Šibenik nije Dubai, ali dijeli s njim neke sličnosti. Jedna od njih je i – crno zlato. Njihovo je nafta, a šibensko je pidoća, crna školjka koju još zovu i dagnja, a koja je rijetko gdje tako dobra kao u šibenskim vodama – 'puna ko oko'. Godinama smo je mi, Šibenčani, potcjenjivali i uzimali 'zdravo za gotovo', tretirali je gotovo ko divljaku, morski korov, koji se jede ako se baš mora i ako nema ništa drugo.
A onda – malo po malo, mic po mic – i evo ti pidoće na velika vrata, i to još otvorena, u gastro turističkoj ponudi grada Šibenika i županije Šibensko – kninske, sljubljene s još jednim do jučer potcjenjivanim vinom s domaćih loza, Debitom. Godinama tretiran kao neugledni, blijedi, sirotinjski brat princa Babića, vino za gemište i bevande, otkrio se u subotu navečer na šibenskoj rivi, na trgu Pavla Šubića, na manafestciji 'Pidoća i Debit se vole' kao vrhunsko ljetno vino koje hladi i osvježava, a nije teretno. Neće vas, ko mazga, ritnut u glavu il štumak, a ni uspavat i učinit zaništa ka piva!
Uostalom, da ne bi ispalo da ja pametujem, evo što kaže meštar, Ante Sladić, iz Sladić Vinarije - ' Većina drugih dalmatinskih bijelih sorti su onako, prave južnjačke, ali Debit je među njima izuzetak – laganiji, s izraženom mineralnošću, što ga čini savršenim ljetnim vinom za uparivanje s morskim plodovima. A savršeno je i kao aperitivno vino. A može biti i dobar pjenušac! Naši ljudi još nisu svjesni tog potencijala!' - veli nam Ante, čiji je Debit, onaj s 'kombinirkama' na etiketi, već dobro poznat svim ljubiteljima dobre kapljice.
S njim i njegovim Debitom u duetu su dečki iz ribarskog obrta CIPACLUKI, koji u velikoj teći mišaju pidoće na buzaru, cila riva mrliši od njih
-'To je onaj, stari, dobro poznati, šibenski parfem, miks od mora, maslinovog ulja, petrusimena i češnjaka, po kojem se nekad u večernjim satima znala 'čuti' cila Jadrija. A još kad bi u tom šugu, uz cvrčke, zacvrčala i pidoća. Ajme! Nekad je to bilo sasvim obično, a danas, vidiš ti to, moj kume, brend. I turistički hit! Vidiš ti ode svita, šta se tiska!' - raspričao se jedan od naših sugrađana, držeći i sam u ruci porciju pidoća i čašu Debita. - 'I droba puna, a sve po deset kuna!'
Organizatori, dvije bratske Turističke zajednice, županije i grada Šibenika, Željana Šikić i Dino Karađole, mogli su biti zadovoljni. Sve je bilo puno, Šibenčani su požurili vanka, ko dfa ih je pustilo s lanca nakon korone, a grad je bio i pun turista. Sezona je počela ko da je netko okrenuo špinu. Pa teče, raste ko iz vode. Divota! Bio je tu i Zoran Lučić Luca, a di će fešta proć bez njega.
On je izradio golemu 'vinoinstalaciju', u obliku grozda Debita, koja je mijenjala boje onako kako su ih mijenjali i obrazi naših sugrađana, nakon jedne, dvije tri čaše s osam vinskih štandova. Bili su tu i Juraj Sladić s Debitom od Testamenta, i ekipom iz EU Fondova, Matijom Bumbakom i Krešimirom Kovačem koji su frigali pidoće u tempuri. Za koju vele da nije došla sa istoka, nego da su je tamo donijeli Portugalci. Aj, virujemo im!
Pa onda još jedan klasik, neuništivi šibenski Vinoplod, na koji svi mi pomislimo kad se kaće Vinarija, to nam je prva asocijacija, još iz djetinjstva, sa svojim klasikom, Debitom, u novoj izvedbi i novom finom ruhu. Pa Filip Baraka, u paru s obrtom Marinero i Franom Kalauzom, meštrima koji su razvalili na lanjskom Dalmatinovu na Prižbi, koji su spremali šibenski klasik – Pidoće 'na lati', ili brodskom lamarinu. Pa vinarija Prgin, pa pored prvog Sladića – onog s kliještima i drugi vrhunski Sladić - onaj s lisicom.
Otkrili su nam i tajnu zašto se ovaj plastovački Debit tako fino slaže sa školjkom pidoćom - Bikonja i Gara. I tamo je, u skradinskom zaleđu, bilo more, nekad davno, u neolitiku, kao Panonsko. Još se i danas, kad se kopa, znaju naći u vinogradu fosili, pa i čitave okamenjene školjke. Eto na.
Čudesan je ovaj naš kraj. Svaki dan saznaš nešto novo. A grijeh bi bio ne spomenuti i Taste Šibenik – Knin County, koji je stvarno puna napravio na popularizaciji šibenske pidoće. I ne samo nje, nego i sveg ostalog 'okusnog' Blaga Božjeg ove naše jedinstvene županije. U kojoj se sa snježnih vrhova najviše hrvatske planine vidi najniži jadranski otok, Krapanj. I sve to u manje od sto kilometara!
A da je Šibenik 'In', da je u modi, da je 'must go', 'must see' svjedoči i pusta navala 'influencera', poznatih faca, 'opinion makera', s 'Jubitoa' i TV ekrana, na ove 'Dane otvorenih kušaonica'. Zamjećujemo tu i Domagoja Jakopovića Ribafisha, kojeg smo zatekli s Kasandrom Draganić, i još cijelim nizom blogera, novinara, ljudi koji fino jedu i fino piju okolo, pa pišu o tome, urbi et orbi i mame vam vodu na usta – 'Tata, i ja bih ovo radio!' - 'I tata bi, sine!'
- Dva dana smo već po uljarama, vinarijama i pivovarama u Šibeniku i okolici, i moram priznat da vam je ovo s ovim Danima otvorenih kušaonica izvanredan potez. Jer, ljudi kad dođu autom, onda ne mogu sebi priuštit da nakon jedne čaše, probaju i drugu. Ne smiju! No, kada se naprave ove organizirane ture, kao što je bilo ovo sa strane Turističke zajednice, pa se tu nađe bus u kojem se pjeva i veseli, onda je to fenomenalno. I sve to za sitne novce, 150 kuna po glavi! Pa toliko košta jedna butelja Babića!
A mi smo na tih desetak lokacija otvorili i kušali puno više. O hrani da i ne pričam, koja je bila sjajna. A što reći o ljudima, domaćinima, koji su bili najbolje od svega. Svi educirani, elokventni, spremni pričati o svojom ponudi, do detalja. Ukratko, svi smo guštali, uživali i radili, a bilo nas je desetak, blogerica Uvijekgladna, pa jedan bračni par iz Siska, pa i jedan bračni par iz Amerike, ljudi od 70 godina...' - sipao nam je dojmove kao iz rukava Ribafish. Koji je za ovu večer slobodno mogao biti i – Školjkashell.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....