StoryEditorOCM
LifestyleSTUDENT DIGI AWARDS

Dvojica srednjoškolaca rade na revolucionarnoj ideji; Njihova aplikacija pretvara tekst u govor: ‘Evo kako smo došli do ove ideje‘

Piše Zdravko Pilić
10. ožujka 2020. - 10:07

Jure Reljanović i Ilija Mihajlović dva su sasvim obična 16-godišnjaka, prvi je učenik drugog razreda Srednje škole Ivana Meštrovića u Drnišu, gimnazijalac, a drugi je također “drugaš”, ali u Srednjoj strukovnoj školi kralja Zvonimira u Kninu - smjer tehničar za elektroniku. Ni interesima se ne izdvajaju od vršnjaka.

Kad nisu u školi, vrijeme vole provoditi za kompjutorom, igricama, ne samo virtualnim nego i pravim - Ilija se voli zabaviti stolnim tenisom, Jure je skloniji vježbanju na spravama. Imaju i jednu zajedničku strast - programiranje i računala te izradu aplikacija. Jedna od njih dovela ih je i na stranice Jutarnjeg lista - riječ je o aplikaciji Whistlex koja, najjednostavnije rečeno, pretvara tekst u govor: ovaj tekst Jure i Ilija neće morati čitati na zaslonu svojeg mobilnog telefona, nego će ga moći slušati na slušalicama kao da je u pitanju glazba.

Čitanje u hodu

- Na ovu sam ideju došao hodajući od škole u Drnišu do kuće u Badnju, drniškom prigradskom naselju do kojeg ima oko dva i pol kilometra. Čitao sam neki tekst o startupima koji me zaintrigirao i sjećam se da mi je bilo jako nezgodno istodobno čitati tekst, skrolati, boriti se sa svjetlom na ekranu, a istodobno gledati cestu, paziti na promet... I rekao sam sebi - kako bi lijepo bilo da mi netko može ovaj tekst ispričati. Jednostavno slova pretvoriti u zvuk! A ja za to vrijeme mogu gledati kud hodam, imati slobodne ruke i obavljati usput neke druge stvari i aktivnosti. I tako je počelo - priča nam Jure.

Za razradu svoje ideje, s kojom je krenuo u realizaciju, javio se odmah svojem prijatelju Iliji jer je znao da mu može pomoći u zajedničkom zadatku, jer za njega je trebalo mnogo znanja i poznavanja tehnologije, umjetne inteligencije, programiranja. Usavršili su, kaže nam Ilija, početnu fazu programa, ali na tome ne namjeravaju stati. Trenutno ga oni mogu koristiti, ali ga još ne prodaju, niti ga netko drugi može “skinuti”. Iza njega je velik rad i trud, a samo su ime aplikacije - Whistlex - smišljali dva sata.

- Cilj nam je da svaka osoba koja ga bude koristila ima svoj korisnički račun, sustav naplaćivanja, da bude gotov proizvod, u kojem će svaki korisnik moći mijenjati kompjutorski generiran glas, brzine, u budućnosti čak i jezike, da ih prevodi. Primjerice, da tekst bude na hrvatskom, a da vam ga aplikacija čita na engleskom, njemačkom ili francuskom. A može i obratno. To su mogućnosti koje namjeravamo dodavati i standardizirati - govore uglas momci koji su prijatelji od trećeg razreda osnovne škole.

Upoznali su se u Drnišu prije sedam, osam godina, a nije ih razdvojila ni činjenica da već godinu i pol žive razdvojeni, u dva susjedna grada - Reljanović je ostao u gradu pod Prominom, a Mihajlovićevi su se preselili u novo podstanarstvo u Kninu. Komuniciraju putem interneta, kao, uostalom, i većina njihove umrežene generacije.

