Nakon prometne nesreće muškarac je zaprimljen u bolnicu i hitno je kirurški zbrinut, ali rana nikako da zacijeli. U bolnici se zarazio MRSA-om, otpornom bakterijom koja mu je mjesecima stvarala probleme, otvarala mu se rana na nozi iz koje je curio gnoj.
MRSA se ubraja u najčešće bolničke infekcije, ali ima i gorih, poput enterobakterija otpornih na sve poznate antibiotike koje, kad uđu u krv, znaju biti kobne. Također, bakterijama su izložene i trudnice, ali i oni kojima se, primjerice, ugrađuju zglobne proteze.
Tada je kod kroničnih infekcija indiciran kirurški debridement (fizičko uklanjanje zahvaćenog tkiva), kao i uklanjanje proteze, drenaža te sistemska antimikrobna terapija koje se provodi i do godinu dana.
Neki su ljudi imali velike rane po cijelom tijelu, bol im je bila neizdržljiva, a riješili su se bakterije nakon mjeseci uporne borbe lijekovima, hranom i higijenom. MRSA je, navodi se u izvještaju Povjerenstva za kontrolu bolničkih infekcija KB-a "Sveti Duh", inače čest uzročnik infekcija vaskularnih proteza, koje dovode do okluzije proteze, pseudoaneurizme, i u krajnjem slučaju mogu dovesti do gubitka ekstremiteta i smrti.
Najčešće se prenose preko ruku zdravstvenih djelatnika, koji po bolnici i odjelima "nose" mikroorganizam nakon direktnoga kontakta s bolesnikom, krvi i tkivnim tekućinama. Stoga se sugerira da liječnici i medicinski tehničari češće peru ruke, praktički svaki put nakon što polože ruke na nekog pacijenta ili budu u doticaju s njegovom odjećom.
No, istraživanja pokazuju da bakteriju šire i pacijenti koji su tijekom liječenja posjetili više bolnica, a mogu ih unijeti i posjetitelji koji dolaze u bolnice. Navodi se da superbakterije ubijaju desetke tisuća ljudi u Europi.
Prof dr. sc. Ana Budimir predsjednica je Povjerenstva za sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija Ministarstva zdravstva, te je idealna sugovornica za temu o superbakterijama i bolničkim infekcijama.
Mikrobiotički filtri
Prijatelj liječnik rekao mi je da je najbolje u bolnici se operirati u ponedjeljak ujutro, i to po mogućnosti biti prvi na redu, jer je sve čisto, dezinficirano...
– U pravilu se prije i tijekom svakog operacijskog postupka provode mjere sprječavanja postoperativnih infekcija: dezinfekcija kože, primjena antimikrobne profilakse, uklanjanje dlaka, normotermija, oksigenacija, hemostaza. Prije svake nove operacije operacijska se dvorana čisti i dezinficira, dakle, sve horizontalne površine, primjenjuje se sterilan pribor, sterilne rukavice i odjeća za osoblje, provodi se higijena ruku.
Operacijska dvorana ventilirana je na adekvatan, standardiziran način – zrak koji se dovodi prolazi mikrobiološke filtre. Ne bi smjelo biti nikakvih razlika u primjeni svih mjera u odnosu na doba dana kad se operacija izvodi. Sve osoblje obučeno je i dužno pridržavati se protokola za provođenje perioperacijskih postupaka, a većina postupaka nadzire se ispunjavanjem kirurške sigurnosne liste.
Za osiguravanje pridržavanja protokola zadužena je odgovorna osoba, odnosno voditelj u dvorani, odnosno operacijskom bloku. Tim za kontrolu infekcija u većini zdravstvenih ustanova provodi redovite i ad hoc nadzore i u prostorima operacijskih dvorana, kontrolirajući higijenu ruku, ponašanje u operacijskoj dvorani i ostale elemente prevencije i kontrole infekcija.
Tko provjerava provodi li se sanitarna obrada bolesnika i higijenski postupci u radu, čišćenje, pranje te provjetravanje, higijena ruku, kože i sluznica, dezinfekcija instrumenata...
– Nadzor nad higijenom prostora provodi odgovorna osoba na odjelu, u načelu glavna sestra odjela, zavoda ili klinike, odnosno odgovorna osoba u smjeni, dežurstvu i slično. Također, Tim za kontrolu infekcija provodi periodične izvide prilikom kojih se utvrđuju i boduju različiti elementi primjene mjera za prevenciju i kontrolu infekcija, koji uključuju i područje higijene prostora. Različite zdravstvene ustanove imaju u svojem sastavu odjele, odnosno komisije koje nadziru čistoću prostora, koje organiziraju, koordiniraju i kontroliraju higijenu prostora. Proces sterilizacije nadzire se primjenom kemijskih i bioloških indikatora, o čemu se vodi evidencija, a svaka zdravstvena ustanova podliježe nadzoru sanitarne inspekcije.
Pacijenti sami navode da se sanitarne prostorije u pojedinim bolnicama ne čiste dovoljno.
– Ne bih komentirala negativne navodne navode pacijenata – nemam takav dojam, bila sam u brojnim zdravstvenim ustanovama u RH i inozemstvu, manjim i većim, i imam potrebu istaknuti da je higijena na izrazito visokoj razini, što će posvjedočiti i brojni pacijenti. Sanitarni prostori čiste se prema predviđenoj dinamici.
Higijena ruku
Je li u bolnicama najopasnija bakterija MRSA?
– Ne bih MRSA-u nazvala najopasnijom bakterijom... Možda se o MRSA infekcijama najviše zna, to je pravi sinonim za bolničku bakteriju, a ako gledate američku literaturu, njima MRSA predstavlja izrazito veliki problem, čak i u izvanbolničkoj populaciji pacijenata, širi se u sportskim kolektivima, u zatvorima. Kod nas su zabilježeni sporadični slučajevi infekcija MRSA-om u zajednici.
