'Danas mi je neprirodno da sam išta drugo u životu htjela raditi. Ovo je moj život, danas mi je to jasno', priča mi u opuštenom razgovoru voditeljica i producentica Antonija Blaće. Energična, puna života, vesela i inteligentna - Blaće je proletjela kroz sve teme koje su nas zanimale. Poslovno, privatno, društveno-angažirano... Antonija je žena s kojom možete pričati o svemu. Samo da je smijeha, humora, vedrine. Ovaj intervju trebate baš tako čitati, uz svijest o zaraznoj vedrini ove Šibenčanke.
No, nije Blaće samo vedra. Već 15-ak godina jedna je od najpoznatijih i najcjenjenijih domaćih voditeljica, a okušala se i u poslu producentice. U njemu jednako dobro pliva, barem ako je gledati na projekte koje je u tom smislu dosad ostavila iza sebe. 'Život na vagi', 'Gospodin Savršeni'... Projekti su to koje je odradila sjajno.
'Ovo bih mogla raditi zauvijek'
Usto, trenutno je gledamo u showu 'Zvijezde - Ljetni hit'. Blaće ističe da je atmosfera na snimanju sjajna i da joj je talent show kao forma jako bliska, draga i zabavna. 'Obožavam talent show formate, super je gledati te mlade ljude kako se bore. Uvijek si mislim da smo mala država i da nema šanse da nađemo opet tolike talente, ali uvijek ih nađeš, oni se stalno rađaju i stalno rastu. Ovo bih mogla raditi zauvijek. Imam favorita, uvijek imam, uopće se ne pokušavam praviti profesionalna pa da mi je kao svejedno. Nije, i ja sam čovjek kao i svi ostali gledatelji i netko mi uvijek sjedne malo bolje, u nekom vidim da bi se moglo nešto napraviti... Dugo to već radim pa možda i ja znam već prepoznati. Uvijek imam svoje koji su mi mrvicu draži ili mislim da su se više trudili', priča Antonija.
'Osebujan je žiri, eufemizam je to, kako bi se reklo. Super su, dobri su, zabavni. Huljić - Grašo odnos je već poprimio epske razmjere, Đuro se super uklopio, dodaje novi đir humora, o Nini nemam što reći - ona uvijek ublaži kad ostali pretjeraju, a Andrea me totalno oduševila. Imam dojam da govori sve ono što mi ostali pomislimo... Izleti baš s onim što drugi pomisle. I lijepo je vidjeti koliko kandidati imaju respekta prema žiriju. Kod nas je sve to pristojno, ali nije to neka gluma pa da mi kao drugačije živimo, a na televiziji se pravimo. To je jednostavno to, to je taj način humora i obraćanja ljudima. Nije bilo bojazni za gledanost, generalno mislim da se forsira ta ideja da ljudi nešto žele gledati, više nego što oni to zaista žele. Slično kao i one teme i polemike o seksu u BB kući. Na kraju ta epizoda ne bude ništa gledanija od svih ostalih. Ljudi vole pratiti međuljudske odnose, u ovom slučaju i talentirane ljude te njihov put, dokud će dogurati', dodaje voditeljica.
'Mogla bih odraditi 18 sati live emisije bez da mi padne koncentracija'
Obožava, dodaje, snimanja bez scenarije, a nije joj nikakav problem ni držati koncentraciju više od tri sata bez pauze. 'Psovka mi je možda dvaput izletjela u ovih 15 godina, i to je ljudski na kraju krajeva. Što se koncentracije tiče, mislim da bih mogla odraditi 18 sati live emisije bez da mi padne koncentracija. Bez problema. To je jednostavno tako. Kad krene live, kad krene emisija, zaključa mi se sve. Nisam gladna, žedna, ne moram na WC. Fokusirana sam potpuno, ne želim biti nigdje drugdje osim tamo. Iz svega toga proizlazi ta koncentracija. Kad sve stane, onda si iscijeđen. Nakon emisije uvijek mislim da ću izaći vani, no ne mogu, nema šanse. Mogu eventualno popiti piće i otići spavati'.
