StoryEditorOCM
LifestyleDom iz snova

Posjetili smo roditeljski stan HTV-ova reportera Šime Kovačevića: eklektični prostor pun uspomena postao je moderna umjetnička oaza

Piše Olgica Ivić Grizelj
11. listopada 2020. - 08:56
Novinar HRTa Sime Kovacevic u slobodno vrijeme se bavi uredjenjem interijera pa je tako stan koji je nasljedio od svoje bake obukao u novo ruho.  Paun Paunovic/Cropix

Jedva smo čekali vidjeti kako je Šime Kovačević, novinar i reporter Hrvatske televizije, uredio roditeljski stan. S njegovom kreativnošću smo se već upoznali prije nekoliko godina kad smo ga posjetili u stanu u kojem inače živi, a kad smo sada stigli na adresu u Ljubićevoj ulici u Splitu, na najljepšem dijelu Trstenika, ulici koju su onih davnih slavnih urbanističkih splitskih godina projektirali arhitekti Mihajlo Zorić i Dinko Kovačić, naišli smo na pravu oazu eklekticizma.

Za razliku od mirne i tihe Ljubićeve ulice, Šimin stan pršti bojama, detaljima, idejama... kao da su se u njega smjestili sam Picasso, Klimt, Van Gogh... I jesu na neki način, jer neka njihova djela nacrtao je za sebe naš domaćin, a dočekuju goste već na prvom zidu u hodniku. Tako smo i saznali da je Šime Kovačević, osim što je magistrirao ekonomiju i novinarstvo, zaljubljen i u umjetnost, da je jedan i pol semestar proveo na Accademia di belle arti u Rimu, gdje se naučio tehnikama starih majstora, što mu je itekako pomoglo, ne samo u njegovu slikarstvu nego i kod obnavljanja namještaja kojeg ima u ovom stanu napretek.

 
 
 

ZLATNE RUKE

Puno toga je sam napravio u ovom stanu, koji je obnavljao i uređivao godinu dana. Neki zidovi, počevši od onog u hodniku, gdje vise Šimina ulja, izgledaju kao da su goli beton, ali oni su posebno obrađeni, malo i sjajni, neravni... a saznajemo i tehniku kojom je postignut njihov izgled. Taj "betonski" dio nastavlja se u dnevni prostor, a potom se na sljedećem zidu šepure svilene zidne tapete, crne, a u nastavku bijele. U tom dnevnom dijelu centralno mjesto zauzeo je crveni baršunasti kauč obogaćen jastucima s Klimtovim motivima.

U sredini "stolić od ogledala", a nasuprot "mramorne" police za knjige i "mramorni" kamin. I taj "mramorasti" štih je posebna tehnika o kojoj također saznajemo detalje, jer i to je Šime sam radio. Svoje stare police za knjige, iz vremena kad je tu živio s roditeljima, prebojao je "mramorasto". Njegovim idejama tu nije kraj, samo se nastavljaju jedna na drugu, pa tako dobivamo i sjajan savjet kako imati komodu od ogledala a ne potrošiti puno novca. Takvu običnu komodu oblijepio je ogledalima.

 

BAKINI MURANO LUSTERI

Ovaj dio stana osvjetljava stari bakin murano luster. Ima ih još dva u stanu, kao i mnogo stvari bake Mandalene, inače Venecijanke s umjetničkom crtom u genima koje je naslijedio i Šime, a i njegovih pet sestara.

Iz ovog dnevnog prostora može se zaokružiti preko kuhinje na sljedeći hodnik, pa opet natrag. U sredini stana je sanitarni čvor, kupaonica u crnoj, sivoj, bijeloj i crvenoj boji. Pogled odmah privlači kada "kao nekada", baš je htio takvu, veli nam Šime, jer ga podsjeća na djetinjstvo. Ovdje je kombinirao tri vrste pločica, bijele na jednom zidu, pa sivkasto-crne složene na riblju kost iza crne kade, a na podu šesterostranične poput saća, bijele sa crnim detaljima. Oduševljava nas bakin stolić koji je sada obojan srebrnom bojom i služi kao nosač za umivaonik, a iznad njega prilično veliko ogledalo debelog metalnog okvira, izrađenog kao da je najfiniji filigranski rad. Na suprotnom zidu još jedno takvo, a oba su stigla iz Istanbula. Jedna istanbulska komoda smjestila se i u kuhinji, nasuprot bijelim elementima visokog sjaja, koje je po Šiminoj ideji izvrsno napravio jedan mladi meštar.

 

Ogledala su prekrila i zidne ormare u dvije spavaće sobe, koje su pak svaka priča za sebe. Ugodne i tihe, smještene na sjevernom dijelu stana, također obložene svilenim zidnim tapetama i Šiminim uljima, a dva među njima od posebnog značenja za njega, jer ih je naslikao za vrijeme rimske škole. A u svakoj sobi po jedna preuređena bakina fotelja.

U cijelom stanu ima toliko detalja, skulpturica, figurica... a većina njih kupljen je na godišnjoj prodaji studentskih radova na zagrebačkoj Likovnoj akademiji.

I na koncu, kad provirite na balkon i vidite s koliko je pažnje uređen i kako je postignut kutak za relaksaciju, poželite zasjesti u jednu od metalnih stolica s visokim "baldekinskim" naslonom... i tu ostati i gledati u more.

16. studeni 2024 12:25