Kći kaže da joj nije jasno zašto sam okupirao i televiziju, draže joj je na ekranu igrati Minecraft - prepričava nam kroz smijeh dr. Natko Beck reakciju svoje najoštrije kritičarke, 6-godišnje Lole, na prvu emisiju “Dr. Beck”. Od ponedjeljka do četvrtka na Prvom programu HTV-a u 13.15 sati on će pokušati odgovoriti na brojna pitanja i nedoumice kada je riječ o zdravlju. Koncept emisije je jednostavan, svaka epizoda govori o jednoj temi iz zdravstva. Ponedjeljak i utorak rezervirani su za žešće ili važnije teme, srijeda je lakša i zabavnija, a četvrtak je rezerviran za mentalno zdravlje. U emisiji dr. Beck ima do tri gosta.
Spasiti jedan život
Najvažniji motiv za još jedan novi projekt kojem se posvetio jest, kaže nam, loše stanje zdravstvene pismenosti u narodu.
”Zdravstvena pismenost važna je za sve nas. Posebno mi je strašno što sam često vidio kako djeca pate zbog loše pismenosti svojih roditelja. Primjerice, pretilost djece je alarmantna, i to je veliki zdravstveni problem, a neki odrasli toga uopće nisu svjesni. Kada bolje razumijemo zdravlje, sustav i bolesti, onda je i bolji ishod liječenja, a put kroz sustav ugodniji. U medicini je dovoljno promijeniti ili spasiti jedan život. To je i meni golema nagrada”, objašnjava nam dr. Beck, koji je zaposlen kao radiolog u dječjoj bolnici Srebrnjak.
Ovaj liječnik, kojem je posao svakako i poziv, od 2018. godine ima Instagram profil i prvi je naš liječnik influencer, a koristi se i TikTokom. Ideja mu je bila, kaže, napraviti nešto osobno, a javnozdravstveno korisno. Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila ga je najboljim komunikatorom u pandemijskoj 2020. godini.
Nedavno je, drugu godinu zaredom, uspješno organizirao Back Together, besplatni dvodnevni zdravstveno-komunikacijski summit. Cilj mu je širu javnost, kroz multidisciplinarna online predavanja, uz desetke najuglednijih hrvatskih zdravstvenih, znanstvenih i komunikacijskih stručnjaka, informirati o trendovima iz područja znanosti i medicine, a sve s ciljem povećanja zdravstvene pismenosti i poboljšanja kvalitete života.
Pregled na plaži
Sve to, ali i podcast pod nazivom “Dr. Podcast”, koji je pokrenuo prije više od dvije godine, dali su mu iskustvo nastupa pred kamerom pa s tim nema problema.
“Ekipa ljudi oko mene, njihov trud i sjajne pripreme za emisiju ulijevaju mi povjerenje, ne toliko moje samopouzdanje. Nemam neki strah od kamera. Više je borba sa sobom da izvučem sve najbolje iz sebe u tom trenutku.”
Iako su ga zbog televizijskog angažmana prozvali hrvatskim dr. Ozom, ta mu usporedba nikako ne laska.
Dr. Oz je uveo revoluciju svojom pojavom na televiziji, ali Beck smatra da je zastranio kad se počeo baviti prodajom nemedicinskih suplemenata i sličnog. Tako da mu je njegov rad baš nit vodilja što da nikako ne napravi u svojoj emisiji te da se drži znanosti i jasnih informacija bez marketinga.
Beck, koji i sam kaže da se nikada u danu ne prestaje baviti medicinom, svoj mobilni ultrazvuk nosi sa sobom i na Brač, gdje ljetuje.
“Iz zafrkancije sam napravio taj zdravstveni performans na plaži, iza paravana gdje se inače ljudi na plaži masiraju ja sam radio ultrazvuk. Domaći ljudi inače moraju potegnuti do Splita da bi pregledali štitnjaču, a ovako su imali priliku da ih na njihovoj plaži pogleda taj luđak koji je došao iz Zagreba”, kaže.
Jednom je iz čistog altruizma s kolegom i prijateljem, inženjerom Šantekom, posjetio kaznionicu u Požegi gdje su volonterski pregledavali žene.
”Razmišljao sam koje su skupine najugroženije i imaju najmanje šanse da ih netko pogleda i shvatio da su to ljudi u zatvorima. Napisao sam pismo tadašnjoj ministrici, spojio se s ljudima i otišao tamo. Bili smo tamo dva dana. Radili smo po nekoliko sati i u ta dva dana pregledali 77 žena te su utvrdili da nijedna nema zdravu štitnjaču”, prisjeća se.
Najveća potpora u svemu što radi Natku je supruga Tajana, poznata radijska voditeljica, koja mu je bila vjetar u leđa da se uopće otisne na društvene mreže.