'Uvijek nešto je djelomično pripremljeno, ali ne držim ga se nikad do kraja. I ne ljute se na mene. To su emisije u kojima je mali dio onoga za što se možeš pripremiti. Komunikacija dolazi prirodno, iz trenutka. Bilo bi suludo da Tonči kaže neku foru, a ja nastavim po napisanom. Živim za te trenutke, za improvizaciju, lijepo je reagirati u trenutku'.
'Jedanput sam vodila s blesimetrom'
Najviše su, oduvijek i svugdje, na cijeni upravo takvi voditelji. Spontani, s velikom sposobnošću improvizacije. Antonija nam objašnjava zašto je tome tako i koliko je to zapravo zahtjevan kruh. 'Da ne budem lažno skromna, s pravom. To što ja u tome uživam, ne znači da je to pjesmica. Jedanput sam vodila s blesimetrom i to je završilo tako što je čovjek koji je vrtio ta slova više nije znao što će sa mnom. Postoji određeni respekt prema voditeljima koji rade sve uživo, iako nije lako ni raditi snimane emisije. Meni je to osobno teže nego live. Ne znam jesam li pogodila pravu energiju, tu je i montaža, tu su ponavljanja. Teško mi je to. Lakše mi je u liveu čak i ako zeznem jer ću se sama iščupati. Sve skupa ima 'više mesa', priča Blaće.
Početak - u 'Big Brotheru' nakon prve sezone
Prvi javni posao kojeg se uhvatila bio je 'Big Brother', na kojem je angažirana nakon što je završila prva sezona showa - u kojem je ispala tik pred finale. Već tada spontanošću je osvojila publiku. 'Prvo što sam radila uživo je bio Big Brother, imala sam veliku sreću da je moju smotanost publika dobro prihvatila jer bih u suprotnom izginula u tom prvom vođenju uživo. Nedavno sam pogledala isječak svog prvog vođenja, stvarno... Bilo je simpa, ali vidi se da se radi o amateru. No, malo pomalo - uz vježbe, savjete, publiku... Sam sebi si najbolji kritičar, kad sam sebe pogledaš i pomisliš si 'ajme majko, katastrofa'.
'Kritike me pogađaju, a tada su me pogađale do te mjere da sam plakala i bilo mi je teško, jer sam se trudila. Bila sam tužna jer sam smatrala da ljudi ne vide koliko se trudim. Ipak, publika je pokazala da bi opet htjela to gledati pa mi je dala priliku za popravak. Tu onda moraš biti odgovorna', sjeća se Blaće početaka. Bili su teški, no s druge strane, dobro su prošli.
Big Brother joj je donio priliku života - i iskoristila ju je
Prijava u Big Brother donijela joj je jako puno u životu. 'Meni je očito donijela puno, novi životni smjer o kojem nisam ni sanjala ni maštala. Otvorila su se vrata, priliku sam dobila, a sad - je l' to bila moja sudbina, sreća ili sam dobra u tome? Možda je miks svega pomalo. Danas mi je neprirodno da sam išta drugo u životu htjela raditi. Ovo je moj život, danas mi je to jasno. Poklopilo se, prvi redatelj s kojim sam radila je bio Mario Vidosavljević, bio mi je velika podrška dok se nisam snašla. Kad bih izbacila neku foru, puštao mi je u uho reakcije iz režije, da čujem da se smiju - i to mi je puno značilo, da znam da je fora bila dobra. Izgradila sam tako televizijsko samopouzdanje, puno ih je bilo, no njega posebno pamtim. Bili su tu i Boris i Renata, velika su mi bili podrška. U tom smislu sam imala sreće. Ljudi su mi stvarno pomogli'. Priča nam kako nije bila svjesna o čemu se radi kad se u show prijavila. No, avanturistički duh natjerao ju je na taj posao. 'Prijava je bila u skladu s mojim karakterom, ali u neskladu sa životom, a u skladu s karakterom. Imala sam osjećaj da to moram napraviti i sad kad se sve ovako rasplelo, shvaćam da je imalo smisla'.
