-Vidite, ovo je moja štuka od jutros! Imala je 12 kila, a Marinkova je vagnula šest! – diči se gospođa Ana Mandušić iz Rupa svojim i suprugovim ulovom koji je istog dana, pripremljen na nekoliko načina završio na trpezi Prvog Festivala štuke u Konjevratima.
Kud ćeš ljepše: hrana besplatna, budući da je glavna namirnica poklon ribolovaca manifestaciji, a piće je trebalo platiti za prihvatljivu cijenu. Dakle, filete svježe štuke se frigalo, bilo je ukusnoga brudeta koji kuhar Marinko radije naziva kontinentalnim fišem jer je blago ljut, a od sušene štuke „na bakalar“ vrijedni su Mandušići - ujutro ribolovci, a ostatak dana kuhari, pripremili pašta šutu i rižot, te jednu varijantu „in bjanko“, začinjenu jedino maslinovim uljem, za umakanje s kruhom. Pokazujući na mobitelu sliku svoje velike ribe koju je izvukla toga jutra, nije mogla prežaliti što nisu imali više vremena pa da pripreme i štuku zapečenu u pećnici.
-A tek da probate polpete koje pravi moj Marinko!? – kazala je gospođa Ana, kao da već nisu dovoljno dali od sebe da počaste posjetitelje.
Jelo se štuke "ka‘ krčke muke" u izobilju: Festival se odigrao jučer kasno poslijepodne i navečer na prilazu Gornjim Krnićima, jednom od naselja uz Krku koju je zadnjih godina naselila grabežljiva štuka te ugrožava samorodnu krčku ribu. Betonirana površina ispred mjesne trgovine i kafića Ivana Živkovića-Čupe upravo je idealno mjesto za okupljanje svijeta, to više jer je na raspolaganju i prostrana, pošljunčana čistina za parking na koji se, kako je večer odmicala, poredalo automobila kao ispred kakvog trgovačkog centra.
Organizatori su postavili šator opremljen visokim stolovima, a kuhalo se u pet-šest velikih teća za dugim stolom natkrivenim suncobranima. Jošku Vukičeviću iz Radonića toga je dana kuhanje bilo suđeno. Prvo je u svome kotliću za kotlovinu spremao veprovinu ekipi s posla u „Šumariji“, a onda je veli, „opra sud i poslin u Krniće“ sa zadatkom da isfriga malo brdo svježih fileta štuke. I to u svinjskoj masti, kao dokaz da nema ribe dok prase ne ugazi u nju! E, to je bilo pravo iznenađenje za nepce! Hrskavi, ukusni filetići nestajali su munjevitom brzinom i tražilo se još.
Tako se u pripremi štuke gastronomski susrelo ono morsko i kontinentalno; u većini ovdašnjih recepata okupa je maslinovo ulje, no frigana, uvaljana u bijelo i kukuruzno brašno, najslađa je u masti. Umami, umami!
-Bez brige, nema ode nikakvoga kolesterola! Mast je zdrava, a ova je od mojih prasaca! – izvikivao je Joško svojih ruku slatko (d)jelo.
Za štimung se pobrinuo bend sačinjen od dvojice gitarista i harmonikaša, no dojam je da bi i bez glazbe uživo posjetiteljima bilo „ludo i nezaboravno“, naprosto zato jer su se okupili na jednoj takvoj originalnoj priredbi.
-Ma di ima da se u Dalmaciji, nadomak mora, promovira riječna riba. Štuka jest zlo za krčku ribu, ali dolazi nam iz rijeke koja je nas iz ovoga kraja oduvijek hranila. Pa je ovo pohvala i počast našoj Krki koja nas opet hrani i okuplja, sada preko štuke! – moto je glavnih organizatora Festivala, Ive Živkovića Čupe i Alena Krnića rečenoga Bićo. Pravi ljudi ne hodaju svijetom bez nadimka, pa je red istaknuti ga.
Štuku je Uprava nacionalnog parka proglasila neželjenom vrstom te prije godinu-dvije proglasila jedinom ribom koju je dopušteno loviti. Bez ograničenja, no isključivo sportskim načinom za ribolov su ovlašteni isključivo domicilni ribolovci, poput Ane i Marinka Mandušića i rečenoga Alena Krnića, koji slovi za najuspješnijeg, a drži i dva neslužbena svjetska rekorda – zlatni i srebrni za ribetine nešto teže od 26, odnosno 27 kila!
Ribolovci ulov ne smiju prodavati, no, nitko ih ne sprječava da štuke doniraju. I tako su Alen Krnić i Ivan Živković-Čupe, vlasnik lokala došli na zamisao o Festivalu štuke.
Govori Alen da je od svoga osušenog ulova „napravija paštete za bilu crtu posrid ceste od Konjevrata do Šibenika i tri teće štuke na bakalar“, a kako je u pripremama Festivala intenzivno radio cijeli tjedan prije, a glavnu namirnicu pripremao tri dana, morao je otići k liječniku po injekciju za bolna leđa. To mu tijelo poručuje da malo zastane i odmori se: ako nije u ribolovu, onda je u gorskome lovu, sa psima i družinom.
I koliko god da se i Mandušići i Krnić mogu podičiti svojim ribolovnim uspjesima, toliko su i oni na diku svome kraju. Bez njihove dobre volje da poklone ribu i još je pripreme na „sto načina“, u petak navečer ne bi bilo ničeg što bi u Gornjim Krnićima okupilo toliko ljudi u dobrom raspoloženju. Trebalo je pripremiti 50-kila suhe ribe, predviđene da nahrani 500-tinjak ljudi. Ne znamo je li ih bilo toliko, otišli smo dosta prije fajrunta, no upola manje od toga broja sigurno je došlo u Gornje Krniće. I svi s prstom gore uspješnoj premijeri Festivala štuke na Konjevratima. Lajkova koliko hoćeš, za ideju i provedbu!
Doduše, s pravom govori Ivan Živković Čupe da nisu htjeli širiti stvar, budući da nisu znali kakav će biti uspjeh i nisu imali puno vremena za organizaciju. No, poslije ovoga, razmišljat će o narednom festivalu šire, možda kao o dvodnevnoj manifestaciji, na kojoj bi kuhali i gosti, ribolovci s kontinenta, a domaći OPG-ovci uz Krku izložili bi svoje proizvode.
Uspjeh je veli, i to što su okupili ljude na druženje, „oteli ih televiziji“ i potaknuli mladi svijet, srednjoškolce, koji su zdušno pomogli da im prvi Festival uspije.
-Ne pamtim kada se na Konjevratima zadnji put dogodilo nešto slično. Davne 2007. ispekli smo 20 janjaca kada je ekipa iz Gornjih Krnića postala europskim prvacima u pikadu! A imaju i aktualnog europskog prvaka u istoj disciplini, Dina Živkovića. Vrijedno je posebnog teksta, jer je Čupin kafić – s pikadom dakako – i sjedište pikado kluba…