– Jako sam uzbuđena i iznimno počašćena! Kad me Diana Ferić kontaktirala i javila mi da sam predložena za Ikonu stila u okviru projekta "Šibenska grandeca", pristala sam odmah, kao iz topa! Činilo mi se neumjesnim odbiti jer je to zbilja divna gesta, pažnja, ma baš lijepo! No, kako sam tip čovjeka koji voli sve raščlaniti, nikako nisam uspjela samu sebe uvjeriti da to zaslužujem pa ću priznanje shvatiti kao poklon.
Teško mi je shvatiti da si nagrađen za nešto za što se nisi osobito trudio. Poznajem mnogo žena koje baš s pažnjom pristupaju izboru odjeće, trude se i razmišljaju o tome i sigurno više od mene zaslužuju priznanje... Ja se odijevam u skladu s osjećajima, ne pripremam odjeću dan prije, obično u zadnji trenutak izaberem što ću odjenuti. Katkad iznenadim i samu sebe – rekla nam je uvijek besprijekorno dotjerana, vedra i nasmijana peta šibenska Ikona stila Mladena Baran Jakelić, pročelnica Ureda šibenskoga gradonačelnika.
Izbor odjeće u zadnji tren, nastavila je, ima svoje nezgodne strane te nam otkriva što joj se dogodilo jednom prilikom kad su u Grad Šibenik dolazili visoki gosti.
Tajna u krpanju
– Jako smo žurili, bilo je ljeto, pala je kiša i prilično je zahladnjelo, sve unutar pola sata, a bilo je važno stići na vrijeme. Izvukla sam haljinu iz druge sezone i na izlazu iz kuće shvatila da se porub u međuvremenu "odlijepio". U automobilu, dok je haljina bila na meni, skrpala sam ga i dobro je prošlo, al' zbilja je bilo napeto. Tako da... kad kažemo Ikona stila, zbilja mi nije prva asocijacija na super-outfit – ima nešto i u krpanju! – rekla je uz smijeh.
Kod izbora odjeće važno joj je da ona odgovara trenutku, da je prilagođena i udobna. Nije zgodno, reći će Mladena, ako ste za neku prigodu odjenuli odjeću u kojoj se ne osjećate udobno. Cijelo vrijeme ćete misliti samo o tome, vjerojatno uvjereni da to svi primjećuju. Ili, ako ste izborom odjeće promašili dress code prigode, bit će vam neugodno, što je opet promašaj. Kad kupuje odjeću, ne "mozga" previše i nije od onih žena koje pate za odjećom s potpisom "velikih imena".
– Odjeću kupujem iz ljubavi, što mi se svidi. To je najbolja kupnja, kad odjeća izabere vas, a ne vi nju. Danas svi imamo sve u ormarima, da ne kažem i viška. Odjeća je cjenovno dostupna i ponekad je najbolji šoping u vlastitu ormaru. Kad morate kupiti nešto "na silu" jer vam treba za neku prigodu, najbolje je prokopati i provjeriti imate li već to u ormaru. Uglavnom, kad kupujem nešto "što mi baš treba", to najčešće bude promašena investicija. Pitate me kupujem li odjeću "s potpisom", a ja ću odgovoriti da to može biti "potpis" vaše omiljene krojačice.
Na večeri izbora za "Šibensku grandecu", na ulazu sam susrela Nadu Škaricu, prvu Ikonu stila. Gledala je gdje će ostaviti kaput, a moj suprug Davor se našalio i rekao joj: "Ovisi koliko košta", na što je ona odgovorila: "Ja na sebi nemam ništa jeftino, a ni previše skupo!" Svidjela mi se ta rečenica, mislim da u sebi nosi svu mudrost, ne samo u odijevanju, već uopće – rekla je Mladena.
Kaže da je dobra garderoba ono u čemu se čovjek osjeća dobro. Voli dobre štikle i haljine, ali i udobne traperice. Smatra da u svemu, pa tako i u odijevanju, ima malo i odgoja te navodi da ih je "mater" od malih nogu osobito uređivala za prigode. To su tada bili blagdani Sveti Ante, Velika Gospa i drugi. I dok je nekoj djeci to bio napor, Mladena je uživala u neizbježnim volanima na dječjim haljinama, košuljama i suknjicama.
Kupnja u Splitu
Prisjeća se da je prvu samostalnu kupnju obavila vlastitim džeparcem, devedesetih godina u Splitu.