Reality forma daleko od od odumiranja
Pitamo je smatra li da se vremenom reality forma istrošila? Tvrdi nam - nije još ni počela. 'Mislim da će sve drugo prije umrijeti, mislim da ima jako puno tema oko kojih bi bilo zanimljivo gledati ljude. Danas je i preko Insta Storyja svatko zvijezda. Znam da negativna reakcija dolazi čim kažemo nekom 'reality', a moram priznati da do danas nisam shvatila zašto je to tako. Tko si ti da kažeš da si bolji čovjek od onog koji je bio u reality showu? Ljudi iz moje sezone su predivni, uspješni ljudi. Sad svi kažu da je prva sezona bila super, ali i nas su tad... I naše obitelji su tad proživljavale velike šokove, traume... Isto se svašta komentiralo. Možda su smjerovi nekih realityja otišli u ekstremnije fore, ali u Hrvatskoj je to vrlo blago i jako korektno. Na kraju, prema mom doživljaju, nadam se da ljudima uspijevam donijeti dozu dostojanstva za koju bi na prvu čovjek rekao da je nemaju. Zapravo je svaki moj kandidat dragocjen, svaki je doprinio showu i jednako je vrijedno ljudsko biće kao bilo tko od nas tko to gleda. Taj blagi intelektualni snobizam... Ok su vam neki ljudi daleko od vas, koji žive na isti takav način kao naše reality zvijezde, ali naše osuđujemo, volimo vaditi sjekirice, a zašto? Čemu?', pita se voditeljica. Nadovezujem se, pitam smatra li to licemjernim - no, ona kaže da misli da se radi o automatskoj reakciji ljudi i potrebom da sve svrstavaju u određene ladice.
Produkcija kao nešto novo i neistraženo
Godine rada ispred kamere donijele su kod Antonije interes i za sve ono što se događa iza. Polako, a na velika vrata, ušla je u producentski dio posla, radila je na dvije sezone uspješnoj 'Života na vagi' te 'Gospodina Savršenog'. 'Toliko je zapalio javnost, znala sam da će se to dogoditi, imala sam osjećaj kad smo krenuli to raditi da će biti kao 'Big Brother' nekad. Znala sam da će se komentirati ujutro na kavama, tko je što rekao i napravio. Nije mi ovo bio prvi angažman producentski, s kolegicom Danijelom Habek odradila sam dvije sezone 'Života na vagi', super je to format, zauvijek ću se osjećati vezana uz njega. Radile smo prvi sezonu 'Gospodina Savršenog', a drugu sezonu radim sama. Producentski posao je iznimno težak ako ga stvarno želiš raditi, a ne glumiti šefa, jako je naporan, vani se takvi formati rade s milijunskim budžetima, dok je kod nas sve stisnutije, teže za napraviti. U principu mislim da smo s prvom sezonom napravili pravi, punokrvni reality i mislim da ga se ne bismo posramili pokazati ni negdje vani'.
Show ju je potpuno obuzeo, a osjećaj je nije prevario. Znala je da će proći. 'Imala sam osjećaj da će proći, znam da je bilo na početku puno žena, jedan frajer, ali smo opet na kraju pratili karaktere, iznjedrili smo prave reality zvijezde, Hana je sve pokorila primjerice. Meni je i Aleksandra bila osobito draga, Iva koja je pobijedila pa doživjela preokret i to dostojanstveno odradila, vrlo girl power show je na kraju ispao. Iako suštinski možda nije takav'. Kritike o seksizmu same emisije pojavile su se dok je show još bio u najavi, pa se nametnulo pitanje da pitamo Antoniju što kaže na takve stvari.
