StoryEditor
ZanimljivostiBio je ‘običan‘ momak

Prije negoli je postao monah iz redova Hare Krishne zvao se Mate Radovčić i bio je - hrvatski branitelj iz Šibenika. Ovo je njegova priča

Piše Lenka Gospodnetić/SD
12. listopada 2021. - 08:10
Anandi Mahara ili Mate RadovčićPaun Paunović/Cropix

Prije negoli je postao monah iz redova Hare Krishne, s monaškim imenom Ananda Tirtha Swami (46), protagonist ove priče zvao se "samo" Mate Radovčić i bio je - hrvatski branitelj. Običan momak iz Šibenika, koji je kao mladi punoljetnik sudjelovao u veličanstvenoj oslobodilačkoj akciji Oluja, a prošao je i bojišta u Bosni i Hercegovini. Nakon što je odslužio domovini, pak, nije tražio vojnu penziju, pa čak niti nekakav konvencionalni građanski posao, nego se zamonašio.

Otišao nakon Oluje u hram u Rijeci, odjenuo narančastu tradicijsku halju, započeo svoj novi, bezmesni život u celibatu, sa jakim fokusom na duhovnost kako poučava vajšnavizam. Njegova je obitelj to dobro prihvatila i podržala ga, a on je - nikad sretniji, iako nema pod nebeskom kapom ama baš ništa. Ide svijetom i progovara o svojoj vjeri uz uvažavanje drugih, živi kao ptica nebeska od darovanih mrvica i u sebi je prepun mira i zahvalnosti. Po "lifestyleu", božeprosti, živi slično kao Isus Krist.

- Da sad vidite Isusa u onoj vešti, i on bi vam izgleda komično – primjećuje komunikativni Nikola Šutić, također pripadnik sljedbe Hare Krishne, ali "u civilu", i Matin (Anandin) prijatelj.

- Je, tribalo bi i njegovu odoru malo modernizirat. Da je, kamo sreće, sad među nama i tjelesno, jer duhovno je – primjećujemo, a Mate potvrdno kima glavom. On je – ma kako nekima izgledao smiješan sa nacrtanim simbolom od bijele gline na čelu i pri korijenu nosa – istinski kozmopolit, svjetska marka. Razmišlja onako kako otprilike "radi" i joga koju prakticira: tako da ljude i energije spaja, a ne razdvaja. Multikulturalno, ekumenski.

image
Paun Paunović/Cropix

Sa Swamijem smo se, moramo reći, jedva uspjeli naći. Pokušavali smo više od tjedan dana dogovoriti susret, ali imao je obveze, među ostalim i smrtni slučaj u široj obitelji; inače je zbog razgovora s nama došao iz Vodica, a Nikola s Brača, dok je još jedan njihov član – magistar kineziologije Domagoj Smolić – pristigao iz Šibenika. Jedino je vaišnavist i bivši bankar (a sad računovođa) Ante Bubalo iz Splita. Napomenimo da je Nikola inače pomorac i glazbenik, dakle, elitno (a opet tako skromno!) društvance ipak se našlo na okupu.

Zajednica Hare Krishne u Splitu (Dalmaciji) nema istaknut kontakt, namučili smo se doći do bilo koga od njih; na kraju smo uspjeli tragom jednog od seminara koje su održali u poznatom splitskom hostelu. Naime, trenutno su u Splitu bez hrama (ovo "trenutno" malo duže traje), pa unajmljuju po potrebi prostor za susrete, nešto što bi se u kršćanskom svijetu moglo prevesti kao "bogoslužje".

Na žalost, zvali smo ih tužnim povodom; nedavne smrti djeteta bračnog para koji je živio u zajednici Hare Krishne u Puli. Mate (Swami) kao njihov najistaknutiji predavač i monah odmah se diplomatski ogradio od slučaja; nije upoznat sa detaljima, a i ne poznaje osobno skoro nikoga iz Pule.

- Mi smo svi hijerarhijski jednaki, ali mislim da u toj kući oni imaju nekog svog glasnogovornika i(li) voditelja. Malena su grupa, svega ih je petnaestak... Inače, koliko znam, nisu članovi Međunarodnog društva za svjesnost Krishne (kao mi), samoorganizirani su i zajednica za sebe. Doduše, mantramo isto i povremeno se susrećemo na nekim sastancima, ali nemamo ništa osim površnog kontakta – oprezno veli Mate Swami.

- Dobro, ajmo otvoreno pričat; jeste li vi neki čudaci koje liječi šaman umjesto da idu kod liječnika s diplomom Medicinskog fakulteta? - pitamo Matu "u glavu", odlučujemo biti bezobrazni unatoč tome što nam je na radnu kavu (čaj) donio prekrasan veganski kolač od mljevenih indijskih oraščića, brusnica i datulja povezanih kokosovim uljem. Nema tog kolača koji će novinaru začepiti usta, ma neka je i sto puta "slakoran" kao mi.

- Ma kakav šaman, pa u našim redovima imamo likare, zubare, kirurge! Svih profesija, ozbiljne ljude, evo i jednog bivšeg bankara (spomenuti Ante), Nikolu-poduzetnika, moreplovca i glazbenika. Poštujemo obrazovanje ljudi, odmah moram reć da ne negiram ni važnost cijepljenja, baš sam namjerava uzeti neko; nešto manje putujem ovih dana, ranijih pet godina bilo je to intenzivnije... A to što me netko smatra čudakom jer sam vegan i nosim haljinu, nema veze; naviknu se ljudi – umirujućim glasom veli Mate. Vidi se da je iz Vodica (čuje se, u stvari), po naglasku. Povremeno ubacuje engleske riječi u "spiku", ipak je bio od 1999. do 2016. godine u SAD-u.

