Prije točno dvije godine, a i onda je, sjećam se, padala kiša “kao iz kabla”, otela je brkatog Šibenčanina u narodnoj nošnji i s njim se odvezla u Split. Isto je, uz široki osmijeh, sve poskakujući od sreće u šarenoj haljinici s cvjetnim uzorkom i bijelim patikama, napravila i ovaj put. Prepoznatljivim srebrnim botunom još urešeniji i impozantniji brkonja svoju je stalnu adresu pronašao kod nje. U Splitu, a di bi drugo!
Da se nekim slučajem ne bi štogod krivo protumačilo, red je predstaviti glavne protagoniste ovog intrigantnog uvoda: brkati Šibenčanin u narodnoj nošnji zapravo je statua koju je za sva tri dosadašnja natjecanja barista u Šibeniku osmislio, kreirao i svojom rukom napravio vrijedni i kreativni Denis Škugor, šibenski obrtnik.
Splićanka Matea Vuletić, pak, osvajačica je njegova maštovitog djela u dva navrata, prvi put na “Latte Art Throwdown”, natjecanju barista u “crtanju” motiva kondenziranim mlijekom pri izlijevanju u kavu održanom na Tvrđavi “Barone” 2017., a drugi put prošlog vikenda na “okršaju barmena i barista”, ne kod legendarnog OK Corrala, ali zato kod popularnog Barcode bara. (Istini za volju nije - kod, nego je “Bar Battle” vol 2. održan – unutar lokala, ali se u tom slučaju ne bi rimovalo, pa otimam mrvu umjetničke slobode.)
Naporan posao
Kako bilo (da bilo), i ovaj se put simpatična i, kako bi Šibenčani rekli – šešna brineta, zaposlenica restorana “Brasserie on 7”, okitila pobjedničkom lentom natjecanja kojega tri zadnje godine organizira Tomislav Stančić, šibenska baristička i barmenska sjajna zvijezda, višestruki pobjednik u toj vrsti, zapravo vrlo ozbiljnog i napornog posla na iks natjecanja. (Inače, ovo - iks nije napisano slučajno. Tomu prijatelji, poznanici i ini i zovu Iks, a na pitanje kako je zaradio nadimak, samo je tajnovito kazao da je to duga stara priča koju će mi ispričati “one Day”).
U svakom slučaju Stančić je i ove godine “dovukao” u Šibenik hrvatski sudački i natjecateljski vrh, a međunarodnom atributu natjecanja u sučeljavanju barističkih i barmenskih vještina i znanja pri crtanju na kavi i miksanju koktela kojima je kava obavezni sastojak dao je Timur Kahrović, Tomin sarajevski dvojnik i po profesionalnoj zagriženosti, a i po osebujnoj osobnosti.
- Napiši slobodno – berlavosti– sugerirao mi je poluozbiljno, a onda prasnuo u smijeh Nediljko Neno Stančić, Tomin otac i definitivno pravi šibenski ugostiteljski bard koji je u svoje vrijeme zaradio prvu barmensku zlatnu medalju u povijesti “Solarisa”.
Na kraju krajeva, kruška ne pada daleko od stabla. Ali, da se vratim osnovnoj temi - srebrni je Šibenčanac postao vlasništvo Tomislava Košutića iz Zaprešića, a brončani je otputovao s Timurom u “zemlju pite, čevapa, paradajza i paštete”, kako mi je u kemi’sku i blok izdiktirao simpatični Sarajlija, kojemu je to bio premijerni dolazak u Šibenik.
- Oni su kod mene u Sarajevu bili nekoliko puta, a ja sam tu prvi put i super mi je. Fantastično! Poznajem kompletnu ekipu i baš je dobro šta nije bilo previše raje. Za samo takmičenje je bitno da nema puno vanjskih faktora, da se svak može spremit za svoj performans. Bez obzira koliko iskustva neko ima u ovom poslu, jako teško je stat pred sve koji gledaju - povjerio mi je Timur i dodao kako je “u poslu 13 godina, a zadnjih sedam aktivan je u barskoj industriji u svijetu ka(h)ve...”