'Imam dovoljno iskustva da pustim da vrijeme dokaže neke stvari. Ljudi se sami prijavljuju, u svakom projektu se trudimo da sve ima neku razinu. Na početku 'Života na vagi' je također bilo kritika, jer su to ljudi s problemom. Ali, tko si ti koji sjediš na fotelji i komentiraš nekog kome je to možda zadnja šansa da nešto u životu promijeni na bolje? Rezultati tih ljudi su nevjerojatni. I nisu ti ljudi smršavjeli toliko naglo koliko se komentira. Treba znati da proces snimanja, inače, puno dulje traje nego što se emitira, to je komprimirana verzija, no proces snimanja dugo traje. Nigdje ne možeš prikazati više od onoga što ti netko želi pokazati ili dati. Ima tu i poistovjećivanja publike s ljudima - u oba showa'.
Ljudsko dostojanstvo treba uvijek čuvati
Sama Antonija uvijek se u poslu trudi zadržati dostojanstvo kandidata s kojima radi, prema svima se odnosi s dozom poštovanja. 'Mislim da je to kombinacija odgoja i vlastitog promišljanja o životu. Ne znam kome se od nas nije dogodilo da nam netko sruši predrasude ili da nas netko razočara... Svi se jako trudimo sebe pokazati u najboljem svijetlu, no gdje to pokazujemo? Hvala ti što si to primijetila, to mi je jako drago i puno mi znači. Nisam tip koji nešto neće reći ili nekad malo isprovocirati, ali nikad mi nije bila namjera da nekog javno zgazim ili ponizim, to mi je jezivo. Ima dovoljno zlotvora na svijetu prema kojima se treba biti takav, no obični ljudi to ne zaslužuju'.
Nikada, dodaje, nije mislila da će se naći u svijetu produkcije, a niti vođenja. 'Doduše, produkcija je došla naknadno, došla je kao nastavak, kao znatiželja... Ne mogu reći da mi je jedno ili drugo draže - voditi najviše na svijetu volim, ali i produkcija ima svoje čari, uzbudljiva je, te priče te usišu. Bojala sam se da ne podbacim, jesam, ali kad si na setu... Ne znam jesam li ikada pogriješila ako sam smatrala da je nešto zanimljivo. U liveu osjetiš energiju ljudi, teže je neke stvari predvidjeti, nekad gledateljima jednostavno nešto ne sjedne... Puno sam u tome manje sigurna nego u vođenju, i dalje mi je trema. No, ne znam mogu li se više zamisliti izvan medijskog prostora. Ne moram nužno biti ispred ekrana, ali stalno razmišljam o mentorstvu, fali mentora danas na televizijama', priča Blaće.
U budućnosti bi voljela pomagati novim generacijama mladih voditelja
I zaista. Vremena su se promijenila, produkcije su brze, mediji žive brže nego ikad. U svemu tome, lako je izgorjeti, a teško se naučiti poslu. U tome bi jednog dana, kaže, mogla vidjeti svoju budućnost. 'Može se od prosječnog voditelja napraviti voditelja za četiri plus. Radom se može puno napraviti, ali čini mi se da to nitko više ne radi. Tko da ti to kaže, da ti da savjete, uvidi gdje su nedostaci, a gdje prednosti? Nadam se da ću jednog dana moći ono što sam ja naučila nekom prenijeti. Nekad su to i male stvari koje možda iritiraju publiku, a mogu se lako riješiti. Nekad je potrebno pomoći osobi da se emotivno otvori. Vođenje - ti si tamo sam, ti si ti, i lošije prođu oni koji rade razliku između sebe privatno i između sebe poslovno. Publika to nanjuši. Osobi je nekad potrebno samo da se malo otvori. No, netko to treba mentorirati, da se opuste, da ne moraju biti savršeni, da se uvijek neke greškice mogu popraviti... Stalno postoji opterećenje onim kako su to radile televizijske legende, no činjenica je da su danas došla neka nova vremena. Novi su televizijski zahtjevi došli, novi sadržaji. Fali danas da ti netko ima nešto za reći. Možda bi jednog dana voljela ići u tom smjeru. Vrlo rado bih mentorirala mlade voditelje, kojih danas zapravo i nema'.
