Iako je nekad bio grad veslanja i nogometa, a u novijoj povijesti i postojbina košarke i vaterpola, Šibenik nikad nije bio posvađen sa (šahovskim) crno-bijelim svijetom. Najvrjedniji šibenski kroničar prof. Ivo Livaković tako bilježi da je Šibenčanin Tihomil Drezga prije točno 88 godina postao šahovski prvak Pariza. U blizini šibenskog doma književnika Sime Matavulja rodio se velemajstor Petar Trifunović, reprezentativac bivše države, čiji potomci žive u Kaliforniji, ali ljeto ne mogu zamisliti bez Jadrije.
Malo tko zna da je i nekadašnji omladinski prvak svijeta Bojan Kurajica također šibenskih korijena. I tako dolazimo do prof. Ante Bulata, koji je postao majstor u relativno mladim godinama, ali se kao ravnatelj Šibenske gimnazije prestao ozbiljno baviti šahom. No, pristao je da bude mentor Miru Tesli, aktualnom prvaku Šibenika.
Tesli je šah mladenačka ljubav, a danas privlačan hobi poduzetniku, suvlasniku IT tvrtke, koja ima četrdesetak zaposlenika.
Ante Bulat najjači
Kada, zašto i kako ste uplovili u šahovski crno-bijeli svijet?
– Krenuo sam s pet godina. Tada me jedan moj susjed s Građe naučio pravila. U šahovski klub sam došao pet godina poslije. Ljudi iz kluba su vrbovali djecu po školama. Sjećam se da je tada puno mojih kolega iz škole "Mate Bujas" (današnji "Faust Vrančić", op.a.) počelo igrati šah. Poslije smo se osuli, no ja sam ostao u svijetu šaha. Sve do danas – počeo je našu ćakulu Miro Tesla.
Što je bilo okidač u vašoj želji da se počnete ozbiljnije baviti ovim sportom?
– Šah mi je kao igra oduvijek bio privlačan. Pogotovo zbog toga što ga, uz dobro društvo, možete igrati bilo gdje i bilo kad. No, najviše su me povukli rezultati. Prvo oni koje sam ostvarivao u klubu, pa na razini Dalmacije, poslije i Hrvatske. Sve je to išlo logičnim tijekom. Okušao sam se ja i u loptačkim sportovima, no bio sam smotan za njih.
Zanat ste, među inim, pekli kod jednog od najboljih šibenskih šahista, profesora Ante Bulata?
– Ante Bulat je, po mome mišljenju, bio najjači šibenski šahist. On je jedan od mojih uzora. Čovjek je radio u školi, a šahom se bavio tek usput. On je 1952. godine dosegnuo titulu majstora, a imao je i rejting intermajstora. Vjerojatno bi imao i veću slavu da mu karijera profesora nije bila u prvom planu. Nije on imao puno vremena za podučavanje mlađih šahista. Tako sam ja, zapravo, najviše učio od pokojnog Joška Pisa. U pamćenju mi je ostao kao veliki motivator.
Bulat vam je bio jedan od uzora. Tko su bili ostali? Fischer, Karpov, Kasparov?
– Gari Kasparov je, za mene, najjači svih vremena. On najbolje razumije poziciju. Mladi Norvežanin Magnus Carlsen je tu negdje s Kasparovim. Možda je tehnički i bolji od njega, no teško je uspoređivati dvije različite šahovske epohe. Karpova sam, pak, iznimno cijenio zbog njegova stila igre. On je bio podjednako dobar u napadu, obrani i pozicijskoj igri. Povijest šaha je zanimljiva. Prije su svjetskim prvacima postajali doktori matematike, diplomati... Ljudi od formata.
Prvak Hrvatske
I vi ste inženjer matematike, no da biste to postali, morali ste u jednom trenutku života šah staviti u drugi plan. Niste se natjecali više od 20 godina?
– Prestao sam nakon što sam otišao iz Šibenika u Zagreb, na studij matematike. Nakon završetka fakulteta zaposlio sam se u IT sektoru. Za vrijeme studija sam počeo igrati preferans, a poslije i bridž, najkompliciraniju kartašku igru. Na kraju sam napravio puno bolju karijeru u bridžu nego u šahu. U bridžu sam osvojio sve što se može osvojiti. Bio sam desetak puta prvak Hrvatske, a imam i nekoliko nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
Povratak Šibeniku značio je i povratak šahu?
