StoryEditorOCM
LifestyleLJUBAVNO-BILDERSKI PAR

Upoznajte nesvakidašnji ljubavni par iz Zvonimirovog grada: ona je policajka i strah i trepet kriminalaca u Kninu, a on sa 140 kila mišića radi u - vrtiću! (FOTO)

Piše Saša Jadrijević-Tomas
3. listopada 2017. - 16:42

Hej, ma je li ono dvojnik glumca Dwaynea Johnsona, upita me prijatelj i pokaže prstom na jednu gromadu od čovjeka od kojih 190 centimetara i po slobodnoj procjeni od 140 do 150 kila mišića.

- Ma koji Dwayne, ovaj je bijelac, a Dwayne je crnoput - odvratim mu.

- Khm, odmahne prijatelj i kaže:

- Pa pljunuti je on, pogledaj i tetovaže.

Raspitam se malo i saznam da čovjek radi u Kninu u dječjem vrtiću. Ne, nije teta 'čuvalica' nego računalni operater. Po danu radi, a navečer bilda u vlastitoj teretani CRO gym u Kninu. Ime mu je Jadran Damjanović. I sada kreće još zanimljiviji rasplet, žena mu je Inja Damjanović, policajka koja se također godinama bavi body buildingom i strah i trepet je svih kriminalaca u Kninu. Njezina visina je 168 centimetara, teška je 72 kilograma.



Jadran je rođen 1979. u Sarajevu, a Inja 1982. u Karlovcu, i ovaj ljubavno bilderski par sa sinom Larsom živi u Kninu.

Halo Jadrane, može li intervju, upitali smo ga.

- Zašto ne, pitaj što god hoćeš - kaže taj div.

Pa evo, prije svega me zanima koliko ti i žena potrošite na prehranu.

- Pa računajući hranu i suplemente ja potrošim pet tisuća kuna - kaže Jadran, a Inja dobaci:
- Ja sam skromnija, potrošim samo četiri tisuće kuna.

Znači devet tisuća kuna bez plaćenih računa za struju, mobitel...
- Da - kažu oboje uglas.

Skup je to sport, promrmljam sebi u bradu, te krenem s pitanjima za ovo dvoje snagatora kojima je krilatica "nema tice do prasice".

Koliko se već godina bavite body buildingom?

JADRAN: Body buildingom u natjecateljskom smislu se bavim od 2005. godine, a trening u teretani prakticiram od 1994. godine.
INJA: Moje bavljenje body buildingom doživjelo je pravu punoljetnost, dvadeset divnih godina mariniranih u ljubavi prema ovom osobitom sportu.

Kako izgleda jedan vaš običan dan - kad se dižete, koje su vam 'procedure'... ?

INJA: Moj običan dan sasvim je neobičan. Od prije tri i pol godine imam novu budilicu koja zvoni li zvoni, jako rano ujutro… to je moj mali sin. Slijedi igranje u obliku obiteljskog vježbanja po kući prije doručka, za lakši odlazak u vrtić i na posao, uz pozdrav 'Život je lijep, osvajamo svijet!'. Potom se omatam višestrukim slojevima pozitive jer odlazim na posao koji dodiruje onu drugu stranu. U policijskom poslu mi pomaže sportski duh, izdržljivost i snaga, ali prije svega ljubav jer znam da je sve moguće i da se na kraju uz pomoć života sve okreće na dobro. Poslijepodne treniram kuhanje, igranje, strpljenje, pospremanje, šetanje, opet strpljenje, a cijeli dan treniram majčinstvo. Predvečer jurim u svoju teretanu za sebe… jeee, ali ne svaki dan.
Navečer još preostaje vrijeme za mog supruga i mene, za ljubav, obrazovanje, kulturu, ponekad prijatelje ili obitelj, a onda mirna noć sve do "zvoni li zvoni" budilica…



JADRAN: Ustajanje je oko 5.30 i standardno doručak i spremanje za posao. Ovo 5.30 je u zadnje vrijeme zato što Larsa (sin koji ima sad tri i pol godine) moramo spremiti za vrtić, a ne zato što smo spartanci nego jednostavno da ležerno možemo stići na posao u sedam.

Koliko ste najviše digli u benchu (vježba za prsa)?

JADRAN: Moj najjači lift u bench pressu (vježba za prsa) je bio 275 kilograma.
INJA: A ja sam najviše digla 110 kilograma!

Koliko u mrtvom dizanju (podizanje kilaže s poda)?

JADRAN: Ta disciplina mi nikad nije bila ni približno jaka kao potisci i radio sam najviše tri ponavljanja s 290 kilograma.
INJA: Ja sam podignula 150 kilograma.

Do koje se godine planirate baviti body buildingom?

INJA: Ja sam u proljeću života, a moj body building je, kao što rekoh, punoljetan, još ćemo se družiti godinama, možda ne natjecateljski, ali za održavanje vitke linije, visoke funkcije svih mišića, zdravlja stanica, pokretljivosti, elastičnosti, sportskog duha. Mislim da ću i sa sedamdeset raditi sve one treninge koji će mi koristiti da mi se ne opuste koža, trbušni i leđni mišići. A oni mišići nadlaktice, one zastavice zbog čije opuštenosti pate sve žene srednje dobi, kod mene će zauvijek biti čvrsti. Toliko dugujem sebi i body buildingu. Znam da ću trenirati cijeli život jer se dobro osjećam kad treniram, naprosto ovisim o tome. Trening me psihički i fizički oporavi čak i kad se najlošije osjećam.