Stoga joj je, kaže, apsurdno to što svi pričaju o imperativu mladosti. 'Nije istina, za televiziju je to zapravo manje bitno. Na sve tri televizije mi već dvadesetak godina gledamo iste ljude. Tko to novi može doći i samo tako skinuti Barbaru Kolar s trona? Ne ide to tako jednostavno. To je svaka knjiga koju si pročitao, film kojeg si pogledao, putovanje na kojem si bio - sve ti to daje neku težinu i širinu. U vođenju se to baš jako osjeti. To je posao koji zahtjeva taj neki nedefinirani element, neki ljudski faktor koji je teško točno definirati'.
Politička korektnost ubila je kreativnost
Analizirala je, kroz smijeh dodaje, cijelu situaciju. Moram dodati, sjajno je elaborirala sve ono što se trenutno događa u medijskom svijetu. 'Mislim da živimo u dobu prevelike političke korektnosti u kojoj su mediji strašno jaki i ništa se ne oprašta. Svaka rečenica se važe. U tom okruženju je mladom voditelju jako teško pogriješiti, jako teško izbaciti foru, a da te ne sasijeku da si uvrijedio nekog... O ničem se više ne smije, sve je zabranjeno i 'pipkavo'.. To je paralizirajuće, politička korektnost je nenormalna za kreativnost, ne može postojati u tim uvjetima. Sastavni dio čovječanstva je da se humorom brani od nekih stvari oko sebe. I to je doprinijelo. Kao da nema strasti, života... To su malo mediji krivi, sve se uzima na zub. Meni se događalo da pomislim da moram stati na loptu. S druge strane - zašto? Ne želim biti borg koji će čitati ono što je napisano. Mislim da je najvažnije ne biti zlonamjeran. Ako nisi, možeš izgovoriti bilo što. Ta pozicija dozvoljava da svašta propituješ i pikneš. Naći tu mjeru - to je talent zapravo'.
Usto, kaže, faktor kritike uvijek je prisutan. Mladim, novim ljudima u poslu nije se lako nositi sa svime što se o njima piše. Ni samoj joj, otkriva, do danas nije jednostavno čuti neke kritike. 'Do dan danas mi je krivo zbog nekih kritika, iako je to dio mog posla. Ne smeta mi kada mi komentiraju oblačenje. Baš si volim umišljati da sam u taj voditeljski dio posla donijela i taj segment o kojem se dosad nije pričalo. Uvijek sam radila s vrhunskim profesionalcima, to su uvijek top ljudi u svom poslu. Voljela bih da se prizna da ta ekipa barem nešto trudi, da nešto radi. Načelno mi to ne smeta, ali kad je nešto dobro, onda se to baš ne komentira. Šteta je što ne postoji taj balans. Ma nije to sad neka teška patnja, da se razumijemo...', dodaje voditeljica kroz smijeh.
Privatno dio života - Od konobarenja u legendarnom hvarskom klubu do BB-a i slave
Došli smo i do privatnog dijela života. 'Idemo malo na privatni dio', dobacim Antoniji. 'Ajmo ne', nasmije se i spremno čeka pitanja na koja je nešto nelagodnije odgovarati. Djetinjstvo pamti kao predivno. Kroz razvod roditelja prošla je kao mala djevojčica, no svejedno - ne bi se ni s kim mijenjala. Niti danas, niti nekad - dodaje.
'Mama, tata, sestra - svi su mi u Šibeniku. Baš mi nekad fali taj moj grad. To vrijeme koje mogu provesti uz prijateljice, uz obitelj, vrijeme za izlaske, za sve. Sad to ništa ne stignem, no nadam se da ću ovo ljeto nešto uspjeti'. Cijeli život je, kaže, radila. Već krajem srednje škole počela je nešto sitno raditi kako bi zaradila za džeparac. Praksa se nastavila i tijekom studentskih dana pa je Blaće nekad konobarila i u kultnom Carpe Diemu u vrijeme njegovih zlatnih dana.
