Voditeljica porijeklom iz skradinskog zaleđa progovorila o tužnom gubitku majke: ‘Događala se verbalna, pa i fizička agresija!‘

Radijska voditeljica Tatjana Jurić u TV emisiji HRT-a Dr. Beck progovorila je o gubitku majke. 

- Moja majka je otišla od Alzheimera prije četiri godine. Svaki simptom smo moja majka i ja prošle. Svaki taj simptom je bio simptom bolesti. Ne znači da ti pacijenti nemaju osjećaja, empatiju. Onog trenutka kad skrbnik i član obitelji tako posloži stvari svakodnevni život ide lakše. To je težak život, simpomi uključuju zvučne i vidne halucinacije, deluzije, povremeno verbalne pa čak i fizičke agresije. Opet ponavljam to nije bila majka, to je bila njezina bolest. U 11 navečer bi je znale uhvatiti deluzije, sjedimo u kuhinji do 4 ujutro, sjedim i čekam samo da ulovim trenutak da može popiti terapiju - kazala je.

Kako ste primijetili...? - pitao ju je Beck.

- Dijagnozu smo dobili 2016. godine, sad kad vrtim film, čini mi se da je majčin prvi simptom bio još 2011. Mi smo tada putovali rodbini u Kanadu, majka je već bila u penziji. Bila je malo odsutna, kažem to nema je u očima. To je jedno odsustvo u očima. Mislila sam da je u pitanju jet leg. Najbitnije je stati u trenutku i posvetiti se našim ukućanima, posvetiti im vremena, zastati i dublje vidjeti o čemu je riječ.

- Ne znam kako je danas, ali primarni zdravstveni sustav ne primijećuje prve znakove bolesti. Toliko toga učiš u hodu i otkrivaš... Radna terapija je jako važna. Kako je mama sve više gubila kognitivne sposobnosti tako bi se jedan njezin dio znao svesti naprosto na postojanje. Ni na koji način nije je se moglo animirati, živjeli smo u pomaknutom svemiru kako znam kazati, majka je komunicirala preko starih obiteljskih slika... Nitko te ne pita možeš li, kako si emotivno, kako ćeš to iznijeti financijski...

Godinu dana prije smti Tatjanina mama provela je u Domu.

- Više nije znala tko sam ja. Ali naša energija je sve zapamtila. Ona ne zna tko sam ja, ali vidi me i zna da sam netko njezin. Samo se ozarila i krenula prema meni. Ona ne zna jesam li ja njezina sestra, kćerka, kuma, frendica, ali ja sam netko njezin...Teško je kad vas roditelj ne prepoznaje, ipak tu je postojala neka spona - rekla je Tatjana.