– Na Narodnom trgu otvorila se Benetton/Sisley trgovina, a nekoliko koraka dalje, tik do Peristila, bio je Levi's. To su bile ratne godine i nije mi palo na pamet pitati roditelje cijeli iznos za odjeću iz tih butika, tada je to bilo preskupo. Radila sam tijekom ljetnih praznika i kupila levisice 510. Svi su u to vrijeme nosili 501, a meni su se sviđale ove, nogavice su im završavale na zvono. U Sisleyju sam kupila končanu vestu i mislim da je još imam negdje po kući, nepoderiva je – reče Mladena.
Tijekom srednje škole oduševljavao ju je romantični stil, odijevala je haljine do poda, rezane u krug da bi imale prirodan nabor i pad. Uglavnom ih je šivala njezina majka, jer takve haljine su se mogle vidjeti eventualno u kazalištu, a kupiti nigdje. Iz tog vremena sjetila se i jedne zgodne anegdote.
– U to vrijeme mi je kosa bila duga i bujna i bojila sam je u crveno. Jednom zgodom sam išla na koncert Tamare Obrovac i slučajno uranila sat vremena. Dok sam se vrtjela po prostoru, malo razgledavala, domaćin mi je ponudio piće, trudio se da mi bude udobno. Baš sam bila ugodno iznenađena! Tek sam u nekom trenutku shvatila da od mene očekuje da nastupim. Zamijenio me s izvođačem te večeri. Ali to je bilo vrijeme prije interneta – rekla je opet uz smijeh.
Romantiku u odijevanju, uvjetno rečeno, izgubila je kad je počela studirati i "stjerala" život u putnu torbu. Njezine haljine postajale se sve kraće i manje zahtjevne. Danas voli reći da su kriteriji za odjevni predmet – da se ne pegla i stane, ako je moguće, u ručnu torbicu.
Mladena je sretnom braku, majka je dvoje djece, sina Mate (11) i kćeri Kaje (8). Rođena je u Šibeniku, podrijetlom Petropoljka iz Drniša, gdje je i živjela do Domovinskog rata. Osnovnu školu završila je u Kaštelima, potom Jezičnu gimnaziju u Splitu. Kaže da ju je ta faza života izgradila, tu se udomaćila, upoznala divne ljude koje će uvijek nositi u srcu. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje joj je također bilo izvrsno.
– Uvijek sam voljela putovati i uživati u istraživanju novih mjesta. Planirala sam nakon studija otići barem na neko vrijeme u Italiju, no tada se dogodio zaokret i umjesto odlaska u inozemstvo, vratila sam se u Drniš. Nešto se slomilo u meni, shvatila sam da je Hrvatska najljepša na svijetu i poželjela sam svu energiju koju imam uložiti u naš kraj i u naše ljude. Radila sam na Radiopostaji Drniš i predavala hrvatski jezik u Srednjoj školi Ivana Meštrovića, radila sam i na TV-u Šibenik – kazala nam je Mladena.
U Šibeniku živi već 11 godina i Krešimirov grad je za nju najveće otkriće, pravi biser, i svojom ljepotom i duhom koji njeguje.
– Ovdje ljudi nisu skloni laskanju, radije vam u lice kažu što vas ide, i to mi se sviđa. No, karakterni su i na njih možeš računati. Dobila sam divnu priliku u životu raditi u Uredu gradonačelnika. To je odgovoran posao i od prvog dana dajem sve od sebe da moj dio u mozaiku bude uspješan – rekla je nova Ikona stila.
'Super, konačno je netko prepoznao moje ulaganje!'
Na pitanje kako su na vijest da će biti proglašena Ikonom stila reagirali njezini najmiliji, odgovorila je:
– U našoj obitelji proživljavamo zajedno i dobre i loše stvari koje život donese. Ovo je definitivno bila dobra. Moj posao je vezan uz javno komuniciranje i to više volim da mi privatni život ide u "mom malom krugu velikih ljudi". Oni su me nekako natjerali da se upustim u ovu "avanturu"! Volimo se šaliti, suprug je priznanje komentirao riječima: "Super, konačno je netko prepoznao moje ulaganje!"
Putovanja i guštanje u hrani
– Kad nisam na poslu, uglavnom vrijeme provodim s obitelji. Svjesna da djeca prebrzo rastu i žao mi je propustiti ijedan trenutak koji mogu provesti s njima. Kad nam obveze dopuštaju, volimo otputovati, istraživati nova mjesta i gradove, arhitekturu i umjetnost. Svi smo gurmani, volim kuhati i nabavljati namirnice. Kad idemo u Zagreb, obavezno skoknem na Dolac, u Firenci sam izvrsnu kupnju obavila u Mercato Centrale, a u Sarajevu na Baščaršiji. Ponese me šarenilo tržnice i zaboravim da, kad si u velikom gradu, moraš sve dotegliti do automobila – govori Mladena.