Bruno Fantulin, zaljubljenik u fotografiju i fotografiranje, za sebe kaže da je običan dečko koji se počeo baviti fotografiranjem krajolika, različitih vremenskih nepogoda, sasvim slučajno.
- Odlučio sam se baviti fotografijom prilično jednostavno. Vidio sam u daljini nevrijeme da se približava iz smjera Zadra ka Šibeniku, zaokupila mi je pažnju te 2014. godine i evo, 10 godina nakon - tu sam, i dalje lovim munje oluje. Sada je to na nekom većem levelu i to je nešto što me stvarno ispunjava i nešto što živim, priča Bruno za HRT.
Našao se u situacijama koje su ga ostavile bez teksta
Iako je fotografija njegova ljubav i vremenske nepogode ga ne mogu iznenaditi, ipak se našao u situacijama koje su ga ostavile bez teksta.
- Pa trebala su mi dobra dva, tri tjedna da shvatim što se dogodilo. Zanimljiva je situacija da sam otišao na susjedni neboder i najbolje sam fotografije stvorio tamo, a stvarao sam fotografirao po cijeloj Hrvatskoj. I evo, to su nekako ispale i najbolje fotografije. Vidio sam Nepalce da rade neki vodovod, rekao sam im da se sklone da stvarno neće biti dobro, otišao sam na 18. kat i vidio tu zvijer koja ide i guta grad, prepričava Bruno.
Lokacija za dobrog fotografa nije presudna, ali vješto oko i mirna ruka jesu.
- Meni bi bilo draže iskreno da sam na vrhu Velebita, no tu postoji problem, jer je baza oblaka na nekih 1000 metara, i kad odete na nekih 1500 metara vi ste u bazi oblaka, odnosno u oblaku, tako da munje uopće ni ne vidite ako vam dođu blizu. Ako ste dolje pri dnu onda sve možete vidjeti, ukoliko ne dođe kiša ispred te oluje, pojašnjava.
Ponosan na nagradu struke
Skroman po prirodi, ne hvali se svojim uspjesima, ali je ipak posebno ponosan na nagradu struke koja mu je nedavno dodijeljena.
- Pa ta fotografija je nastala tjedan dana nakon one famozne oluje, samo je ta superćelija prošla tijekom noći kroz centar grada. Po meni je to izgledalo puno opasnije nego ona tjedan dana prije, ali nije imala toliku štetu. I evo, čestitam ovom prigodom svim dobitnicima i drago mi je što sam među njima, kazao je.
Za dobru fotografiju treba vremena
Za dobru fotografiju treba vremena, nekad i sati i sati čekanja ne bi li se dogodio trenutak vrijedan zapisa u objektivu fotoaparata.
- Pa nema tu nekih pravila, dođeš na lokaciju, nekad čekaš sat vremena, nekad odmah kreneš "fotkati", nekad čekaš po dan, dva. Nekad spavaš u autu ili šatoru, čekaš tu oluju da dođe i naposljetku možda dođe. Duga ekspozicija nam tu pomaže da ulovimo što više munja u jednom kadru, recimo ako imate 20 sec. Kroz tih 20 sec, sve što udari, tj. koliko se munje može vidjeti, to će biti na fotografiji, pojašnjava.
Njemu je fotografiranje poziv, a ne posao
O odmoru ne razmišlja, jer njemu je fotografiranje poziv, a ne posao.
- Pa to mi je odmor, kad odem u prirodu. Sad nisam bio dva mjeseca nigdje tako da sam već "kritično", bilo bi dobro da dođe neka oluja, ali sad su gotove oluje, tako da ću trebati pričekati iduću godinu, priznaje.
I dok čeka sljedeću godinu i oluje, Bruno neće sjediti skrštenih ruku. Svaki izlazak sunca ili odlazak u grad nudi inspiraciju vrijednu fotozapisa.