Dobiva li Šibenik, grad svetog Mihovila i (katedrale) svetog Jakova, još jednu tradiciju, ili Stipanju, kako obično zovemo blagdan svetog Stjepana!? To je pitanje neizbježno poslije jednako privlačnog i spontanog glazbenog skupa što se dogodio na trgu između katedrale i Gradske vijećnice.
Homogeno tijelo
Nije bilo “ni juga, ni bure”, kako inače pjeva mlada Šibenka Iva Spahija, koja se, također, našla u spontanom zboru šibenskih glazbenika, ali sitna zimska kišica nije bila prepreka da zajedno na blagdanski način zapjevaju ne samo šibenski klapaši, već i rokeri, i reperi, i klasičari, i gažeri. Zato je bio dovoljan internetski poziv 34-godišnjega šibenskog pjevača Karla Orbanića, koji je nedavno svojim nastupom itekako zabavio i žiri i široko televizijsko gledateljstvo u RTL-ovoj emisiji “SuperStar”, nasmijavši gotovo do suza i ultrapopularne Severinu Vučković i Tončija Huljića.
Bilo je isuviše trenutaka kad su se šibenski glazbenici i okupljena publika pretvorili u jedno, homogeno tijelo. A među slušateljima našao se i nemali broj poznatih šibenskih lica. Poput jednog od najboljih hrvatskih redatelja Vinka Brešana, koji, očito, nije propustio provesti blagdane u rodnom Šibeniku. Nije bježao od prigodne izjave autoru ovih redaka, koji ga nerijetko upozorava na misao “kako mu rodni Šibenik uvijek treba biti pašaman (čitaj: rukohvat) kad ga spopadne neka zlovolja ili upadne u stvaralačku krizu”.
– Najbolje je kad se sve dogodi spontano. A tako je izgledala mala šibenska fešta za koju se nadam da će uistinu biti narodna, tradicionalna. Uvijek mi se sviđaju okupljanja bez mikrofona, žica i zvučnika. To su zbivanja koja zbližavaju ljude. A dani između Božića i Nove godine moraju biti upravo takvi. Kad potiskujemo loše vibracije te se na spontan način približavamo jedni drugima – otvorio nam se na šibenski i emotivni način 60-godišnji redatelj Brešan.
A repertoar, koji, očito, nije bio unaprijed pripremljen, doticao je gotovo sve šibenske glazbene veličine. Od neizbježne narodne “U zalivu malom tom Šibenik spava”, najpoznatije u izvedbi dobre, stare klape Jadrija, do evergrina “Bam bam babalubam”, kojim su širom bivše države oduševljavali šibenski rokeri Mijat, Siniša, Mirko, Nikica i ostali, poznatiji kao grupa “Mi”.
– Svi smo mi krenuli kao većina Dalmatinaca od klapske pisme, a potom se razvrstali ili, ako hoćete, razbježali svatko u svom glazbenom smjeru. Međutim, kad su ovakve blagdanske prilike, onda svi zaboravimo na naše uobičajene “gaže”, pretvaramo se u zajednički, spontani zbor. A to ljudi očito vole. Da budu bliži jedni drugima i nama koji ih zabavljamo tijekom godine. Tko sretniji od mene ako ovo postane tradicija!? Tako nešto zaslužili su svi glazbenici i svi žitelji šibenskog zavičaja – zadovoljno je zborio poznati pjevač Mile Perkov, koji je ne tako davno policijsku odoru zamijenio glazbenim “gažama”, bolje rečeno svirkama po svadbama i ljetnim feštama.
Dakako, silnu nostalgiju među nazočnima izazvale su skladbe poznate u izvedbi velikih šibenskih imena hrvatske glazbe. Nije izostala “Dalmatinska elegija”, koju je davno maestralno izveo Vice Vukov, ni Mišina “Ako me ostaviš”. Publika i izvođači posebno su se spojili u baladnoj “Tamo da putujem”, iza koje stoje potpisi najvećega hrvatskog kantautora Arsena Dedića i najoriginalnijeg hrvatskog pjesnika, dalmatinskog boema Tina Ujevića.
Oni koji dobro poznaju autora ovih redaka jamačno ne sumnjaju da se i on glasom priključio spontanom zboru. Uzalud smo među okupljenima tražili legende šibenske klapske pisme Radoslava Koštana, Tonija Bataljakua, Miću Friganovića... Samo smo se tješili mišlju da na mlađima, poput inicijatora cijele zabave Karla Orbanića, Ivana Mikulandre, Brane Bubice i drugih ostaje svijet, pa tako i šibenska pisma mila.
Nostalgične misli
No nismo uspjeli zaustaviti nostalgične misli, koje su nezadrživo hitale prema 1971. godini, kad je Krešimirov grad bio praktički glazbeno središte bivše države. S velikim imenima zabavne glazbe, Vicom Vukovom, Mišom Kovačem i Arsenom Dedićem, već spomenutom sjajnom grupom “Mi” i tek stasaloj klapi Šibenik, koja je vrlo brzo stekla legendarni naziv “šibenski majstori pivači”.
Zato je jedna od novogodišnjih želja ne samo da glazbena proslava Stipanja postane šibenskom tradicijom, već da se i vrati vrijeme kad je Šibenik bio “glazbeni centar svita”.