– Odlučio sam se vratiti doma kad sam shvatio da posao, koji radim, mogu obavljati na način da sam "žicom" vezan za Zagreb. A Šibenik je genijalno mjesto za život, ako imaš uvjete. U mom gradu, međutim, ne mogu igrati bridž. Barem ne na nekoj ozbiljnoj razini jer nemamo klub. Zato je bilo logično da se ponovno posvetim šahu. Kad sam se 2010. godine vratio u Šibenik, moji u klubu su me odmah ščepali. Nisam ih mogao odbiti. Eto, danas možemo reći da smo postigli uspjeh nedavnim povratkom u 1. B ligu. Nadam se da će ih u budućnosti biti i više. Najviše bi me, kao predsjednika kluba, radovalo kad bismo zainteresirali djecu za ovaj divan sport. O tome koliko on može biti koristan, pokazuje istraživanje prema kojemu su šah, bridž i učenje stranih jezika najučinkovitiji lijek za demenciju i slične bolesti.
Pripreme u teretani
Koliko treninga, vježbe zahtijeva šah? Kako izgleda vaša priprema za mečeve?
– Velika je razlika između profesionalne i amaterske razine, na kojoj se ja natječem. Kasparov se za svoje mečeve priprema u teretani. Novi klinci na sceni, poput spomenutog Carlsena ili našeg Ivana Šarića, imaju pravi sportski imidž, šlang su, nisu zapušteni. Da bi pravi šahist mogao pet ili šest sati provesti za stolom, koliko može potrajati jedna partija, mora biti fizički spreman. Kad-tad će vam se ukočiti leđa ili neki drugi mišić. Fizička spremnost osigurava i dobru koncentraciju, koja je u šahu vrlo bitna.
Ja imam dvije razine pripreme za meč. Prva je individualna, a druga je priprema za određenog protivnika. Za protivnika se pripremam analizirajući njegove prethodne partije u kompjutorskoj bazi. Amateri su po tom pitanju u prednosti nad top-igračima. Oni, logično, imaju puno više partija registriranih u bazi nego mi. Zbog toga se mi lakše pripremimo za njih nego oni za nas. Zato danas nije nemoguće da amater pobijedi velemajstora. Prije tridesetak godina to je bilo nezamislivo.
Usporedba s nogometom
Dok govorite o načinu i pripremi igre, imam dojam kao da govorite o nogometu. I mi sportski novinari često volimo kazati "kako je neka partija sličila na šah"...
– Šah se u puno segmenata može usporediti s nogometom. Eto, prije se nogomet igrao "va banque", s pet igrača u napadu. Danas je obrnuto. Nogomet je, kao i šah, tehnički narastao. Znam da će za šah mnogi kazati "ne'š ti sporta!". No, sport ne znači nužno prolijevanje znoja. Po toj logici bismo i bauštelce mogli nazvati sportašima! Istina, terminologija koja se koristi u televizijskim i radijskim sportskim prijenosima često je šahovska. Svakodnevno možete čuti izraze velemajstor, mat u dva ili tri poteza... Rezultati u momčadskim sportovima danas ovise o strukturi igre, strategiji i taktici, tako da bih se usudio kazati kako se ostali sportovi približavaju šahu, a ne on njima!
Iako predstavlja klasičnu digresiju, za kraj je neizbježno pitanje o Nikoli Tesli i Smiljanu. Imate li kakve veze sa slavnim prezimenjakom?
– Zasad je nisam pronašao. No, ne bih imao ništa protiv da je vi nađete – završio je Miro Tesla razgovor sa smiješkom na licu.
Kožul i Cebalo
Najteži protivnik s kojim ste igrali?
– Zdenko Kožul, prvak Europe 2006. godine.
Najveća pobjeda u karijeri?
– Protiv Miše Cebala, pulskog velemajstora.
Kolike su zarade?
Mogu li današnji šahovski profesionalci živjeti od šaha?
– Može se povući paralela između tenisa i šaha. Sto do sto pedeset igrača može živjeti od šaha, a tako je i kod tenisača. U tenisu su, dakako, puno veće nagrade, jer ga prati više ljudi, pa automatski privlači i više sponzora. No, tenisačima su veći troškovi. Ponekad oni i nadmaše zaradu. Što se tiče šaha, znam da je, primjerice, na posljednjem prvenstvu Europe, koje je osvojio naš Šarić, prva nagrada iznosila 20 tisuća eura – otkriva nam šibenski šahist.