- Pa to je sedamnaest godina! - iznenađeni smo.

- Yes, bija san dugo tamo. Zamonašija san se nekoliko miseci nakon Oluje, dugo je to kuvalo u meni, ima san aspiracije prema ovoj vjeri i životu. Bila je to dobro promišljena odluka... Nakon odlaska u hram u Rijeci, kad san još bolje upozna Krishnu (šta znači "Sveprivlačan"), uskoro san partija za Ameriku. Tamo san živija u Portlandu, Seattleu, Los Angelesu i pogotovo San Diegu u Kaliforniji, u hramovima. Putova san i u Indiju svake godine. A onda san se vratija, ali u stvari rijetko boravin kod strine u Vodicama (di mi je službena adresa na osobnoj). Mater mi inače živi u Šibeniku, otac je na žalost preminija. Iman i sestru koja s mužen živi u Italiji, u Arezzu; tamo imaju svoj hotel, restoran – i kredite – veselo će monah Mate.

Pitamo ga putuje li po Dalmaciji.

- O, nou, najmanje san tu. Proliće buden u SAD-u, u jesen putujen po Europi; Češka, Slovačka, Njemačka, Austrija, Slovenija. Zimi san na Balkanu, a lito najčešće po Jadranskoj obali, svugdi držin predavanja, meditiran, mantram. Tako živin zadnjih pet godina, to jest prije korone. Drago mi je da se situacija s epidemijom smiruje – primjećuje naš sugovornik.

Pitamo ga koji mu je izvor prihoda, ipak ta putovanja iziskuju dosta novca.

- Nemam nikakav prihod, ali iden tamo di me pošalju. Neman ja ništa, a opet, iman puno. Mi se financiramo po principu međusobne solidarnosti, oni koji imaju više daju onima koji imaju malo. I oni koji rade i ostvaruju prihod omoguće nama, monasima, da živimo i pronosimo učenje – jednostavno će monah.

image
Paun Paunović/Cropix

Zanima nas i je li mu, kao mladom momku kad se zaredio, bilo teško odreći se nekih ovozemaljskih radosti kao što je ljubovanje, dobar biftek, provodi i drugo.

- Skužaj ako zvučim kao barbarka, ali zar nas nije Bog dizajnirao kao svejede? Uostalom, i ribu treba netko uloviti da se ne nakoti previše – kušamo ga.

- Čuj, biftek mi sigurno ne nedostaje, a za ribu nisam siguran da se ne bi ravnoteža uspostavila i bez ljudskog prisustva. Kakva je uopće uloga čovika u toj priči, u hranidbenom lancu, u prirodi? Miožda joj uopće nismo neophodni, a vidimo da znamo remetit njen sklad...

Što se ljubovanja tiče, bitno je shvatit proizvod te aktivnosti, analizirati rezultat, naći smisao. Izabra san bit duhovno biće fokusirano na viši cilj, agape-sveprožimajuću božansku ljubav. To me usrićilo – priznaje Swami.

- Pročitala sam u knjizi Teologija tijela – inače napisanoj po učenju Ivana Pavla Drugog – da "ne trebamo pristati na krivotvorine ljubavi" jer je to slično kao "kopanje po smeću u potrazi za hranom dok nas na Nebu sve čeka Gozba Jaganjčeva". Čini mi se da ova ideja ima poveznica sa kršćanstvom – primjećujemo.

- Svaki pravi vjernik uvažava druge konfesije jer je svjesan činjenice da je Bog uvijek samo jedan, ma kako se on zva; razlikuju se samo običaji. No, tvoju bih izjavu malo preformulira. Mislin da ne triba ništa čekat, nema potrebe; iskustvo prave ljubavi je dostupno odmah sad. Agape (sveprožimajuća božanska ljubav po vajšnavizmu) je već tu – kazuje sljedbenik i monah.

Pitamo ga gleda li se u njegovoj vjeri blagonaklono na homoseksualnost.

- Dobro pitanje; stvar je to intime, ne zadiremo u izbor pojedinca. Moglo bi se reć da to nije naša stvar, nego čovika ka individue – sažima Mate.

Napominje da su strogo protiv bilo kakvih opačina – i opijata.

- To šta govore da ste "hašišari", pušači trave i slično, laž je? - provjeravamo.

- Sto posto! Čiste smo glave, staloženi i smireni. Normalni smo; gledamo televiziju i koristimo Internet, problem naime nije u stvarima nego u ljudima ovisno o tome kako ih upotrebljavaju. Idemo u likara, mene osobno uvik pohvale jer san vegan, dobro, nekad malo i vegetarijnac – zasmijulji se Mate, koji tu i tamo na pjat prošverca žlicu meda; naime, ni med nije dobrodošao na veganskom jelovniku u najstrožem smislu, jer je proizvod životinja, pčela.

Nastavlja.

- U ljubavi smo sa samima sobom i ljudima. Ima među nama i sportaša, znaš. Bodybulidera čak. Ljudi inače imaju potribu nalaziti vridnost izvan sebe samih; na primjer, vezuju se uz Hajduka, ili bilo koji drugi nogometni ili sportski klub. Ali, onda dolaze u konflikt sa drugin klubovima; znači, triba nać najprvo mir u duši, a onda neki viši smisao, nešto iznad samoga sebe i svega. A to je univerzalna vrijednost, jedina - Bog, bez obzira kako Ga ko zva – poručio je Mate Radovčić/Ananda Tirtha Swami, vaišnavist iz Vodica.

item - id = 1134294
related id = 0 -> 1134333
related id = 1 -> 1134332
12. listopad 2021 20:57