Po dobrom običaju, županijski Zavod za javno zdravstvo i šibenska podružnica Hrvatske liječničke komore u povodu Svjetskog dana zdravlja 7. travnja priređuju akciju “Hodanjem do zdravlja”, kada se na šetnici u Kanalu sv. Ante okupi barem stotinjak odraslih i djece.
Jutro provedu u pješačenju prirodom i druže se u dobrom raspoloženju, udišući svježi zrak: šest tisuća - ne kuna, nego prevaljenih koraka svakog dana - ili jedan sat - po mogućnosti u čistoj prirodi i daleko od vreve upravo je idealna prevencija za brojne boljetice, uz radost i smirenost koje donosi.
Tako tvrde medicinari, a potvrđuju predani hodači, osim što bi brojni među njima svoj toj blagodati za zdravlje još dodali i šparoge, pa da se slika proljetnih šetnja dalmatinskom prirodom zaokruži do zadnjeg poteza. Omiljeni samonikli proljetni frut ne samo da čisti organizam, nego je slika i prilika gastronomskog uživanja. Zato se, nakon dugog razdoblja zimske suše, kišama vesele i berači šparoga. I sa Svjetskim danom zdravlja i bez toga, šparoge dozovu i one teže pokretne u prirodu, gdje štap, pa i štaka, dobro dođu. Da se njima šušne i otjera zmija, ili razgrne gustiš do onih najtustijih šparoga iz duboka 'lada.
Kiša spasila sezonu 'lova'
Blagoslov iz oblaka spasio je ovogodišnju sezonu "lova", govori Josipa, jedna iz grupe veselih, mladih Šibenčanki koje su lijepo, sunčano vrijeme u subotu poslijepodne, nakon obilne kiše dva dana prije, provele verući se po kršu i vlačicama s maslinama u Burnjem Primoštenu. Inače, u svakom slobodnom trenutku kombiniraju bicikliranje ili šetnje prirodom, no u razdoblju šparoga za njih nema dvojbi.
Grote pod noge, razvij se u strijelce, da bi nakon šetnje ubrane maceve udružile na jednu tolu i zaključile dan posvećenim obredom zajedničke večere od svojom rukom ubranih divljih plodina uz čašu vina. Kada je ulov veći, tada uz njima omiljeni rižot, pripreme još i terinu obarenih šparoga s pokojim jajem, začinjenih maslinovim uljem, solju, paprom, te podlivenih kapljom kvasine i aceta balsamica. Za prste polizati, smije se Josipa, pokazujući na zamašan struk u ruci.
- Evo vidite, ove su doslovno iznikle preko noći. Kraća im je stabljika, ali ne smeta i sve govori da će ih biti još barem do kraja travnja. No, budući da za ovog slučajnog susreta u šetnji obroncima Jelinjaka sve više zapitkujem, to sam dalji od pristanka ove grupe beračica u pratnji jednog berača da ih snimim, jer su ilegalci! Došli smo naime, na nezgodan teren propisa "Hrvatskih šuma" po kojem je već godinama za branje šparoga, kao i ostalih "nedrvnih šumskih proizvoda" poput drenjina, pinjola, gljiva, kupina, malina potrebno imati dozvolu. Donedavno je koštala 200 kuna, no lani je propis izmijenjen, te je branje za osobne potrebe besplatno pod uvjetom da ste se e-mailom prijavili "Hrvatskim šumama" u registar berača. Doduše, sve to nema važnosti ako berete na privatnom zemljištu, u što se "Hrvatske šume" ne petljaju, međutim, premda je dozvola za osobne potrebe besplatna, ako niste prijavljeni u registar globa vam može prisjesti i izazvati probleme s kolesterolom unatoč zdravom boravku u prirodi, budući da je obilato masna: od tisuću do sedam tisuća kuna.
Kakva dozvola?
Svi, dakle, beru, a dozvole ne možeš ni svijećom naći, jer je legalnih berača upravo smiješno malen broj. Lani se primjerice, u registar HŠ-a prijavilo svega 18 osoba, a na području svih dalmatinskih županija 256, brojkom i slovima. Bez obzira na to, Šumarska inspekcija lani nije imala ni jednu prijavu, niti je podnijela makar jedan optužni prijedlog: miriše na zakonsku obvezu za koju i oni koji su je donijeli priželjkuju da ne postoji.
Nasmijali smo se zamišljajući šumarskog inspektora s olovkom za uhom kako bi razriješio ovu situaciju. Mlade dame s pratiteljem beru na nedvojbeno privatnom terenu, no nisu upisane u registar!? Ili bi ih inspekcija čekala dok ne zađu u državno, pa da vidiš globe od metra, bez ikakvih pravnih nedoumica.
- Pa i pravo je - govori Josipa, dok se s obronaka približavaju i ostale iz grupe koja se i te večeri dobro počastila, sudeći po lijepoj berbi nakon kiše. Ne znam čime su to ugrožene šparoge, čisti dar prirode koje nitko ne kopa niti ore? Još u zemlji s toliko malo obrađenih parcela, gdje je sve većinom zapušteno i nekultivirano, dodaje i kaže da je njezino odbijanje da se prijavi u taj registar jednostavno čin građanskog otpora, ma koliko inače bila legalist. Očito, nije usamljena u takvom razmišljanju.
- A što bi ja da nas zatekne inspekcija? - progovorio je pratitelj Zoran. Visok sam, pa dok se sagnem, već izgubim šparogu iz pogleda, ne znam više di je, zato uberem jednu i nijednu – tobože se požalio.
- Platija bi za sve nas. To bi bilo pravo – i zdravo! - odgovorio mu je damski zbor smijući se, a potom je počelo dogovaranje oko menija. A sliku - možda vidite na Fejsu... ha ha, bila je poruka na odlasku.