Zamislite najluđu stvar koju biste napravili u životu. Jeste? Sada zamislite da to radite sami, na drugom kraju svijeta. Bez mobitela, interneta. S ne baš dobrim stanjem u takujinu. I s kojim kilogramom injekcija i tableta, kojima održavate bolest u remisiji.
U takvim okolnostima vjerojatno biste odustali? No, ne i naš sugovornik, Šibenčanin Goran Subašić. Ekscentrični pustolov i glazbenik, koji je stupio na tlo više od osamdeset svjetskih zemalja.
Svoja putovanja tempira početkom proljeća. Tada, naime, nema svirki i svadbi sa svojim Fenixima, bendom u kojem pjeva i svira. Subašić uzme "godišnji odmor" i dva mjeseca luta po svijetu. Prije nekoliko mjeseci posjetio je sve zemlje Balkana. Itinerar je, kao obično, malo proširio, pa je stigao i do Ukrajine, Moldavije i Transnistrije ili Pridnjestrovske Moldavske Republike. Zemlje koju Hrvati najbolje znaju preko nogometaša Sheriffa iz glavnoga grada Tiraspola.
– Riječ je o državi koja je u devedesetim godinama prošlog stoljeća proglasila neovisnost, no nije doživjela međunarodno priznanje. Oni imaju svoje granice, novac. U sjećanju su mi ostale smiješne plastične kovanice koje podsjećaju na one iz igre monopoly. Priča o toj zemlji je zanimljivija od njezina izgleda. Još su zanimljivije cure iz Transnistrije! Prvo sam mislio da sam slučajno naišao na toliko lijepih djevojaka, a onda su mi drugi potvrdili kako se tamo rađaju jedne od najljepših žena na svijetu! – otkriva Goran, popularniji po Facebook imenu Veliki Gogo.
Kuriozitet Goginih putovanja je što prijevoz osigurava svojim palcem (čitaj: autostopom). Smještaj nalazi preko "couchsurfinga" (čitaj: besplatno), osim ako ga prevare, pa mora na licu mjesta tražiti hostel. Sve što treba na svojim putovanjima jest, kaže, podignuti palac, pronaći kauč, imati tjestenine, piva, vode ili – votke!
– Moja priprema za putovanja svodi se na kupnju avionske karte. Ako idem avionom! O.K., tu su injekcije i tablete za moju Crohnovu bolest. One mi zauzimaju gotovo pola prtljage. Tu je i pokoja dobra knjiga. Lakše mi je, jer nisam veliki gurman. Mogu dugo izdržati bez dobre hrane. A spreman sam probati i ono što drugi ne mogu zamisliti na tanjuru. Od pohanih štakora u Maleziji, skakavaca u Meksiku, zmija u Vijetnamu do klokana u Australiji! – kazuje nam simpatični Gogo.
Šibenski, 37-godišnji putoholičar ne shvaća baš one koji "grintaju" da su putovanja skupa. Njegov je prosječan budžet za putovanja i više nego skroman. Neki će to grubo nazvati "ciganjenjem", no Goran gleda na drukčiji način.
– Na zadnjem sam putovanju u dva mjeseca potrošio točno 5700 kuna! Većina ljudi taj novac bez problema spiska ako ostane kod kuće. Shvaćam one koji ne žele na moj način. Ljudi traže komod, koji meni nije bitan. Putujem na (polu)mazohistički način. Za mene nije putovanje odsjesti u hotelu od četiri, pet zvjezdica i izležavati se cijeli dan. Želim upoznati ljude, njihovu kulturu, svaki kutak te zemlje – ističe Subašić.
Na pitanje što mu daleko od doma najviše nedostaje, spremno odgovara:
– WC školjka i jogurt! U Kini sam obavljao veliku nuždu zajedno s deset ljudi. Između nas nije bilo nikakvih ograda. Kao da imate publiku! Jogurt obožavam, a rijetko naiđem na njega – kroz smijeh se prisjeća Gogo.
Ronjenje s morskim psima i kitopsinom na Filipinima, te uspon na Ande i Himalaju nisu ga toliko uzbudili kao dilanje kokaina u ozloglašenom bolivijskom zatvoru San Pedro.
– Imao sam veliku želju posjetiti ga. Šetao sam ispred zatvora kad me neki tip upitao želim li ući. Dao sam mu sto kuna da podmiti cijelo zatvorsko osoblje! Dva Engleza i ja dobili smo vodiča, koji je služio kaznu zbog preprodaje kokaina. On nas je upitao: "Tko želi kupiti najbolji kokain na svijetu?" Englezi su digli ruke, a ja sam ga morao donijeti. Zadatak je bio da skupim novac od konzumenata, odem do dilera, platim, uzmem robu i raspodijelim je platišama. Sve sam obavio besprijekorno! – detaljno je prepričao svoju zgodu iz La Paza.
Goran je dosad posjetio šest kontinenata. U "kolekciji" mu nedostaje samo još jedan.
– Antarktika mi je velika želja. To će ići teže. Tamo me ne čeka kauč, a nemam gdje stopirati! Volio bih zaroniti ispod antarktičkog leda u suhom odijelu. Nadam se da ću to napraviti već iduće godine! – za kraj će Subašić.