Šibenčanin Luka Čular priznaje: "Zarazija san se u cvjećarnici Cvita još dok san bija dite, a uskoro otvaram svoj cvjetni kutak iz kojeg će treštiti Verdi, Rossini, Donizetti..."

Cvjetni Figaro! Zbog ljubavi koju nepodijeljeno gaji prema cvijeću i operi, prijatelji tako zovu 22-godišnjeg Luku Čulara. Cvjećar je po struci, jedini među cvjećaricama u Šibeniku. Ali ipak nezaposlen. Nada se još kratko, jer početkom jeseni, planira otvoriti svoju cvjećarnicu u kojoj će se, uvjeren je, operne arije i govor cvijeća stapati u jedinstvenu i, u Šibeniku, neviđenu priču!

Pjesmom se zarazio prvoga dana kada ga je majka donijela iz rodilišta, reći će ovaj razgovorljivi mladić sa Starog pazara...
- Kad me je mater kod kuće stavila u kolinku, pivala mi je klapa, jer vjenčani kum mog tate piva u klapi "More". Osim toga, moja je prabaka Vesela svirala violinu, a baka Marija klavir. Tata je stari "kolaš", mama isto… A jabuka ne pada daleko od stabla, pa sam i ja krenuo tim stopama...

- Da mi je netko rekao da ću doći u "Kolo" i pjevati "Carminu buranu" ili "Queen Symphony" rekao bih da je lud. Moji dječji snovi počeli su se ostvarivati u "Kolu" - zaneseno priča Luka.
Iako ga pjevanje i glazba prate od djetinjstva, nikada nije išao u glazbenu školu. Pjevanje je učio preko YouTubea, te čitajući knjige i biografije slavnih opernih pjevača čiji su ga glasovi i karijere oduševljavali počevši od neponovljive "La Divine" Marije Callas preko slavnog talijanskog baritona Tita Gobbija i najomiljenije pjevačice nakon 2. svjetskog rata Renate Tebaldi, do Anne Netrebko, ruske sopranistice, danas jedne od najcjenjenijih pjevačica koja je čak tri puta uzastopno otvarala sezonu u prestižnom newyorškom Metropolitanu.

Lukin pjevački krug daleko je od tih zvjezdanih staza, ali mu je srce svejedno puno glazbe, pa paralelno s "Kolom", pjeva i u crkvenom zboru sv. Frane, a odnedavno i u vodičkoj "Liri" koju vodi mladi šibenski student klavira Borna Erceg i skladatelj prve šibenske komične opere "Turia i Plamenko"!



- Sjajno mi je raditi s Bornom, jer on vraća stari način pjevanja s kojim se postiže veliki volumen glasa od kojeg se pada sa stolice, kao što su pjevale i operne dive Zinka Kunc ili Ljiljana Molnar Talajić. Sada mi u "Kolu" govore da se stišam jer sam glasniji od ostalih. Ali neću se stišati, a za godinu dana ću rušiti zidove!
A dok ne počne rušiti zidove, Luka će vjerojatno napraviti barem još koji vjenčani buket. Jer, koliko god da voli operu, cvijeće je u njegovu životu na prvom mjestu.


 

- Ja sam gradsko dite i kao mali više me je bilo po gradu nego u kući ili školi. Oduvik me privlačila cvjećarnica "Cvita" na Dobriću. Sa skalica bi virija kroz prozor, ulazija u radnju, gleda to cviće i vinčanice koje su se iznajmljivale. Vlasnici, našoj poznatoj cvjećarici Cviti to je bilo simpatično. Govorila je doći ćeš ti jednom kod mene. I kao da me je začarala. Nakon osnovne upisa san vodoinstalatere, ali to nije bilo za mene. I tako sam otišao u cvjećare gdje mi je profesorica bila Cvita u čiju sam se cvjećarnicu zaljubija ka dite.

Ali, bez opere ne bi išlo! Dok stvara male cvjetne rapsodije, uglavnom za prijateljice i prijatelje, sluša Verdija, Rossinija, Donizettija, Bellinija, Puccinija, Mozarta… Nema omiljene opere i s podjednakim žarom pjeva "Seviljskog brijača", "Figarov pir", "Travijatu", "Trubadura", "Aidu"… I svaki njegovi buket i aranžman inspiriran je nekom pričom, likom ili opernom arijom. Tako su nastali "Donizettijev" aranžman s puno zelenila, padajući "Paganini"...
- Svi danas rade bukete za 20-ak minuta. Ali ne, ne i ne! Buket mora pripadati mladenki koja ga nosi, mora biti pravi odraz osobnosti svake špože i ja ga radim najmanje dva sata… - ponosan je Luka i dodaje kako svaka mladenka treba znati nositi buket. Prije svega dostojanstveno i uvijek u jednoj i to lijevoj ruci, a nikada u razini s grudima. Kao da si umro - zgraža se Luka.