Norveški znanstvenici, genetičari koji su se bavili proučavanjem genoma kuge, potvrdili su da su srednjovjekovnu "crnu smrt" u Europu donijeli trgovci krznom iz Rusije.
Genetičari su, naime, unatrag nekoliko godina pratili razvoj opake bolesti i uspjeli doći do ostataka DNK bakterija u kostima stradalih od kuge i dokazali da je izazivač epidemije bakterija yersinia pestis.
Ranije se smatralo da kugu prenose isključiv štakori, ali sada se zahvaljujući istraživanjima ljudskih ostataka i simulacijama širenja kuge zaključilo da su glavni prijenosnici bili ljudi, piše Ruski vijesnik, a prensi Slobodna Dalmacija.
Boris Schmidt (sveučilište u Oslu) usporedio je s kolegama fragmente DNK iz kostiju stradalih od kuge u Danskoj, Italiji, Oslu, Londonu, Marseillesu, Barceloni i drugim velikim srednjovjekovnim gradovima, kao i glavnom gradu Zlatne horde Bolgaru. Bakterije koje su usmrtile tisuće žitelja Londona 1361. imale su identične mutacije kao yersinia pestis iz Bolgara i mikroorganizmi iz Danske, izazivači zaraze u Bergenu iz iste godine, što je okarakterizirano kao "nevjerojatna podudarnost".
Neposredno prije prvih epidemija "crne smrti", tridesetih i četrdesetih godina 14. stoljeća, otvorena je prva izravna trgovačka ruta spajajući istočne regije Zlatne Horde, uključujući i Bolgar, s njezinom zapadnom pograničnom oblast Krim. a ruta s novim poreznim olakšicama omogućila je ruskim trgovcima i trgovcima Horde da kupljeno krzno prodaju zapadnim zemljama preko talijanskih trgovačkih republika.
Kad su, nekoliko desetljeća kasnije uspostavljena trgovinske veze između Velikog Novgoroda i njemačkog Hanzeatskog saveza, to je, po mišljenju genetičara, moglo dovesti do drugog vala "crne smrti" koji je zahvatio zemlje sjeverne Europe šezdesetih godina 14. stoljeća.
Kad su, nekoliko desetljeća kasnije uspostavljena trgovinske veze između Velikog Novgoroda i njemačkog Hanzeatskog saveza, to je, po mišljenju genetičara, moglo dovesti do drugog vala "crne smrti" koji je zahvatio zemlje sjeverne Europe šezdesetih godina 14. stoljeća.
Na taj se način, ističu znanstvenici, moglo objasniti kako se kuga pojavila gotovo istodobno na jugu i sjeveru Europe, kao i da štakori i klima uopće nisu odigrali ključnu ulogu u njezinu širenju u svijetu.
Kuga se smatra jednom od najvećih epidemija u povijesti. U 14. stoljeću je odnijela u smrt jednu trećinu stanovnika Europe, a u šestom pokosila preko 100 milijuna ljudi, navodi RV.