Kulturno umjetnička udruga ‘Zvona Zagore‘ proslavila je svoju župu Mirlović Zagoru uzduž i poprijeko Lijepe Naše – a i šire – u više od dva desetljeća svog postojanja, otkako je osnovana 2001. godine. A jedna od najpoznatijih i najmarkantnijih figura u ovoj udruzi je visoki i kao svijeća uspravni, unatoč tome što je već zagazio u osmo desetljeće života je, 71-godišnji Ivica Ive Burić, ili jednostavno Brko, kako ga zbog impozantnog brka koji mu krasi lice zovu brojni ljubitelji narodne pisme i pučkog folklora.
Nema nastupa njegovih ‘Zvona‘ a da on, obučen od glave do pete, u prepoznatljivu mirlovačku narodnu nošnju, ne zagrmi sa bine, i s nje ‘iščata‘ svoju prepoznatljivu zdravicu, zbog koje ga već i u sve svatove i svadbe po zagori zovu. Ili da oduševljenoj publici izrecitira neku svoju pismicu novu! Zato će brojne obradovati najava kako Brko priprema i svoju prvu pravu pjesmaricu! Ili što bi Ive sam rekao – pismaricu!
‘U njoj bih objavio najbolje od stotinjak pjesama kojima sam autor, a koje su dosad svi koji vole moje rime, imali prigode čuti samo u usmenom izdanju. Sad će ih imati i na papiru! ‘ - veli nam Burić, kojem u pripremi zbirke i izboru najboljih pisama pomaže dobrom riječju i pametnim savjetom i fra Žarko Maretić, bivši gvardijan visovačkog samostana i provincijal Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja. Koji je prije dvije godine proslavio 50 godina svećeništva baš u svojoj rodnoj župi na Mirloviću. I koje su baš ‘Zvona Zagore‘ uveličala pučkim crkvenim pjevanjem ‘Budi hvaljeno‘.
Kako će Burić svoju zbirku izdati u vlastitoj nakladi, uz skromnu potporu nekolicine prijatelja i donatora, tako su dobrodošli i svi oni koji na bilo koji način mogu pomoći da ova pismarica ugleda svitlo dana.
Što ih bude više, više će ih se moći tiskati i bit će jeftinija, i dostupnija. Kako bi svi naši ljudi mogli pokazati svojoj dici i u tuđini, ko su, šta su i odakle su. I Kako je prije bilo i kako se živilo.
- ‘Ki u mojoj pismi – Pojeto mojih pradidova/ nemaš žita slame ni volova/ Zjapiš prazna, nekad puna bila/ Šta si tako stara doživila/Prokišnjavaš, grede istruliše/ Da ih teško popraviti više/...‘