Kanjon rijeke Čikole i legendarna Ključica kojoj ni ljuti neprijatelj nije mogao lako prići

I ovoga proljeća na startu sezone brojnim posjetiteljima oživljavaju lokaliteti iznimne ljepote uz kanjon Krke i Čikole, starohrvatski gradovi Trošenj, Nečven, Bogočin sa znamenitom Ključicom.

Obilazak započinje kod Konjevrata, naselja Krnići Gornji, koji kilometar od zadnjih kuća, gdje su dva vidikovca s mjestima za odmor. S njih se pruža nezaboravan pogled na Krku i Čikolu, gdje se te zelene rijeke sastaju kod Kaličkoga kuka.

Među značajnijim lokacijama svake turističko-pustolovne hodnje, svakako je legendarna Ključica, grad-utvrda, visoko nad Čikolom. Zbog zaštite od Turaka i putova prema moru, ali i radi vode, podigao ga je oko 1330. Ivan Nelipić, rođak Ivana Nelipića I., hrvatskog plemića koji je vladao Kninom.

Rat Turaka i Venecije

Na tim su se prostorima sukobljavali Turci i Venecija, a potom i hrvatski plemići jedni protiv drugih. O čemu je povjesničar fra Petar Bačić s otoka Visovca (umro 1931. godine) napisao i ovu rečenicu: "Zarate se nevoljni velikaši tužne Hrvatske..." Obišli smo taj prostor u nekoliko navrata prije deset godina, 2013.

Pristup Ključici je vrlo zahtjevan. Strmine, litice, ponor. Ni ljuti neprijatelj joj nije mogao lako prići. Razvaline još i danas imponiraju svojim položajem i izgledom.

Posebno je atraktivna čarobna zelena dolina uz Čikolu s izvorištem pitke vode Torak.

Ondje smo u djevičanskoj tišini gledali stada ovaca na ispaši s desetak konja od kojih su dva na našoj slici. Crni i bijeli u umilnoj pozi međusobne razdraganosti. Na njih i ovce pazio je pastir Paško Malenica, bivši radnik drniškoga GIRK Kalun. Prepoznao nas je, jer nas je jednom pratio kad smo se autom starim turskim putom spuštali do Guvna.

Popričali smo s njim, dok su na nas motrila tri psa tornjaka, da ne bismo prilazili ovcama.

- Znaju oni i vuka otjerati - govorio je Paško, koji nas je odveo i do temelja srednjovjekovne crkvice na kamenitoj zaravni nad Čikolom kod sela Ključ.

U tom okružju proveli smo cijelo popodne, do pojave prvih sjena, kad smo morali okončati i taj naš ophod, dok se pri kasnome suncu zrcalila ljepotica Čikola. Kao da je po njoj netko prosuo rastaljeno srebro.