Prva velika ispovijest Zorana Šprajca nakon srčanog udara i dugog oporavka ‘Već nakon mjesec dana mi je bilo neugodno što sam na bolovanju‘

Došao je i taj dan. Zoran Šprajc, jedan od naših najomiljenijih televizijskih voditelja, vraća se na posao nakon tri mjeseca bolovanja i oporavka od svog drugog infarkta.

Od 16. ožujka u 22.15 moći ćemo ga ponovo gledati u RTL-ovu Direktu. Prije toga Šprajc će sutra navečer prisustvovati dodjeli nagrada Zlatni Studio Jutarnjeg lista. Doma, prema izboru publike, kao najpopularniji televizijski voditelj već ima dva Zlatna Studija, a hoće li osvojiti i treći (ponovo je nominiran u istoj kategoriji) doznat ćemo u petak navečer u izravnom televizijskom prijenosu koji počinje u 20 sati na HTV-u 1.

Čemu se, zbog povratka na posao, najviše veselite, a što će vam najteže pasti?

- Najviše se veselim tome što je vladajuća stranka odlučila datum izbora svog novog/starog predsjednika uskladiti s datumom mog povratka na televizijske ekrane, jer se ja ne smijem više izlagati stresnim situacijama, a meni bi bilo jako stresno da ne znam tko je šef u HDZ-u, Plenković ili Kovač. Najteže će mi pasti to što će do tada najvjerojatnije početi padati broj zaraženih koronavirusom pa neću imati s čim plašiti narod. Ali OK, zato će tu biti Plenković ili Kovač.

Na koji ćete se način odužiti Mojmiri Pastorčić, koja vas je protekla tri mjeseca vrijedno zamjenjivala u emisiji? Hoćete li i njoj obećati pečenog odojka?

- Mojmira je prije svega predivna duhovna osoba koju materijalne nagrade uopće ne zanimaju, a pogotovo ne svinjarije poput pečenih odojaka. Njoj je i duhovna i materijalna hrana isključivo posao, tako da ću joj se najbolje odužiti ako joj uza sve uredničke obaveze poklonim i još koju voditeljsku šihtu u RTL Direktu. Ako je to itko zaslužio, ona je.

Jedna od prvih fešti na kojoj ćete se pojaviti uoči povratka na posao ona je Zlatnog Studija, gdje ste za najboljeg voditelja nominirani s Tarikom Filipovićem i Ivanom Paradžiković? Što procjenjujete, kakve su vam šanse?

- Procjenjujem da su mi šanse 33,33 posto.

Vratimo se malo u prošlost. Mudri ljudi kažu “dobar je strah kome ga je Bog dao”. Jeste li se preplašili nakon drugog infarkta i je li to najveći strah koji ste dosad imali u životu?

- Problem s infarktom je upravo u tome što straha nema. OK, taj dan i tu noć je malo frka, ali kad majstori pročiste dovod goriva i ugrade potrebne rezervne dijelove, šoferu se učini da autobus može nastaviti voziti kao i do tada. E, ali ne može. Jer se lako može dogoditi da već na prvoj krivini izleti s ceste u provaliju. Ja nasreću nisam završio u provaliji, nego u jarku, ali poruka je sad jasnija nego ikad prije: uspori, čovječe!

Gdje ste se nalazili i što ste radili uoči tog infarkta? Jeste li odmah prepoznali simptome? Tko vas je odvezao u bolnicu?

- Nasreću, bio sam na istom mjestu kao i prilikom prvog infarkta šest godina ranije, doma sa suprugom koja se sada već prilično izvještila u vožnji do bolnice, prolasku kroz crveno, oduzimanju prednosti i svemu što već rade kola Hitne pomoći, pa me je na vrijeme dovezla u KB Dubrava, gdje me kao i prije šest godina preuzeo uigran tim majstora u bijelim kutama, tako da je sve skupa relativno brzo i sretno završilo.

Ali, za razliku od prije šest godina, ovo je bio mnogo jači udar, na glavnoj aorti, koji ne preživi 30 posto ljudi. Da sam bio van Zagreba, u Jaski, gdje sam trebao biti, ali igrom slučaja nisam, najvjerojatnije bih bio u tih 30 posto. Ipak, najluđe je što sam na operacijskom stolu završio na isti datum kao i prije šest godina: 23. studenoga. Taj dan odsad slavim kao svoj rođendan.

Drugi vaš infarkt dogodio se šest godina ranije, a vi ste od tada do studenoga 2019. uglavnom pazili na prehranu i provodili zdraviji način života nego ranije. Zašto se onda sve ponovilo?

- Zato što ‘zdraviji način života’ ne podrazumijeva tri kutije cigareta dnevno, radno vrijeme od 11 do 23 sata i stres razine 100. Ne postoji makro-mikro-bio salata koja će u tim uvjetima smanjiti rizik od srčanog udara.

