Oćemo li u pir, upitala sam Ivu Šikića Bažokića. Kako ne! Ja san spreman! Bilo je to dan prije održavanja Murterskog pira, manifestacije pokrenute 2007. godine iz jednoga jedinog razloga – da se ne zaboravi stari murterski običaj pirovanja, a i da se turistima prikaže dio bogate ili siromašne baštine jer je Murter bio otok siromašnih težaka i ribara. Ive je inače dežurni svekar u sceni predaje mlade novoj kući.
– Otkad je pira, ja san svekar. Ako je 'vo 12. pir, ja san bija 11 puti jerbo san jednu godinu "bija umra", ni me bilo pa su rekli da je svekar umra. Ja to volin i vajk ću dolaziti dokle god buden moga – kazao nam je Ive i priznao – malo san tužan jer nas je malo. Naši su judi postali komercijalni. Gospoda pivaju za novce, a ne bi malo volontirali za naše selo. Ja cili život volontiran i meni je to veliko zadovoljstvo. Nije red! Svaki svoju baštinu gaji, a mi na svoju gledamo ka neprijatelji – ljuti se Ive. S pravom. Jer pir je iz godine u godinu sve siromašniji pirovnjacima. Doduše, bilo je dosta mladih, najmlađa Cvita ima tek godinu i četiri mjeseca, što ulijeva nadu u budućnost održavanja jedine baštinske manifestacije u Murteru tijekom ljeta.
Na sam dan održavanja pira obučena u narodnu nošnju, grabeći prema zbornom mjestu – staroj Pijaci u starom Murteru – sretoh susjedu u kostimu sa šugamanom preko ramena. Što radiš? Ajmo! Obuci se i u pir – pozvala sam je. Evo, sad kad sam tebe vidjela, idem, a imam i potpuno novu nošnju. Sašila mi je mama po Niveskinoj – s ponosom će susjeda Biserka, Ludbrežanka udana u Murter. I došla je, dovela je i muža Tomislava, starog zboraša (člana pučkog pjevačkog zbora "Sv. Mihovil"). Bit će pjesme! I bilo je! Družina je možda bila mala, ali odabrana. Sve dobri pivači. Žarko Jerat živio je u Švedskoj 50 godina, a otkad je u mirovini sudjeluje u svakom piru.
– Taj običaj trebamo zadržati i pokazati ne samo gostima u Murteru već i dalje. Obnoviti stara sjećanja, stare pisme. Osjećam da sam dio tog događaja, dio kulture, dio djedovine koju sam naslijedio od svojih predaka – puno je srce Žarku, veliko ko kuća.
Formirala se pirovnjačka povorka na čelu s barjaktarom i mladencima Vladimirom Turčinovom i Majom Baban, parom i u stvarnom životu. Da je matičara, kaže Vlado, sad bismo se stvarno vjenčali. Eh, Vlado, što nisi rekao prije…
Eto nas i do prvog stola. Stari običaj nalaže da se uzduž rute kojom prolaze pirovnjaci, a ova murterska je kilometar duga, postave stolovi s vinom, prošekom, pršunatama, i što tko već nudi. Za stolom Željko Vukmirica glavom i bradom, priženjeni Murterin, a žena mu Melani, po ocu 100 posto Murterka, ćiri s ponistre na katu, uganula nogu, kaže, ne može hodati. Zato Vuk časti pirovnjake, čestita mladencima.
– Zar ima što ljepše! Novi život se rađa, rek'o bi Oliver, pokoj mu duši. Izvol'te! Predivno! Kad nema običaja, nema ni ljudi – rezimira Vukmirica, a Balara, ceremonijal majstor Vedranko Šikić retorički dobacuje – pitaj ga kad je postavija stol. U tri ure!
Od stola do stola pirovnjaci se lagano spuštaju prema Trgu Rudina, a povorka je sve veća. Pridružuju se turisti "u civilu". I točno znaju koju pjesmu za kojim stolom pjevati. Za stolom Jose Mitrova, povratnika iz Australije, ori se "Vila Velebita". Za stolom Nede Jurage pjevaju se stare domaće. Pjesmi se pridružuju Neda i njezine prijateljice. Poslije se svi pridružuju pirovnjacima. Na Trgu čašćenju nema kraja…
Napokon se mlada na pozornici predaje u novu kuću, svekrva Elma Juraga skida joj veo i namješta šudar. Sad je udana žena sa svim obvezama koje ta dužnost nosi, a pirovnjaci pivaju: Otvor' vrata junakova majko, doveli smo tvoje sunce žarko, koje će ti rano uraniti, dvor pomesti i vode doniti.
Zaigralo se kolo, ono "kolo u kolo" i staro murtersko. Tek sad počinje fešta…, a Elma nam kazuje zgodu iz vlastita iskustva. Kad se ona udala, a bio je pir identičan ovom današnjem, ujutro joj je došla teta Kate ispod ponistre i kazala: Ajd' nevisto, diži se dvor mesti! A ja san joj rekla teto, tebi se ne spi, rano si se digla pa lipo meti, a meni se spi i neću se dignuti. I to je živa istina.
Slovačka obitelj Kopčak deseti put u piru
U pirovnjačkoj povorci zatekli smo i naše stare znance, slovačku obitelj Kopčak u punom sastavu, Dimija, Luciju, Laru i Kira. Lucija je tu, kaže, deseti put. Kako se fešta nastavila uz Olivera i "Ultimu", Dimi je mislio da je to koncert za Olivera. Oliver i "Ultima", kao posljednji put, pita Dimi. Ma ne, Dimi, iako svi plačemo za Oliverom, krivo si zaključio. To je Oliver, ovaj naš Jakovčev iz Betine, a "Ultima" je njegov bend.