JADRAN: Trenirati namjeravam dok me to zadovoljava, odnosno dok me ne opterećuje više nego što mi nudi pozitivnog.

Koliko tjedno trenirate i koliko vam traju treninzi?

JADRAN: Tjedno treniram od četiri do šest ili nekad čak i sedam puta, a treninzi mi nisu strogo podijeljeni i to me opušta. Ako imam volje i energije treniram manje puta duže treninge, a dan-dva odmora uzmem za regeneraciju. Traju od 45 minuta do tri sata (tada je obilan volumen treninga, ali intenzitet mali).
INJA: Ja treniram četiri puta po jedan i pol sat.

Gledaju li na vaš izgled obični ljudi s odobravanjem ili čuđenjem - ima li provokacija?

INJA:
Ima "čuditelja", a ima i "divitelja", ha, ha… A evo i anegdotice koja se učestalo ponavlja kada Jadran i ja ljeti šetamo nekom rivom ili gradskim trgom. Jadran u gužvi ide naprijed sa svih svojih 193 centimetra i oko 140 kilograma čistih mišića da nam napravi prolaz, ja odmah iza njega, nitko me niti ne vidi... a onda se odjednom ljudi razmiču uz komentar; "Vaaau… vidi lika, koliki je?!" i samo se laktare… a zatim; "Aaaa… vidi nju!!! Koja ženska!" La, la…

Evo još jedne genijalne. Vozimo se Jadran i ja, tek smo se uključili u promet i možda tom prilikom oduzeli prednost jednom kamionu. Nastane zastoj u prometu, kad odjednom kamiondžija, velik čovjek, izlazi bijesno van, grabi prema našem autu i mlatara rukama. Jadran isto izađe, a ovaj se u djeliću sekunde zabezekne, brzo nabaci osmijeh i pruža Jadranu ruku kao da se krenuo rukovati, uz tekst; "A i vi ćete u ovom pravcu, baš mi je drago!"

Sakupili smo više ovakvih anegdota. Postupak je uvijek isti, neki ljuti šofer izlazi bijesno iz auta, juriša prema nama, Jadran govori "ne opet"m i također izlazi iz auta. Samo je završna riječ uvijek drukčija, npr.: "Samo sam vam htio reći da je ono pravac za Šibenik". Ha, ha…

JADRAN: Ne znam, nekako sve manje to primjećujem, možda jer sam stariji. Ne volim bezobrazluk, ali naravno da sam bezobrazan prema bezobraznima, ali zbilja toga i nema više toliko. Ali u zadnje vrijeme ima ljudi koji pitaju mogu li se slikati sa mnom, lijepo mi je to. Fora mi je bilo ovo ljeto kada me jedan stariji gospodin išao nešto pitati (vidjelo se da je imućniji i svjetski čovjek) i pomislim: ne opet o treningu i bildanju... A on da su mi dobre tetovaže i gdje sam ih radio. Pomislim: A šta je s mojim mišićima, to niste pitali, he he. Znači, nisam to nadrastao, samo sam mislio da jesam.



Je li body building i dalje stigmatiziran sport?

INJA: I dalje su svima istovremeno i veoma čudne i veoma zanimljive žene koje se bave body buildingom bez obzira gledaju li ljudi na to pozitivno ili ne. Promijenilo se nešto drugo. U današnje vrijeme svi treniraju, idu u teretanu, ali kod žena je popularniji blaži oblik mišića, takozvani fitness oblik. Ja isto volim fitness izgled, samo što uz njega vežem dizanje velikih kilaža, mojih maksimala, hard core trening i žuljeve.

JADRAN: Pa teško da bih body building deklarirao u natjecateljskom smislu kao sport, to je sport dok se radi s teretom i to je po meni sport dok se trenira zapravo, odnosno dok se probijaju granice, a ne da se radi na ljepoti kao primarnoj stvari. Ali to je samo moj stav. Stigmatiziran je pogled na bodybuilding koji je samo larpurlartistički - sam sebi svrha, a pošto je većina bildera takvog pogleda, nije čudno da većina stvara predrasude.
Ali meni zbilja kao čovjeku, pa muškarcu i onda tek možda bilderu to ne smeta. Draže bi mi bilo da nije tako, ali iz osobne percepcije nije mi nešto puno bitno - dok god me ljudi percipiraju ovim redoslijedom koji sam naveo.


Inja: Ne bojim se kriminalaca!

Je li vam body building pomaže u policijskom poslu, mislim na to da vas se kriminalci boje kada vide vaše bicepse?

- Više meni pomaže da se ne bojim kriminalaca.

Trenirate li zajedno s Jadranom i koliko se vaš trening razlikuje od njegovog?

- Nekada smo trenirali zajedno, ali danas više zbog roditeljskih obaveza ne uspijevamo uskladiti zajednički trening. Osnova treninga ista je za oboje, polazište je snaga, samo što on diže utege u rasponu od 150 do 200 i više kilograma, a ja od 100 do 150 kilograma.

04. studeni 2024 03:11