Priča o skreju: To je bakalar koji Norvežani čuvaju samo za sebe, jedu ga svježeg, nikada ga ne suše - i tvrde da nema boljeg!

Ne, nije neka nama nepoznata vrsta, nego »običan« bakalar, onaj koji u nazivu nema dodataka. Ali je po nečemu poseban. Drugačiji od ostaloga roda zbog životnih uvjeta i načina života. Gore na sjeveru nazivaju ga skraj ili skrei.

Bakalar koji se lovi isključivo na dalekom sjeveru Norveške, na malom lokalitetu Lofotskih otoka, i to u određenom vremenskom razdoblju. Norvežani ga, također, nazivaju arktički zimski bakalar. Lovi se i – konzumira od početka siječnja do kraja travnja, isključivo svjež. Prema njemačkom izvoru, skrei na norveškom znači lutalica. Mnogi tvrde, nadasve Norvežani, da je skrei najbolji bakalar na svijetu.

Taj bakalar živi visoko na sjeveru, u arktičkom, praktički ledenom Barentsovu moru. Važno je, međutim, istaknuti da se mrijesti u akvatoriju Lofotskih otoka. Zahvaljujući Golfskoj struji, u obalnim vodama tog otočja temperatura mora veća je nego drugdje na sjeveru i u vrijeme mriještenja kreće se od tri do sedam stupnjeva.

Kažu stručnjaci da su takvi uvjeti idealni za početni rast malih bakalara, skrejeva. Slijedi odrastanje i glavnina životnog vijeka u Barentsovu moru. Pa povratak na polazište, na mjesto rađanja na mriještenje. U dobi između pet i sedam godina ti arktički bakalari spolno sazrijevaju i u ogromnim plovama polaze na dugo putovanje, oko tisuću kilometara od Barentsova mora do Lofotskih otoka. A, kada doplivaju na odredište, umjesto ljubavne igre – dočekuju ih tisuće ribara. Piše Novi list.