Nijedno ljeto u Šibeniku, srednjovjekovni sajam, Adventura ili sajam Agroturizma u Skradinu ne mogu proći bez Dubravke Đurđević i njezina štanda sa šibenskim kapama, torbama, narukvicama, pojasevima i svakojakim suvenirima, jedinstvenim po tomu što su svi ukrašeni šibenskim vezom i boulama. I svi su izrađeni kukičanjem, jer kukica i konac stara su ljubav ove umirovljenice, no prepoznatljiv element iz šibenske tradicijske kulture njezine su rukotvorine dobile posve slučajno.
- Dugo se bavim kukičanjem i uglavnom sam radila uobičajene stvari: stolnjake, benkice i dekice za unučad... Sve dok mi jednom nije došao prijatelj Dragan Petrović iz Funcuta i zamolio da mu napravim narukvicu sa šibenskim vezom, s boulama. Kad sam mu to napravila, istog se dana vratio i rekao: "Imaš narudžbu od drugih funcuta za još pet narukvica!" Tako je sve počelo i već sedam godina to radim.
Kućna radinost
Otvorila je kućnu radinost "Šibenik" i tog ljeta, 2012. godine, sa svojim narukvicama i pojasevima prvi put izišla na štand.
- U početku sam radila samo narukvice i pojaseve. A onda se taj asortiman lagano širio. Počela sam raditi i male torbice punjene lavandom. Sve sa šibenskim vezom, naravno. Onda su krenuli privjesci za ključeve, boule i šibenski vez plela sam i za staklenke za sol i papar, čokančiće i bocuniće za rakiju. Tako sam "obukla" i cijelu jednu obitelj bocunčića: majku, oca, djecu, baku, djeda... Punat za puntom počele su nastajati i ženske torbice, bez ikakvog nacrta, onako iz glave, a prije nekoliko godina napravila sam i prvu malu, suvenirsku šibensku kapu. Bila je proglašena službenim suvenirom šibenskog srednjovjekovnog sajma 2014. godine, kada je obilježavao 10. godišnjicu. A lani sam prvi put napravila i šibensku kapu koja nije samo suvenir nego se može i nositi - pripovijeda Dubravka.
No, ni na tomu se njezina mašta nije zadržala. Inspirirana šibenskim boulama na ovogodišnjem božićnom sajmu, Adventuri, na kojem, usput rečeno, sudjeluje od prve godine kada još nije bilo drvenih kućica nego su štandovi bili otvoreni pa su prosinačku studen i buru mogli podnijeti samo uporni i tvrdoglavi, Dubravka je otišla i korak dalje.
- Napravila sam kuglice i zvona sa šibenskim vezom, sve kukicom, za bor. Radila sam i zimske kape, opet s boulama. Ljudima se to sviđa.
Očito toliko da su njezine kuglice mjesto našle i u blagdanskom izlogu jedne šibenske modne trgovine u gradskoj jezgri, a u boru s kuglicama ukrašenim šibenskim boulama uživali su jedne godine i u šibenskom Udruženju obrtnika.
Brojna priznanja
Za svoj rad i sudjelovanja na raznim sajmovima, Dubravka je dobila brojne zahvalnice, a prije nekoliko godina za svoje narukvice i pojaseve osvojila je i srebro za uspješan nastup na 37. hrvatskom salonu inovacija i 8. izložbi inovacija. I koliko god su joj ta i slična priznanja draga, a i pokoja kuna zarađena od prodaje njezinih rukotvorina dobro dođe za poboljšanje skromne mirovine stečene nakon 34 godine rada na mjestu daktilografkinje na šibenskom Općinskom sudu, kukičanje za Dubravku znači puno, puno više od svega toga.
- Ja to stvarno volim raditi. Radim to s puno ljubavi. Svaki dan kukičam. Ujutro obavim što trebam, pospremim, skuham, a poslijepodne, iza ručka, dohvatim se kukice i konca, pa do dugo u noć. Nekada i do ranih jutarnjih sati, jer kada se nečeg dohvatim, kada počnem kukičati, teško ostavljam dok ne završim. To i mojih deset prstiju bili su jedina moja investicija kada sam otvorila kućnu radinost. Premda zna biti i vrlo naporno. Jer, preko zime moram dosta toga napraviti za ljeto. Sezona kreće u lipnju i traje do kraja rujna. Tako je barem bilo ove godine za štand, koji od početka imam u Kalelargi kod sv. Barbare u blizini katedrale. Kada završi ljeto spremam se za Adventuru, a nakon toga za sajam u Skradinu, pa opet dolazi ljetna sezona... Ne mogu isplesti toliko toga koliko bi mi trebalo, ne mogu imati neke veće zalihe, jer za svaki od tih radova treba vremena, trebaju mi sati i sati kukičanja, ovisi o veličini onoga što radim - objašnjava Dubravka.
Nema predaje
Koliko voli to što radi govori i to što kukičati nije prestala niti kada je prije pet godina oboljela od zloćudne bolesti. Operirala je karcinom dojke, bila na kemoterapijama i kukičala čim bi se osjećala bolje.
- Nisam odustajala ni u tim najtežim trenucima. Iako sam bila bez kose i obrva, odlazila sam na štand, odmah drugi dan nakon što bih primila terapiju. Kukičala sam u rukavicama jer su mi nokti bili crni od lijekova. Nisam odustajala, jer volim konac i kukicu. To me smiruje i opušta. Na sreću, djeca su mi sa svojim obiteljima situirana, kćer u Italiji, sin u Zagrebu, a ja kukičam i tako zaboravljam na svoju bolest!
Suveniri razasuti po cijelom svijetu
Dubravkine narukvice i pojasevi sa šibenskim boulama, kaše, torbe i drugi suveniri razasuti su po cijelom svijetu. I to, reći će, zahvaljujući Šibenčanima. Oni su njezini najvjerniji kupci:
- Mogla bih reći da su Šibenčani u 80 posto slučajeva moji kupci. Eto, primjerice, jedna je gospođa išla u Ameriku i tražila je da joj napravim dva pojasa: crni sa srebrnim i narančasti s crnim boulama. Isto tako i jedna naša žena koja živi u Beču. Radila sam, odnosno "obukla" u šibenski vez i 100 bočica za jedan pir. Mlada je bila Njemica i te su bočice sa zahvalnicama otišle u Njemačku. Tako sam radila i šibenske kape, također za jedan pir, ali su otišle u Karlovac. I festival Šibenska šansona za nastup u "Vatroslavu Lisinskom" pozornicu je ukrasio dugačkom trakom sa šibenskim vezom koju sam ja napravila - zadovoljno će Dubravka, otkrivajući kako je surađivala i s jednom modnom dizajnericom koju su također oduševila njezine kukičane boule, a da njezino umijeće prelazi granice čak i među kontinentima potvrdila je i grupa Korejaca ovoga ljeta, koji za razliku od prijašnjih godina nisu stali samo na fotografiranju nego su i kupili čak tri para cipelica za bebe sa šibenskim boulama.