Je li vas strah da vas ponovo ne “klepi” ili ne razmišljate o tome?

- Strah me je toga da me prođe strah. I strah me je pomisli da sam pobijedio ovisnost o cigarama. Jer kad počneš misliti da si pobijedio, onda si izgubio. Zapališ prvu misleći da možeš bez druge. Pa zapališ drugu misleći da možeš bez treće. Pa zapališ treću…

Sudeći po objavama na Instagramu, u posljednjih nekoliko mjeseci dosta ste smršavili. Što jedete? Što pijete? Vježbate li?

- Nemojte suditi po objavama na Instagramu, jer Instagram nije izmišljen da bi nas pokazivao onakvima kakvi jesmo, nego kakvi bismo željeli biti. Također, nemojte suditi po fotografijama koje su snimljene širokokutnim lećama. Ali da, trudim se živjeti bolje i zdravije. Dnevno prošećem sedam-osam kilometara, redovito odlazim na vježbe i terapije u Srčanu kliniku u Draškovićevoj, pokušavam smanjiti unos kalorija, ali kad se nakon trideset godina intenzivne ovisnosti odreknete cigareta, čak vam se i mrvice s tepiha čine kao kavijar u Uredu predsjednika. Onaj tko je izmislio da se istodobno treba odreći cigareta i smršavjeti, taj to nije nikad pokušao.

Je li istina da ste se na posao željeli vratiti i ranije, ali vam liječnici to nisu dozvolili?

- Istina je, meni je već nakon mjesec dana bilo neugodno da sam na bolovanju jer to nije bolest koja traži da čovjek leži u krevetu, pije čaj i miruje, nego naprotiv, da se što više kreće i da bude što više aktivan. Pa sam mislio da jednako tako aktivan mogu biti i na poslu. Ali su mi onda objasnili da to nije bolest koja traži da se odmara tijelo, nego da se odmara duša. I tako se moja duša sada odmara i, da budem iskren, skroz joj je dobro.

Na koji način ćete sada, kad se vratite u Direkt, nastojati izbjeći stres koji je nemoguće izbjeći u vašem poslu?

- Tako da ću posao početi shvaćati kao posao, a ne kao pitanje života i smrti. Tako da ću se početi više oslanjati na svoje suradnike, a manje na sebe. Tako da će mi na prvom mjestu biti zdravlje, a ne gledanost. Tako da se više ne dokazujem nikome osim svojoj djeci. Ubrao sam u ovih nekoliko godina nagrada i priznanja koliko drugi nisu u cijelom životu i umalo za njih platio životom. E, pa hvala na svemu do sada, ali ne treba mi više nijedna nagrada, treba mi život.

Na društvenim mrežama nedavno ste objavili da tijekom bolovanja niste gledali ni pratili društveno-političku situaciju u zemlji. Ipak, koja vas je vijest u tom smislu najviše šokirala?

- Šokantno mi je da su ljudi i svijet još uvijek relativno normalni u odnosu na medije i društvene mreže koji nas pokušavaju uvjeriti da je sve nenormalno šokantno.

Jeste li tijekom bolovanja pročitali kakvu dobru knjigu, odnosno pogledali neki dobar film ili seriju koju biste preporučili našim čitateljima?

- Za ovisnika o televizijskim serijama poput mene, bolovanje u dugim mračnim zimskim noćima je prava blagodat. Valjda ne postoji nijedna serija u zadnjih nekoliko mjeseci koju sam propustio jer su po kvaliteti režije, produkcije, scenarija, dijaloga i monologa pojedine televizijske serije već odavno nadmašile i najbolje filmske klasike, a čvrsto sam uvjeren da će u općoj kulturi zapada uskoro nadmašiti i književne klasike. Eto, recimo, ‘The New Pope’ s Johnom Malkovichem i Jude Lawom je nešto što bi trebala biti obavezna lektira u trećem razredu klasične gimnazije.

Ako imate imalo smisla za humor, obavezno pogledajte ‘Avenue 5’ s Hughom Laurijem, a ako vas zanima kako se filmski kreatori pokušavaju nositi s tim čudesima od televizijskih serija, pogledajte ‘1917’, klasični ratni film koji nije toliko fascinantan po scenariju, nego po načinu na koji je snimljen - u tri ili četiri kadra. Što se tiče knjiga, pokušavam pročitati ‘Opću teoriju zaposlenosti, kamata i novca’, koja je zanimljiva točno koliko i njezin naslov, tako da ću najvjerojatnije odustati i pričekati da po njoj snime televizijsku seriju.

Vraćate se za desetak dana. Kada biste u stilu Zorana Šprajca najavili Šprajcov povratak na televiziju, što biste rekli?

- Ako vam je malo koronavirusa, izbora u HDZ-u, najezde skakavaca i Davora Bernardića, ne brinite - 16. ožujka na male ekrane stiže i Zoran Šprajc.