'Cijeli fakultet sam radila, već sam krajem srednje počela raditi. To je možda najbolja stvar koja mi se u životu dogodila. Počela sam rano raditi, konobarila sam cijelo studiranje, na Hvaru sam u Carpe Diemu puno radila tijekom sezone, tamo je cijeli svijet dolazio, meni je to bilo super, svašta sam vidjela, odlično zarađivala. Super je konobarenje posao ako si komunikativan lik i ako si malo spretniji - upoznaš ljude, uvijek imaš neki bakšiš, kintu u džepu. Dobro je to i za psihologiju i snalaženje u životu. Nije mi bilo to nešto naporno. Sve sam stizala, kad si mlad sve živo možeš, dan ima 48 sati i sve se uspije. I sad sve stignem, znam sjesti navečer doma i pobrojati što sam sve napravila. Skužim da k'o bager prolazim kroz život, a nemam dojam sama o sebi da sam takva'.
Ljubav je stvar 'iste dijagnoze'
Ljubavni život donio joj je dodatno ispunjenje. 'Nisam nešto incidentna u tom smislu, što ja znam, da nisam upoznala Hrvoja možda bih sad punila stupce svojim divljim ljubavnim životom, tko to zna. Zapravo sam samo imala sreću. Netko mi je nedavno napisao na Instagramu da je za uspješnu vezu bitno imati isti poremećaj. Mislim se kasnije - koliko je to točno, da ste poklopljeni u nekim bitnim životnim stvarima. Moraju nam iste stvari biti smiješne, moramo skužiti u sobi punoj ljudi istu foru, pogledati se i znati', priča dok pije svoj sok s đumbirom.
Hrvoje je sjajan lik, kaže, upoznali su se kada je već radila svoj posao i za njega to nikad nije bio problem. Svjesna je, kaže, da vlastitim načinom života utječe puno i na njihov zajednički, no nikada to nije osjetila. 'Za njega to nije nikad bio nikakav problem, nekad pomislim da sam nefer sa svojim načinom života i koliko on okupira našeg zajedničkog života, no nikad nisam osjetila da je to tako. Nikad u životu meni taj čovjek nije prigovorio oko toga. Potiče me, motivira da stisnem nekad - onda kad bih najradije sve ostavila i išla saditi tikvice. Pored njega to nije moguće. Hrvoje ima osjećaj za životnu ravnotežu, ne znam kako bih ja to sve recimo da nisam s njim. On sa mnom sve gleda - sve snimke, zajedno analiziramo apsolutno sve moje emisije. Daje mi svoje mišljenje, puno me podržava i to mi baš znači'.
Neko vrijeme je provela sa suprugom živeći u Italiji - koja je nije fascinirana
Zahvaljujući njegovom sportskom angažmanu, Hrvoje i Antonija proveli su neko vrijeme živeći u Italiji. Bio je to period tijekom kojeg je radila na regionalnom Big Brotheru. Je li je Italija impresionirala? Ni najmanje. 'Reći ću sad nešto grozno, ali Italija mi nije sjela, to mi je najbezveznija država koju sam posjetila. Da, sve je to super kad si tamo u posjeti par dana, ali za život mi se ne sviđa. Ima nekih stvari koje su fora, od vespe do aperitiva, ali zapravo... U Hrvatskoj su nam još uvijek dostupne sve neke zdrave namirnice, priroda... Biti godinu dana okružen lošim namirnicama, mesom, tjesteninom... Ni način na koji izlaze mi ne odgovara, ja sam pravi kafandžija, meni ne odgovara taj njihov đir. Bio je to period kad sam radila Big Brother u Beogradu, letjela sam za Rim, odradila posao i vratila se u taj smiraj, koji mi je nekad i dobro došao, naravno. Uživala sam u toj anonimnosti, malo mi se duša odmorila, ali Italiju nikad ne bih odabrala za definitivnu destinaciju'.