MRSA se, koliko vidim u literaturi, uglavnom prenosi preko ruku zdravstvenog osoblja koje je bilo u kontaktu s asimptomatskim kliconošom ili inficiranim bolesnikom, što je često udruženo s neadekvatnim pranjem ruku. Bi li trebalo zdravstvene radnike prisiliti da češće peru ruke?
– Svi mikroorganizmi uglavnom se prenose rukama, direktnim dodirom, preko predmeta zajedničke upotrebe, odnosno površina koje su opet kontaminirane rukama. Najviše posla, odnosno rada rukama, obavlja zdravstveno osoblje te je u tom smislu mogućnost prijenosa, odnosno kontaminacije, najveća u slučaju neodgovarajuće higijene ruku. U zdravstvenim ustanovama uglavnom se, u većini slučajeva, preporučuje dezinfekcija ruku alkoholnim antisepticima za ruke, a u slučaju vidljivog zaprljanja i pranje. Svi zdravstveni radnici obučeni su u indikacijama i tehnikama higijene ruku tijekom školovanja, a i prilikom zapošljavanja prolaze ponovno tu vrstu edukacije, uz druge sadržaje. Redovito se prati suradljivost u higijeni ruku, bilo da to provode sestre i rjeđe liječnici na odjelima, a praćenje provode i sestre i liječnici za kontrolu infekcija.
Mogu li se tom bakterijom ljudi zaraziti i izvan bolnica?
– Mogu.
Kakva je danas terapija za MRSA-u i koliko je uspješna?
– Terapijske opcije za liječenje MRSA-e su brojne: vankomicin, teikoplanin, linezolid, daptomicin, tigeciklin, ceftarolin, to su sve antibiotici koji su učinkoviti na MRSA-u, a mnogi MRSA izolati osjetljivi su i na gentamicin, sinersul, dok su sojevi koji su stečeni izvan bolnica osjetljivi uglavnom i na azitromicin, klindamicin, gentamicin i slične antimikrobne lijekove.
Kakve su mjere zaštite najbolje za opću populaciju?
– Mjere zaštite od MRSA-e za opću populaciju ne postoje. Vi možda imate MRSA-u u nosu pa toga niste svjesni i ne stvara vam nikakve teškoće. U slučaju da budete imunokompromitirani ili da idete na operativni zahvat, MRSA može biti uzročnik infekcije.
Je li netko s MRSA-om doživotno osuđen na borbu s tom bakterijom?
– Ako je netko inficiran MRSA bakterijom, infekcija se mora liječiti, a terapijske su opcije, kako sam navela, brojne. Ako je riječ o kroničnoj infekciji, i ovisno o sijelu infekcije, pribjegava se različitim pristupima liječenju. Ako pacijent, odnosno građanin, ima MRSA-u u nosu ili na koži, on može funkcionirati bez ikakvih teškoća. Uglavnom će do dekolonizacije doći spontano, ili će trajati čak i godinama.
Smrtni ishod
Svi govore o MRSA-i, a zaboravljamo na enterobakterije rezistentne na sve raspoložive antibiotike, uključujući one iz zadnje linije obrane – karbapeneme.
– Pojava CRE (Carbapenem resistant Enterobacteriaceae) trenutno predstavlja najveći izazov u kontroli infekcija u Europi, a polako se trend počinje vidjeti i u RH. Enterobakterije koje su otporne na djelovanje karbapenemskih antibiotika najčešće su Klebsiella pneumoniae, Escherichia coli, Enterobacter spp.
Strani mediji navode da je sve više bolničkih pacijenata neizlječivo zaraženo enterobakterijama, a gotovo polovina pacijenata čiji krvotok zaraze umire.
– Prema literaturi, brojnim studijama i metaanalizama, ako se radi o teškim infekcijama, vjerojatnost smrtnog ishoda je tri puta veća ako je infekcija izazvana karbapenem-rezistentnim enterobakterijama u odnosu na infekciju istom vrstom enterobakterija koje su osjetljive na karbapeneme.
Zbog čega su i ti "najjači" antibiotici neučinkoviti?
– Enterobakterije, primjerice Klebsiella pneumoniae i Escherichia coli, rezistentne na karbapeneme proizvode enzime koji razgrađuju karbapenemske antibiotike, imipenem, meropenem, ertapenem, koji su poznati kao antibiotici širokog spektra djelovanja na bakterije. Na taj način antibiotici ne mogu postići svoj učinak, umnažanje bakterija se nastavlja, a infekcija napreduje. Također, navedeni antibiotici predstavljali su zadnju liniju u liječenju infekcija izazvanih multirezistentnim bakterijama, osobito enterobakterijama koje luče ESBL.
Koji su pacijenti u riziku od razvoja infekcija CRE bakterijama?
– Pacijenti u jedinicama intenzivnog liječenja, koji imaju brojna invazivna sredstva, katetere, zahtijevaju strojnu potporu disanju. CRE najčešće naseljavaju, kao i sve enterobakterije, kako im samo ime govori, probavni sustav, odnosno debelo crijevo. Mogu izazvati široki spektar infekcija, od infekcija mokraćnog sustava, pneumonija, bakterijemija, infekcija rane i slično. Prisutnost karbapenemaza u enterobakterijama poznata je još od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća, od 1996. u SAD-u se pojavljuje najpoznatija od karbapenemaza, KPC, i širi se cijelom zemljom, a takav je trend zabilježen u Grčkoj, Izraelu... Trend porasta rezistencije prisutan je u brojnim drugim europskim zemljama.