Bračni parovi koji imaju sreću da okruženi djecom, unučadi, rodbinom i prijateljima proslave 50. godišnjicu zajedničkog života - u životu su uspjeli. Tu sreću imali su Mara (75) i Petar (74) Pranić, koji su prošlog vikenda u radosti i veselju, a pala je i pjesma, slavili tu veliku obljetnicu u obiteljskoj kući u Unešiću. Točnije, u subotu 29. travnja, na datum kad su prije 50 godina jedno drugom pred svjedocima rekli: "Da, uzimam."
Zavjet su ponovili u mjesnoj crkvi sv. Jure pred svećenikom fra Lukom Delićem, a svjedoci ili kumovi bili su od mladoženje brat Ante Pranić i mladenkin brat Ivan Milić. Bila je to prigoda da se sjete svoje mladosti, ljubavi, ali i života koji puno puta zna iznenaditi. Nekad lijepim a nekad neželjenim situacijama. A ljubav? Ona u pravilu dolazi iznenada, ne može se planirati niti izbjeći. Tako je bilo i kod njih dvoje. Mara, rodom iz Utora Gornjih, tada mlada nastavnica matematike i fizike, u jesen 1964. godine dobila je posao u Osnovnoj školi "Unešić" i nakon nekoliko mjeseci upoznala Petra.
- On se tada vratio s odsluženja vojnog roka i što da vam kažem... Odmah smo kliknuli! U vezi smo bili oko dvije godine i 29. travnja 1967. se vjenčali. Svadba je održana u njegovoj obiteljskoj kući. Bilo je oko sedamdeset ljudi, što je za ono doba bilo dosta - sjeća se Mara.
Njezin suprug Petar, po zanimanju vodoinstalater, uvijek je izučavao neke nove zanate i radio razne poslove, a ona je svoj radni vijek počela i završila u unešićkoj školi. Oboje su u mirovini od 2005. godine.
Nakon što su se vjenčali, ostali su u Unešiću u kojem i danas žive, izgradili kuću i dobili troje djece – sinove Valentina (50) i Zlatka (46) te kći Ivanu (40).
- Sinovi s obiteljima žive u kući koju smo mi napravili, jedan je u prizemlju a drugi na katu, a mi smo za sebe napravili jednu manju kuću uz tu veliku. Ivana je išla u srednju školu u Split i tamo ostala radit, udala se i žive u stanu. Svatko od njih ima po dvoje djece, tako da mi imamo tri unuke i trojicu unuka - ispričala nam je Mara.
Na uobičajeno novinarsko pitanje o tomu što je ključno za dobar brak kako bi on mogao poslužiti kao primjer drugima, Mara odgovara da recepta za dobar brak nema.
- Da se nismo voljeli, ne bismo toliko ostali zajedno, a da je bilo trzavica – jest. Lagala bih ako kažem da se nikad nismo posvadili ili povisili ton jedno na drugo, da nismo pričali. Ma neka mi kaže tko to nije! Za sitnicu se nekad "počapaš", a poslije kad promisliš zašto je do toga došlo, shvatiš da je bilo bez nekog većeg razloga, da je moglo proći i bez toga - kaže uz smijeh.