Predrasuda prema ženama sportaša nema - dapače - težak je to, smatra, život
Hrvojev vaterpolo donio im je lijepih stvari u životu, Sardinija joj je ostala u nešto ljepšem sjećanju od sjevera Italije, gdje su proveli godinu dana. Iako je supruga sportaša, nikada nije bila samo to. 'Nikad nisam bila samo supruga sportaša, iako o tom životu ne mislim ništa loše i nemam nikakvih predrasuda. Dapače, to je mukotrpan život pun odricanja. Puno je tu neizvjesnosti, seljenja, potpisivanje ugovora svake godine na drugom mjestu. Ne možeš nigdje pustiti korijene. Nije to lako za podnijeti, skidam kapu tim ženama koje prate svoje muževe. Nije to baš jednostavno'.
Pitanje trudnoće, djece i majčinstva opsjeda je sa svih strana
I baš zato što je već dugo u sretnom i stabilnom braku, Antoniju su nebrojeno puta dočekali u medijima naslovi o možebitnoj trudnoći, a nedavno se našla i na meti odvratnog Instagram komentara o neimanju djeteta. Ni ovog puta nije bila politički korektna! Jasno je da je ljudima to pitanje zanimljivo i da se nameće. No, postoji više načina da se nešto pita ili komentira.
'Jesam li ili nisam trudna - toliko se o tome pisalo da će, ja mislim, kad se to stvarno dogodi cijela nacija slaviti! (smijeh) Simpatično mi je to. No, neću glumiti političku korektnost. Naravno da je ljudima prirodno da se dogodi i to, tako je to po logici života. Imaš muža, psa - kad će dijete. Međutim, način na koji se to ljude pita, na koji im se to kaže... Ima više načina i postavljati to kao da to donosi dodanu vrijednost tvom životu i da tvoj život sada više vrijedi - nije u redu. Vjerojatno ću uživati u majčinstvu i bit ću luda, dosadna majka, stavljati tisuću slika i biti okupirana samo svojim djetetom koje će mi biti najpametnije i najljepše na svijetu', priča i nastavlja.
Muškarce se tim temama ne zamara - zašto?
'Ali, što ako neću imati dijete? Znači li to da je cijeli moj život bačen u vodu, da nema nikakvu vrijednost, da nisam nikog dotakla i značajno napravila? To zbilja nije u redu. Taj komentar me povrijedio, iako me nije emotivno dotaklo jer nisam ni u kakvom problemu, ništa mi se nije događalo. Ali, zamisli da to kažeš nekome tko prolazi kroz peti krug umjetne oplodnje, bezbroj pokušaja? Ljudi rade na tom cijeli život, ljudi čeznu, nekim ljudima je to zaista bolna tema... Da ne govorim da to nikad nitko nijednom muškarcu nije rekao. 'Ajmo to pitati i muškarce, imam ja kolega i starijih od mene koji nemaju djece. Zašto to njih nitko ne pita?. Nitko nikad muškog voditelja nije pitao kako usklađuje obitelj i posao, gdje su mu djeca dok snima. Moje kolegice su sve to doživjele. Muškarce to nitko ne pita, podrazumijeva se da tamo doma neka žena čuva dijete dok on, macho frajer, radi. To dijete i tatu ima očigledno, zar ne?', pita se Blaće.
Njezina elaboracija zvuči zabavno, vjerojatno dijelom zato što i u ovom slučaju Antonija iznosi svoja čvrsta uvjerenja, potpuno iskreno. Osjeti se to kod ljudi. Nastavlja, govoreći da bi trebalo i muškarce ispitivati o kilogramima, obiteljskom životu, kućanskim poslovima. 'Lako je pričati o ravnopravnosti, treba je živjeti', dodaje.
Zanima nas za kraj i nezaobilazna politika. Pitam je koliko je politična, a ona odvraća - 'ma previše'. 'Imam mišljenje o svemu, ali to je sve jedna žabokrečina osrednjosti pored koje se ne da više živjeti. Odustala sam praćenja. Uopće više ne čitam o tome. Toliko sam politična da ne mogu podnijeti trenutno stanje niti o njemu previše pričati. Negdje sam pročitala da ljudi na vlasti moraju razmišljati o sedam generacija unazad i sedam generacija unaprijed. Recimo samo to da nismo nešto skloni razmišljati unaprijed. I to je frustrirajuće', zaključila je omiljena voditeljica.