Dr. Andrija Štampar, koji mu je uzor, govorio je da liječnik treba tražiti bolesnika, a ne bolesnik liječnika, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu, pa se i Beck toga drži.
Radi ono što osjeća
Iako je na sve strane, kaže nam da ništa ne radi zbog popularnosti ili narcisoidnosti, a izalazak iz anonimnosti je cijena koju plaća da radi ono što smatra da treba. “Osjećam kao misiju govoriti jer previše ljudi šuti ili pak ne koristi društvene mreže na koristan način. Ako šutimo o problemima i pravimo se da ne postoje, i mi smo dio problema”, govori.
Natkov djed, Herbert Lukić, bio je liječnik. U Njemačkoj je imao veliku ordinaciju i unuka je već s četiri godine naučio da mjeri tlak.
“Ipak nisam kao klinac nikad mislio da ću postati liječnik. Dogodila se podsvjesna inspiracija. Tada uopće nisam doživljavao da je moj djed obiteljski liječnik i radiolog. I onda ja postanem radiolog i pitam se kako se to dogodilo”, govori Beck.
Osnovnu i srednju školu završio je u Njemačkoj, kamo se preselio s roditeljima. Kao tinejdžer bio je pun ideja. Imao je i bend, svirao je hardcore.
“Frend i ja imali smo čak dvije gaže u školi. Otvorio sam i birtiju u školi. Nikakve razlike između tog šanka i šanka u Jabuci nije bilo, samo što je na meniju bila drugačija ponuda”, smije se Beck.
Nakon mature vratio se u Zagreb u želji da studira medicinu. Glavna motivacija bila mu je želja da sazna kako funkcionira tijelo, zanimalo ga je, priča nam strastveno, kako radi ta čudesna mašina. Poslije je shvatio da voli ljude i želi im pomoći.
No, nije se uspio isprva upisati. “Fulao sam za jedno pitanje pa sam otišao u vojsku. Iduće godine sam upao. Iskustvo vojske pomoglo mi je shvatiti da medicina nije stres.”
Ima ispušni ventil
Učenje ga nikada nije mučilo. Beck smatra da medicina nije teška za učenje ako je želiš učiti. A on je žudio za novim znanjima.
“Ilijada i Odiseja su nekome užasno naporne, a meni su bile interesantne i progutao sam ih. Tako i na medicini nisam mogao prestati čitati. I danas mi je žao da nemam više vremena za čitanje i učenje.” Biokemija mu je oduvijek bila najdraži predmet, a fiziku nikad nije volio.
Sanjao je na početku studija da će proučavati genetiku, ali brzo je shvatio da se želi baviti humanističkim radom i pomagati ljudima.
Radiologiju je specijalizirao u bolnici Sv. Duh 2012. godine. Kaže nam da je zaljubljen u nju.
“Ako ne možeš guštati u onome što radiš, onda si u krivom poslu”, smatra. Priznaje da čak mazohistički uživa i u nekim liječničkim pregledima na koje mora otići, ali ima jedan strah. Boji se zubara. “Rekao bih da više volim otići pod nož ili na neko pikanje nego zubaru, što je dosta bizarno.”
Mali pacijenti
Budući da radi s malim pacijentima, nekad mu je teško ne proživljavati emocionalno njihove teškoće. Kaže nam da nije fer da postoje dječje bolesti pa se on trudi da mališanima boravak u bolnici ili na pregledu bude što zabavniji i poučniji. Rad s djecom smatra najvećom nagradom jer ne postoji ništa bolje nego vidjeti male bolesnike kako zdravi napuštaju bolnicu, a s druge strane, nema tužnijeg nego gledati dječju patnju.
“Nekad stvarno nije lako, pogotovo kad mali pacijent nije dobro, kad se jako uplaši zbog svega što se događa oko njega. Moraš se naučiti raditi s tim i ako to ne naučiš, onda te to poždere. Prihvatiti da drugi ljudi pate, da djeca pate, to mogu, mogu se s tim nekako profesionalizirati. Puno mi je teže gledati odnose roditelja prema djetetu, kad vidim da je roditelj tvrd i grub. Kad vidim narušene odnose, to mi je tužno”, iskren je.
Najbolji ispušni ventil za stresne situacije su mu odlasci u prirodu, a svakodnevno je njegova obiteljska obveza barem jednom prošetati psa Spajka. Ponekad vozi bicikl i trči, a trudi se i dovoljno spavati.
Budući da je javnosti sve više poznat, na ulici ga često prepoznaju, ali to mu ne predstavlja problem.
“Sve to bude na poluzafrkantski način. Pitaju me hoću li ih pregledati pa u šali kažem: ‘Naravno!’ i odem dalje. Ako moja prisutnost nekome uljepša dan, onda ću rado prisustvovati”, smije se.