Šibenik se oprostio od još jednog “Pauka”. Dubravko Štrbinić Dubo, basist i jedan od osnivača benda koji je početkom sedamdesetih u Krešimirovou gradu bio simbol za onaj iskonski rock ‘n’ roll, preminuo je u 70. godini života.
Od najdugovječnije postave benda sada su ostali Saša Andrić, Marinko Miše i Vojmir Roša, legendarni šibenski bubnjar s kojim smo se još jednom prisjetili velikog Dube, za kojeg će i sam Roša reći da je bio – genijalac.
– Prije svega bio je duša od čovjeka. Jedna od najpozitivnijih osoba, ali i jedan od najboljih ljudi koje sam upoznao u životu, a upoznao sam ih mnogo. Doista, na bas-gitari bio je genijalan, čudesan talent. Eto, otišla su nam četiri “Pauka” – sa sjetom u glasu će Roša.
Osim Dube, ranije su nažalost preminuli Davor Barbarić, Nebojša Šiljo Stamenković i Siniša Grubišić. Mlađoj generaciji, u kontekstu glazbe, gore napisana imena možda i ne znače puno, međutim “Pauci” su u tim ranim sedamdesetima doista ostavili zapažen trag na ovim prostorima.
– To je vrijeme kada je Šibenik imao sjajne glazbenike. Grupa “Polaris” bila je sjajna, legendarni bend “Mi” također, ali “Pauci” su imali daleko najteži repertoar: Cream, Led Zeppelin, Bad Company, Deep Purple… Čak je i Siniša Škarica jednom prigodom kazao kako smo najbolje svirali. Nije mogao vjerovati da smo u tako kratkom vremenu toliko napredovali. Istine radi, vježbali smo svaki dan, bili mladi, neumorni i puni energije. Ništa vam ne dolazi preko noći – govori nam Roša iza kojeg je više od pet desetljeća glazbene karijere.
Od “Pauka”, preko suradnje s Mišom Kovačem u čijem su pratećem bendu svirala tri “Pauka” pa sve do otvaranja legendarne diskoteke “Veslo” i današnje uloge urednika i voditelja itekako slušane emisije “Glazba 20. stoljeća” na Radio Šibeniku. Sve je Roša prošao, ali se opet vraća tamo gdje je sve počelo.
– Ma, gledaj. Da nije bilo “Pauka” ništa ja od karijere ne bi napravio. Tu sam naučio svirati, težak repertoar me izbrusio. Šibenik je u to vrijeme za mene bio najrokerskiji grad u Jugoslaviji. S puno ljubavi smo pristupali glazbi, i to se osjetilo – ističe Roša.
Tada golobradi mladići, daleke 1970. godine odnose pobjedu na prvoj šibenskoj gitarijadi, a nedugo nakon toga i na “Dalmatinskoj gitarijadi” gdje je Roša proglašen najboljim bubnjarom u Dalmaciji. Kulminacija svega je 1972. godina i poziv grupe “Time” i Dade Topića da nastupaju s njima kao predgrupa. Za tek punoljetne momke, priznat ćete – nije loše.
– Na “Dalmatinskoj gitarijadi” tada su nastupila velika imena: Meri Cetinić i brat joj Ante s grupom “Che”, potom “Dubrovački poklisari” iz kojih kasnije nastaje “Libertas” s Milom Hrnićem. Od pjevača pobijedio je Tomislav Ivčić, tu smo se upoznali i postali dobri prijatelji – otkriva nam Roša detalje od prije gotovo šest desetljeća.
Nedugo nakon toga “Pauci” su prestali sa svirkama. Studiranje ih je razbacalo, jedne u Split, a Rošu na Pravni fakultet u Zagreb, da bi se tek 2006., opet vratili na scenu.
– Nismo se razišli kao neprijatelji, baš naprotiv. Sjećam se kada sam ih zvao 2006., dogovor je pao u jedan dan. Nitko nije bio u formi za sviranje osim mene, ali brzo je sve došlo na svoje. To su ljudi s bogomdanim talentom – i da se opet prisjetim Dube, kojeg sam poznavao još od gimnazijskih dana, bio je vrhunski glazbenik. Sačuvali smo snimku našeg posljednjeg nastupa iz 2019. godine s Adventure, koji je Dubo odradio na top razini. Odraditi onakav repertoar bez greške, čudo – prisjeća se Roša kojeg je, priznaje, odlazak dugogodišnjeg prijatelja jako potresao.
– Dubo je bio samozatajan. Rijetko je izlazio, ali činjenica da su ga se svi sjetili, vi mediji također, pokazuje koliko je bio omiljen i koliko su ga ljudi cijenili – zaključio je Roša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....