StoryEditorOCM
LifestyleŽIVOT JE NA SELU

Kako je Velimir Ljubić Vele ispunija dici jedno obećanje i u Brnjicu privuka Europu

6. rujna 2018. - 21:14

Da je do prije 10-ak godina malobrojnim stanovnicima Brnjice, sela između Šibenika i Drniša, netko kazao kako će se kroz njihovo selo vozati strani gosti, dapače i plaćati da bi se nauživali idiličnoga zagorskog krajobraza toliko blizu, a ipak dovoljno daleko od razvikanih turističkih odredišta, vjerojatno bi ga proglasili čudakom. No, danas je to sasvim normalno. Nitko se, pogotovo od kad je njihov sumještanin Velimir Ljubić ili jednostavnije - Vele prije tri godine pred kućom napravio bazen i posvetio se turizmu, ne čudi što se u Brnjici parkiraju auti njemačkih, nizozemskih, poljskih, belgijskih ili inih registracija. Malo kome je više neobično vidjeti Veline goste kako istražujući seoske puteve otkrivaju skrivene prirodne ljepote. Samo rijetki nisu prošetali obližnjom pješačkom stazom do vidikovca s kojega puca predivan pogled na srednjovjekovnu utvrdu Ključica ili zašli u donji tok Čikole očarani strmim kraškim stijenama.


A Ljubiću, pioniru brnjičkog turizma - taj se turizam dogodio igrom slučaja. Ima godina i godina da je djeci koja su u međuvremenu postala svoji, obiteljski ljudi, obećao da će im ćaća sagraditi bazen. Dvije kćeri i sin čekali su i čekali, a onda kada su se prestali nadati i kad je ta tema prerasla u povremenu internu zafrkanciju, Vele je odlučio provesti u djelo jedino obećanje svojim potomcima za čiju ih je realizaciju zakinuo.


- Došla mi je 'ćer s unučadi na ručak i tako, sidimo o'de pod nadstrešnicom, kadli će ona dici:.. i tako, dida će vam napraviti bazen, je l' tako dida? A meni puka film! Izvedem svoju ženu Maru vanka u vrtal pun cvića, uzmem neke kantinelice i počnem mirit. Oćeš, kažem, da bazen stoji vako - il' vako..? Smije se ona, a smiju se i dica. Ne shvaćaju me ozbiljno. Ništa zato, reče im ja - u ponediljak dolazi bager, pa ti, ženo, primisti cviće, ako ćeš primištat. Doša tako ponediljak, a doša i bager. Žena otišla na posal računajući da od toga neće bit ništa. Zovem je ja telefonom i reko' - ode je bager, di ću sa cvićem? Šokirala se Mara. Povadi mi cviće, molim te, pa stavi sa strane... I tako sam počeja. Kad sam napravija bazen, onda je došlo uređenje prilaza u kamenu...Počela je radit jedna firma, a ja sam dovršija, postavija, fugira, uredija zidove. Jedno drugo vuče i malo-pomalo uredilo se sve. Bila je polovica petog miseca 2015. godine, taman pred sezonu - prisjetio se Vele.


Da ga djeca nisu nagovorila da se okrene turizmu i iznajmljivanju kuće, nikad mu, veli, tako nešto ne bi palo na pamet. Sada im je zahvalan na savjetu. Procedura je, priča, bila prilično jednostavna. Zapravo je, otkriva, bilo najzahtjevnije pronaći dobru agenciju. Kada mu se i tu posrećilo, u roku od 15 dana prve sezone popunio je, kaže, svoja 4 plus 2 ležaja naredna 42 dana i to po željenoj cijeni. Ove su godine "Velini dvori" bili puni 56 dana.


- Više mi i ne triba. To je sasvim dovoljno. Za razliku od drugih iznajmljivača, ja se previše ne trsim za turistima u predsezoni i posezoni. U šestom i devetom misecu malo povećam cijenu da ih odbijem. Zašto? Pa imam dicu i unučad. Red je da se i oni bar koji dan izguštiraju u bazenu. Eto, tako sam slučajno uša u turizam i ostat ću u njemu jer ko god kaže da se to ne isplati – nije iskren. Državi platiš njezino, goste uredno prijaviš, podmiriš pristojbe i opet pristojno zaradiš. Čemu muljaže? Ja to ne mogu razumit. Ne kažem da se ne triba ulagati i održavati, ali to je zadovoljstvo.


Priča naš domaćin kako bi sada kad se posao stabilizirao i kad su se neki gosti već udomaćili, sve to prepustio sinu. Neka, ako ga je volja, podigne etažu i brine oko dolazaka i odlazaka, a on će i dalje ujutro čistiti bazen, zalijevati cvijeće i kositi travu.
- Za to sam bija zadužen od prvog dana. Turisti mogu zažmiriti na neke detalje koji im možda nisu po miri, ali na nečistoću i neurednost - ni'ko neće žmirit radilo se o Opatiji ili Brnjici. A i zašto bi Opatija bila pojam? Eto, moji gosti traže baš ovakav tip smještaja u kojemu su na osami, daleko od mase i šušura. Nema kod mene iznajmljivanja na dvi il' tri noći. Uglavnom su to obitelji koje ostaju po dvi nedilje. Nekim je gostima odavde polazna točka - idu do Splita, Makarske, do Međugorja... Sve im je blizu jer su na sredini. Ujutro ih bude tičice, kupaju se, sunčaju i uživaju, a mene niti vide, niti čuju jer sam sa svojom Marom uredija stančić iza. Sve mi je stalo u nepunih 20 kvadrata. Tu me mogu pronaći ako im šta zatribam...


Žao je Veli što i drugi u Brnjici, pa i u drugim obližnjim selima, ne slijede njegov primjer jer u tom poslu, mišljenja je, nema konkurencije. Svaki tip smještaja nađe svog gosta, a krševita Zagora je, svjedoči, strancima toliko privlačna.


Smilje, masline i liker od žižule
Osim turizma, Vele se bavi i smiljem i maslinama. Na jednoj je parceli posadio 15 tisuća komada sadnica smilja, a na drugoj 39 maslina. Za razliku od smilja, nezapamćeno hladna zima prije par godina gotovo je uništila cijeli maslinik. Čak 23 masline bio je primoran posjeći pri zemlji.
U međuvremenu su narasli izdanci i sada ih uzdržava. Bave se Ljubići i pripremom domaćeg likera od žižule. Iza kuće se razgranalo stablo koje rađa baš kao da je u Skradinu, odakle je stigla sadnica. Dvije masline čiji su se grane savile od ploda ukras su okućnice, baš kao i prekrasno cvijeće o kojemu se, s puno ljubavi, brine Velina Marica.

24. prosinac 2024 11:59