Nedostatak vitamina B12 Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prepoznaje kao globalni zdravstveni problem koji utječe na milijune života.
Tipični su simptomi ekstremni umor, nedostatak energije, mišićna slabost, pa i teškoće s pamćenjem, a ovo stanje može uzrokovati i ozbiljne zdravstvene probleme, kao što su nepovratna oštećenja živaca, tjeskobnost i depresiju ili poremećaje koji pogađaju koordiniranost, ravnotežu i govor, piše potral Živim.hr.
B12 (kobalamin) je vitamin topiv u vodi, prirodno je prisutan u mesu, ribi i mliječnim proizvodima. Drugi izvori uključuju obogaćene žitarice, kruh i biljna mlijeka. Vegetarijanci i vegani u riziku su od manjka vitamina B12 pa, da bi to spriječili, preporuča im se uzeti barem tri mikrograma B12 na dan kroz obogaćenu hranu ili dodatke prehrani.
Nekada je nedostatak vitamina B12 posljedica neuravnotežene prehrane, no najčešći je razlog perniciozna anemija, autoimuni poremećaj koji može ostaviti ozbiljne posljedice ako se ne liječi. No, kako su njeni simptomi nespecifični često se pogrešno dijagnosticira kao depresija ili anksioznost.
Kod perniciozne anemije osobe otežano procesiraju vitamin B12 jer njihov imunosni sistem utječe na funkcioniranje parijetalnih stanica u želucu.
Te stanice proizvode protein nazvan želučani intrinzični faktor. Ljudi s pernicioznom anemijom proizvode antitijela za ovaj protein te ga uništavaju
A bez želučanog intrinzičnog faktora koji bi se vezao na hranu nemoguće je iz nje izdvojiti vitamin B12. Bez njega pak tijelo ne može proizvesti dovoljan broj zdravih crvenih krvnih stanica. Do ovog stanja može doći i zbog oslabljene želučane sluznice, što je posljedica kronične upale u želucu.
Granice nisu određene
Perniciozna anemija pogađa ljude svih dobi, no češća je kod starijih od 60 godina. Teško je reći koliko ljudi pati od tog stanja i zbog toga što se struka nije usuglasila oko toga koliko niske razine vitamina B12 trebaju biti da bi se klasificirale kao nedostatak.
Prema smjernicama liječenja, pacijentovi simptomi najbolji su indikator nekog nedostatka, a u slučajevima u kojima ih rezultati testa ne potvrđuju, pacijenta ipak treba tretirati nadomjescima vitamina B12 kako bi se spriječila potencijalna nepovratna oštećenja.
Zbog nespecifičnih simptoma teško je ispravno i pravovremeno dijagnosticirati pernicioznu anemiju.
Studija provedena među članovima britanske udruge oboljelih pokazala je da je gotovo polovici bila postavljena pogrešna dijagnoza. Daljnjih 20 posto čekalo je dvije godine i više na točnu dijagnozu.
Kod većine liječnici su simptome pripisali hektičnom životnom stilu ili su im dijagnosticirali depresiju.
Kad je nedostatak vitamina B12 rezultat neadekvatne prehrane liječi se tabletama tog vitamina ili injekcijama hidroksikobalamina. Nakon što se stanje popravi, dalje se regulira pravilnom prehranom ili uzimanjem suplemenata.
Za osobe s pernicioznom anemijom liječenje je doživotno, no unatoč liječenju neki od njih trpe iscrpljujuće simptome.
Oboljeli od perniciozne anemije, kao i mnogi oboljeli od kroničnih bolesti, osjećaju snažnu društvenu stigmu i strah da će zbog bolesti biti obezvrijeđeni i diskriminirani, što podiže incidenciju anksioznosti i depresivnosti među njima.