Tradicionalnog okupljanja, druženja i podjele zahvalnica darivateljima krvi povodom 25. listopada, hrvatskog Dana dobrovoljnih darovatelja krvi, ove godine nije bilo. Razlog tomu je 'viša sila'. Prijašnjih godina, a prošle je to bilo na tvrđavi Barone, u Šibenik bi bili pozvani darivatelji iz gradskih društava Knin, Drniš, Vodice i Šibenik, koji su više puta dali krv i time zaslužili zahvalnicu za 10, 20, 30 pa sve do 100 darivanja krvi. Bila je to prigoda da se susretnu i mladi darivatelji i veterani, podruže, razmjene iskustva i 'bace' koju rič o događajima u vremenu u kojem se nisu vidjeli.
Nažalost, ove godine tu priliku nisu imali. Na društvima je ostalo kako će i kada svojim darivateljima zahvalnice i priznanja uručiti. U Gradskom društvu Crvenog križa Šibenik pripremljeno je oko 60 zahvalnica, a među njima i jednog jubilarca. U veljači je dao 100-tu dozu tekućine koja život znači, a do danas još dvije. Dakle, ukupno je to 102 doze, a jubilarac krvne grupe nula pozitivna, Nino Tesla, ima tek 55 godina. Pred njim je još deset godina u kojima može, ako ga zdravlje i dalje bude dobro služilo, darivati krv, pa ima šanse za obaranje rekorda među šibenskim jubilarcima, darivateljima krvi.
- Čestitam, Nino - izustila sam s propisane udaljenosti, ne stisnuvši ruku čovjeku koji je spasio tko zna koliko života, zbog ove nesretne pošasti od virusa. Sastali smo se u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Šibenik gdje je Nino došao preuzeti svoju zahvalnicu i zasluženo priznanje.
-I…kakav je osjećaj biti jubilarac - pitam.
- Jako dobar. I kao slavljenik i kao darivatelj i kao čovjek ovog grada, sretan sam što mogu pomagati onima kojima je pomoć potrebna, reče.
Darivatelj 33 godine
Njegova priča o tomu kada je i zašto postao darivatelj krvi seže pred kraj 1987. godine, kad su mu bile 22 godine.
- Moj pokojni otac imao je operativni zahvat i doktori su predložili da skupimo koliko možemo doza krvi. Tada sam prvi put dao krv i nisam niti sanjao da ću nastaviti. Ali, dogodilo se i eto - danas sam dogurao do 102 darivanja. Kasnije je to došlo samo od sebe. Vidio sam moje dobre znance i druge ljude ovog grada kako odlaze darivati krv i tako sam se i sam uključio. U početku nisam baš bio redovan, možda jednom ili dva puta godišnje bih dao krv. Međutim, kad je došao rat, kao branitelj i pripadnik 142. drniške brigade, ubrzao sam „tempo“ i počeo davati krv po četiri puta godišnje, tako da se taj broj popeo do ove cifre koja je danas, priča Nino.
I tako godinama. Svoje zdravstveno stanje redovno kontrolira i kako reče - ima liječničku garanciju da bez problema može dati krv. Sada je to na redovnim mjesečnim akcijama darivanja, svaka tri mjeseca, a Nino se prisjeća i godina kad bi ga iz šibenskog Gradskog društva Crvenog križa zvali da šibenskoj Bolnici hitno treba krv. Pošto njegovu krvnu grupu može primiti svatko, odazivao pozivima.
- Od 2013. godine takvih poziva nema, jer se kao što je poznato, darivanje krvi od te godine više ne obavlja na Odjelu transfuzije šibenske Opće bolnice, već u Šibenik dolazi ekipa Odjela transfuzije splitskog KBC-a, tako da idem kad su te redovite mjesečne akcije. Meni je to postalo nešto sasvim normalno i nikad ne razmišljam o tomu kuda će i kome moja krv otići. Ja vam se nakon što dam krv osjećam fantastično, kao da je neka pozitivna energija izišla iz mene, a potrebna je nekom drugom. U šali znam reći da sam do sada spasio „bataljon vojske“…(smijeh op.a.) Svakako, spasiti čovjeku život - to nema cijene. Ne postoji nikakva materijalna nagrada koja taj osjećaj da pomažete drugome i da možda baš o toj dozi koju ste vi dali ovisi nečiji život, ne može se ničim nadoknaditi. Eto, društvo nas je nagradilo da kad dođete do 36 darivanja ne plaćate dopunsko zdravstven osiguranje i kad idete kod liječnika imate prednost. To je fina gesta, kaže Nino.
Dođite, vidite i odlučite!
I nije Nino „samo“ darivatelj već i promotor darivanja krvi.
- Uh…koliko ih je bilo u ovih dvadeset, trideset godina kojima sam rekao da dođu dat krv, da to nije ništa strašno i ako se neko plašio rekao bih da ću ja ići s njim. Ma, samo da dođe i vidi kako to izgleda. Dođite, vidite i razmislite pa odlučite, rekao bih im. Nekad sam u tomu imao više, a nekad manje uspjeha. I oni koji su me poslušali kasnije bi rekli da to nije ništa „specijalno“ i opasno. To bih poručio i našoj mladosti, jer samo jedna doza krvi koju bi svatko od njih dao, ako mu to zdravlje dopušta, može spasiti ili produžiti nečiji život. A di ćete veće humanosti od ove, reče.
Inače, Nino živi u obitelji s majkom (81) i 25-togodišnjim sinom, koji je, nažalost, bez posla. Zaposlen je u HŽ-e Infrastruktura, prometni je tehničar u stanici Šibenik i već 24 godine dočekuje i ispraća vlakove. Radi u smjenama i čest je „gost“ u Gradskom društvu Crvenog križa.
- Volim tu navratiti jer se osjećam dobro i moram zaista pohvaliti ove drage žene koje tu rade i daju sve od sebe kako bi sve štimalo. A ja volim „baciti“ koju rić s njima, malo se nasmijemo, vidimo, upitano za zdravlje i guramo dalje, na kraju će jubilarac Nino.