A taj je svijet, u Barcode baru, mjestu na kojem sam i ja, kao apsolutni autsajder, samo gledajući i slušajući saznala štošta o svom omiljenom napitku tu večer iznjedrio još dva pobjednika. Fantastične statue (ali ono-baš, baš), autorski rad šibenskog ultrakreativca Marija Jurasa poznatijeg po nadimku Lulas za najsimpatičnijeg natjecatelja i najboljeg juniora Bar Battle vol. 2. osvojili su Igor Nuždić i Karlo Šupe.
Prva se statua odvezla u Posušje, a druga ostala u Šibeniku na ponos i diku ne samo njezina osvajača, nego i mentora Nikole Nimca koji mu predaje ugostiteljsko posluživanje, Lorenca Kokošareva, Mateja Živkovića, Martina Šipraka i Dominika Jozića, školskih kolega i sunatjecatelja, kao i cijele Turističko-ugostiteljske škole u Šibeniku.
Vrhunski stručnjaci
Upravo dovođenje na takvo natjecanje šibenskih srednjoškolaca koji su za svoje zanimanje odabrali rad u ugostiteljstvu, svi s kojima sam tu večer razgovarala ocijenili su izvrsnim potezom organizatora. Stančić junior mi je priznao da je svaki od njih “masu, masu bolji u usporedbi s njegovim prvim nastupom”. Budući da je sa svojim mužem Tomislavom Bilušem nadimka Beli, višestruko nagrađivanim šibenskim barmenom i ugostiteljem (a tu večer i osjetilnim sudcem) provela po brojnim natjecanjima godine i godine, Tina Biluš, inače predsjednica Udruge turističkih vodiča Mihovil, bila je oduševljena entuzijazmom i gorljivošću budućih profesionalnih barmena i barista.
- Tih pet juniora, školaraca...oni će se sada povezati sa svim ostalima. Ideja natjecanja i jest da se ljudi povežu. O.K., ne’ko je prvi, ili drugi, ne’ko zadnji, ali ovo sve što smo mi do sada prolazili, dokazalo je da je još nešto važno i predivno - rađaju se na tim natjecanjima cjeloživotna prijateljstva. Ta su dica ušla u društvo hrvatskih top-topova po pitanju kave, sudci su stvarno vrhunski stručnjaci, profesionalci u svom polju i njima se stvorila prilika da ih mogu bilo šta pitat, razmijenit će kontakte i sa seniorima, a to su dragocjene stvari. Sutra će se moći u Zagrebu, Rijeci, bilo gdje javiti kolegama, a to je najbitnija stvar – blagoglagoljiva je bila Tina koja je te večeri preuzela ulogu voditeljice i, usput rečeno, odradila je izvrsno.
Za to joj je vrijeme njezin suprug Tomislav Biluš, s kolegama Mišelom Posavcem i Marinom Karinjom marno odrađivao zadatak osjetilnog sudca natjecanja. Svaki je natjecatelj za šankom, uz ta tri para očiju i tko zna koliko propisanih osjetila, bio i pod supervizijom Karla Purića, tehničkog sudca i bariste trenera Dušana Kerića, popularnog “Supermana”, glavnog suca drugog izdanja Bar Battlea.
Svoje su barističke i miksologijske vještine jedan za drugim pokazivali virtuozni šejkeristi Splićanin Damir Vidović, Zagrepčani Davor Kaić, Marko Podbrežnički zvani Brico, Pirovčanin Ivan Siničić i već spomenuti juniori i pobjednici. Prolazili su sati i sati jer se svaki natjecatelj trebao posebno pripremiti za nastup. Valjalo je i sucima ostaviti prostora i “tajminga” za ocjenu... Za konačnu odluku da ne govorim!
U međuvremenu sam popila tri nevjerojatno dobre kave – dvije s “uzorkom” srca, jednu feniksa, a za četvrtu ne mogu jamčiti. I kokteli na bazi kave bili su čudesno ukusni, pitki i mirisavi. Taj ultrazanimljivi happening na kojemu se fotoreporter Nikša mudro opredijelio za manje glamuroznu pivušu, sigurno ću još dugo pamtiti po bdjenju do ranih jutarnjih sati. Čak me ni kiša nije mogla uspavati.