Može li se uspješno spojiti dvije zahtjevne ljubavi, onoj prema medicini i onoj prema poljoprivredi? Šibenskom liječniku, kirurgu Nini Brajkoviću, to je čini se itekako pošlo za rukom, jer i jedno i drugo njegova su strast.
U uzgoju ovog ‘svetog drva‘, kako maslinu na Mediteranu vole zvati, ovaj Šibenčanin ne pronalazi samo mir od stresnog posla, već je u tome itekako uspješan.
- Mi kirurzi imamo naviku doći malo ranije od uobičajenog početka radnog vremena. Popijemo kavu u jednom ležernom tonu i onda krenemo u osam sati s vizitom i s jutrarnjim sastankom. Nakon toga smo podijeljeni po radilištima, rekao je Nino za HRT.
A radilišta su ambulante, operacijske sale i hitna služba. I tako iz dana u dan, već 23 godine radi Nino Brajković, prvi šibenski plastični kirurg.
- Ja se bavim plastičnom, estetskom i rekonstrukcijskom kirurgijom. To je baš bila moja želja još tijekom studiranja i eto, imao sam sreće što sam dobio tu subspecijalizaciju, objasnio je.
Vođenje hitnog prijema i odjela kirurgije
Poslije vođenja Objedinjenog hitnog prijma u šibenskoj bolnici, novi izazov mu je upravljanje Odjelom jednodnevne kirurgije.
- U tom timskom radu nekako je to puno lakše podijeliti. Naravno, da liječnik ima svoju odgovornost, ali ja mislim da u svakom poslu postoji stres, ustvrdio je.
- Dok radite i dok se nešto (događa), vi taj stres ne osjećate. Ja osobno tek osjetim stres kada sve to skupa prođe, dodao je.
Maslina, "bogovsko" drvo
A nakon operacija i pregleda, i svega što ima predznak "hitno", mir pronalazi u maslini, simbolu mira.
- Mir, tišina. Maslina vrati sve ono, što ti uložiš u nju. Ako i ne uložiš, i ona će nešto dati, ali čim je malo potakneš, ona onda vrati, rekao je Nino.
U Donjem Polju, gdje su stari Šibenčani obrađivali vinograde, uzgaja autohtonu sortu, oblicu.
Stara 60 godina pa možda i više, jer spominje se da je u nekoj velikoj zimi 60-ih godina već bila mrtva. Međutim, kako smo rekli, maslina, bogovsko drvo, oporavila se dobro, ustvrdio je.
Područje Donjeg Polja, kaže, bogomdano je za masline.
- Svake godine daje plod. I ove godine nije loše. S obzirom da je prošle godine prirodila, ove godine je dobra i jako sam zadovoljan. Ovdje uvijek nešto puše i uvijek ima neka ruža vjetrova. To, recimo, nametnicima ne paše. I visoke temperature koje su bile, i dnevne, i noćne su smanjile količinu tih nametnika, rekao je za HRT.
Nema nametnika ni bolesti, ali nedostaje vode.
- Jer ove vremenske prilike ili neprilike su dovele do toga da maslina, koja se nikad nije navodnjavala, sad traži navodnjavanje, tako da se mi snalazimo, kazao je.
Srećom, nije mu potrebno previše jer nema velik broj maslina.
Dobar urod i nastavak obiteljskog posla
- Tu je nekakva granica 100 komada, tko ima preko 100 komada, to već počinje biti jedna ozbiljna obaveza. Prošle godine je bilo dosta (maslina). Bilo je dvije i nešto tone i bilo je skoro 300 litara ulja, otkrio je Brajković.
Uz maslinike u Donjem Polju, posjeduje i one u Dubravicama pokraj Skradina. Jedne i druge od očeva su naslijedili on i supruga.
- Otac je iznenada umro. I baš je bilo pred berbu. I, jednostavno, morao sam reagirati, morao sam ja biti sada nositelj tog posla i vrlo rado sam to prihvatio. Dapače, to mi je bio jedan izazov, jedna obaveza prema njemu, rekao je.
A otkako je prije šest godina intenzivnije počeo brati masline, vrlo brzo ‘pobrao‘ je i nagrade! Njegovo je ulje na festivalima često među najboljima.
- Nakon bronce došlo je srebro. Nakon srebra došlo je zlato. I onda je 2020. županijsko zlato u Vodicama. U manifestaciji Dani mladog maslinovog ulja Vodica, znači na 280 uzoraka osmo mjesto, a od 110 županijskih prvo mjesto, pohvalio se Brajković.
‘Ne zanima me tržište, želim napraviti najbolje ulje‘
Sa samo stotinjak maslina konkurira onima, koji imaju nekoliko stotina ili tisuća stabala! I to bez luksuza vlastite uljare, navodnjavanja ili mogućnosti analize maslina, među kojima će probrati najbolje.
- Ja ujutro uberem maslinu, popodne je preradim, ulijem je u bocu i sutra je pošaljem na analizu i na takmičenje. I ne biram, nego ono što imam. Mene ne zanima tržište. Znači, nije ulje masovna proizvodnja za prodaju, nego da ono što imam napravim najbolje, ustvrdio je.
Natječe se, kaže, jer želi kontrolirati ono što radi. A njega, liječnika, u ovom slučaju kontroliraju, drugi.
- Najbolje mjerilo kvalitete rada je takmičenje. Da se usporediš s nekim drugim, kazao je.
A s Ninom su se počeli uspoređivati susjedi. Zahvaljujući njemu, sada i oni uređuju svoje maslinike.
- I onda sam i potakao i njih da ukrstimo ta ulja. Da vidimo tko je gdje. I, evo, već nemali broj medalja je koje smo mi ovdje, u Tarićima osvojili, da smo čak razmišljali da mi napravimo jedan festival, zaključio je.
Jedno je sigurno, dok mu bude gušt održavati svoje malo blago, doktor Nino Brajković trudit će se raditi to, kirurški precizno.