Komercijalizacija

- Naravno da nam je u planu da svoju aplikaciju komercijaliziramo, da je damo na tržište i to naplaćujemo u obliku mjesečne pretplate. Primjerice, kao što za Netflix uplatite mjesečno određenu svotu, recimo deset dolara, i možete ga koristiti u okviru te preplate - pričaju dečki, koji imaju još čitav niz sličnih ideja, ali su trenutno zaokupljeni baš ovom, u kojoj vide potencijal da je dovedu do kraja. Žele ići korak po korak, mladi su, ne žuri im se. Iako su puni planova i željni uspjeha.

- Voljeli bismo ići studirati u neki veći grad, da vidimo što tamo ima. U Zagreb, na Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), možda, jer je povezan s time što radimo - nastupa Jure kao glasnogovornik, a Ilija ga slijedi u stopu. I on bi volio u Zagreb, na FER, ali jednako bi se tako volio baviti i svojim idejama i svojim biznisom, aplikacijama i programiranjem, olakšavanjem svakodnevnog života svojim sugrađanima.

- Ima dosta ljudi koji misle da tehnologija donosi uglavnom loše stvari, zato što se koristi u ratne svrhe, ali donosi i jako puno dobroga. Danas imate automobile koji sami voze, vi ste u njima samo putnik, a to je sve donio baš razvoj tehnologije. Zato bismo uz završenu školu i titule inženjera voljeli imati i vlastite kompanije, startupe koji rastu i razvijaju se - dodaje Ilija.

Znanje s interneta

Ovolika podudarnost u planovima dvojice tinejdžera i ne čudi jer su ih i povezali isti interesi - u početku su to bile igrice, primjerice Fortnite, a poslije su došle i ozbiljnije stvari. Eto, ovu su aplikaciju planirali završiti u tri tjedna, a na kraju se to oduljilo na dva mjeseca.

- Koliko smo dnevno radili na njoj? Pa znalo je to biti i po šest, sedam sati dnevno, pogotovo kad nije bilo škole, kad su bili praznici. Tada bismo odradili i deset sati na dan! A sada kada je škola, sat, dva, tri dnevno. Koliko uspijemo od obveza! Istina je, na školu trošimo puno manje vremena nego na programiranje - smiju se momci.

Nastava je njima “piece of cake”, obojica su odlikaši i gradivo svladavaju s lakoćom, pogotovo Ilija koji je u struci, a Jure kao gimnazijalac ima malo opširnije gradivo. Zato njihovi roditelji prilično blagonaklono gledaju na te njihove aktivnosti iako misle da se dečki više zafrkavaju nego što će od toga biti nešto komercijalno, financijski isplativo.

- Ali, sada kad ste nas vi zvali i kad smo ušli u konkurenciju za Student Digi Award, među 61 prijavljenim, već misle da bi od nas nešto moglo biti. I da je to nešto ozbiljno čim se novinari za nas interesiraju - kaže Jure, a slično govori i Ilija za svoje roditelje.

- Na prvom je mjestu škola, a ostalo - što bude i koliko vremena ostane. Bolje da sam za kompjutorom nego da radim neke druge gluposti - ponavlja roditeljsku mantru. - Mi smo dokaz da internet nije loš. Devedeset posto toga što znamo naučili smo zahvaljujući internetu - pričljiviji je Jure. Ilija, pak, ističe da u svojoj strukovnoj školi ima pomoć profesora Vedrana Laće, koji mu pomaže s literaturom ili ako mu nešto treba pokazati u programiranju.

Jure spominje profesora tehničkog odgoja iz osnovne škole u Drnišu, Stipu Kasala, koji im je obojici bio mentor kada su u osmom razredu išli na državno natjecanje - Ilija iz elektronike, a on iz elektrotehnike - što zorno svjedoči da je njihov put prema FER-u davno bio trasiran i zacrtan. Kao i onaj prema aplikacijama i tehnologiji koje će nam svima uljepšati i olakšati život.

Omogućiti nam da novine i portale, vijesti i reportaže ne samo čitamo nego i bezbrižno slušamo, s rukama u džepovima, bez reklama i dodatnih sadržaja koje kvare čitateljski užitak i remete pozornost. Zapamtite to ime - Whistlex - trebat će vam jer ovo zasigurno nije zadnji put da ga čujete.

18. studeni 2024 00:31