Zagrebački je glazbeni sastav Mayales protekle nedjelje, nakon dugo vremena, imao "dejt" sa šibenskom publikom. A umalo i on nije propao. Mayalesi su, naime, trebali nastupiti još u petak, no koncert je zbog kiše prolongiran za dva dana. Makar su oblaci prijetili i u nedjelju, nebo se smilovalo. Najviše je to razveselilo zagrebačkog Šibenčanina Vladimira Mirčetu, glavnog gitarista Mayalesa. Čovjeka, koji je, uz Petra Beluhana, najzaslužniji što je taj intrigantni bend doživio, kako je jedan glazbeni kritičar kazao, treću inkarnaciju.
Nastup Mayalesa u đardinu bio je upitan i zbog Vladina zdravstvenog stanja. No, zov rodnoga grada bio je jači i od bolesti.
- U Šibeniku smo posljednji put održali svirku 2014. godine ispred "Azimuta". U međuvremenu nije bilo ni povoda da ponovno dođemo. U proteklom smo razdoblju radili na novom albumu, pa, barem je to moje mišljenje, nije imalo smisla dolaziti dok ne stvorimo nešto novo. Album je sada "vani". Ekipirali smo se, uvježbali, obavili probna "lansiranja" u zagrebačkom klubu "Katran". Trebalo je vremena da se pročuje da smo živi, pa smo propustili ljeto. No, sada, kroz prosinac, lovimo gaže, festivale. Kad već idemo na put, nastojimo spojiti gaže u susjednim gradovima. Recimo, u Splitu i Šibeniku. Moram reći da Splićani, i ne samo oni, o Šibeniku, kao mjestu za dobre svirke, govore u superlativima. Ponosan sam na to. Zato se nadam da ćemo se što prije vratiti - počeo je našu ćakulu na šibenskoj rivi Vladimir Mirčeta.
Vaše prve svirke u Šibeniku datiraju još iz ratnih devedesetih, kada se na gitarijadama ispred kina "Šibenik" znalo okupiti po dvadeset gradskih bendova. Kako iz te perspektive izgleda svirka s Mayalesima na Adventuri?
- Nezahvalno je to uspoređivati. No, s obzirom na to da protekle dvije godine nisam bio u šibenskom đardinu, vidim da uživo to izgleda prelijepo. "Odgulio" sam adventske programe u gotovo svakom gradu, pa bez pretjerivanja mogu reći da je ovaj u Šibeniku realiziran na sjajan način, sa zaista pogođenom lokacijom. Istina, prije dvadesetak godina je šibenska glazbena scena bila življa, ali kad uspoređujem koncertne prostore, to je nebo i zemlja. Pa, đardin je prije bio poput prašume u kojoj je svake večeri bilo pet pankera.
Vratimo se na vaš novi album. "Simbol za sunce" izazvao je nevjerojatno pozitivne i, nadasve, zanimljive recenzije. Jedan glazbeni kritičar bio je posebno inspiriran opisivajući vas "kao pop bend, koji je istovremeno igralište za eksperimente. Kao bend s dugim stažem, koji nema kontinuitet. Kao perfekcioniste bez stila. Kao bend koji je stalno na početku." Je li bio barem na dobrom tragu!?
- Uh, nadrobilo se tu svašta, ali sve više - manje stoji! Iako, tako, izvučeno iz konteksta, izgleda kao da nas je netko klepnuo po glavi. A zapravo je sve pozitivno intonirano. Ako ćemo krenuti od zadnje primjedbe, istina, određene godine su iza nas, ali mi u svaki projekt ulazimo s istim žarom. "Mayales" je definitivno igralište za eksperimente. Srećom, ni meni ni Peri ne fali inspiracije. A u žanrovskom smislu se nikad nismo ograničavali. Perfekcionisti stvarno jesmo. Pogotovo, otkad radimo s Jurjem i Pavlom iz grupe Svadbass. Nismo pogriješili kad smo poželjeli suradnju s njima. Zbilja smo zadovoljni kako album izgleda. Prijašnjih smo godina znali dobiti po repu kad je riječ o "live" nastupima. Mislim da smo sada i u tom dijelu suzili prostor kritičarima.
Kažete da je najbliži opis vašeg žanra "bizarna smjesa rocka, psihodelije i glazbe šezdesetih godina". Zato su, vjerojatno, u pravu oni koji kažu da je "u vas ušao psihodelični, moderni duh Beatlesa". Famoznog liverpulskog benda, uz koji ste, čujem, odrasli?
- Posljednja faza Beatlesa je, u glazbenom smislu, za mene biblija! Zato, kad nešto stvaram, ne mogu pobjeći od njih. Gotovo najzanimljivije mi je, međutim, zazvučalo kad su naš novi album svrstali u "dreamy pop". Kako vježbamo u "Katranu" kod Marija Petrekovića, poslije svake probe najčešće završimo na šanku. Zato smo „dreamy pop" odlučili preimenovati u drinky pop!
Na novom albumu, u pjesmi "Roadie", gošća vam je Tereza Kesovija. Kako se dogodila suradnja s divom hrvatske estrade?
- Na suradnji s Terezom inzistirao je Pero. Vjerojatno i zbog toga što u ostalim pjesmama nismo imali značajnijih gostovanja. Iskreno, nisam znao što bih očekivao od suradnje s Terezom, ali je ispalo vrlo dobro. Rado nam se odazvala, bila je susretljiva, a svoju je dionicu odradila ultra-profesionalno.
Za prošli ste album jednostavnog naziva "2" prije četiri godine osvojili Porina za album godine. Danas kažete "da biste tu nagradu rado mijenjali za deset poštenih koncerata"!?
- Apsolutno! Kad kažem pošteni koncert, ne mislim, dakako, na nastupe po štalama. Brojem nastupa sigurno ne možemo biti zadovoljni. Srećom, i dalje smo puni entuzijazma. A njega dodatno podgrijava dobro ozračje u bendu. Meni nevjerojatan gušt predstavlja čin uzimanja gitare i odlaska na nastup. To je, konačno, cilj svakog glazbenika. Ili bi barem trebao biti!
Kad se priča o glavnim adutima ili oružjima Mayalesa, mnogi su spremni reći da ste to upravo vi, preciznije vaša gitara?
- Ha, valjda se mogu složiti s tom konstatacijom… Već sam dovoljno puta to čuo i pročitao, da ne bih bio sklon povjerovati tome! Bez lažne skromnosti, ako neki element u svom nastupu smatram dobrim, to je činjenica da me se na prvu može skužiti. Imam prepoznatljiv zvuk. Ako se po tome mjeri uspješnost, onda sam, valjda, uspio! Međutim, imamo mi još oružja, kao što je višeglasje.
Guštate li i u suradnji s Natali Dizdar?
- Moj pravi gušt su Mayalesi. Suradnja s Natali je profesionalna nadopuna. O profesionalnosti i neprofesionalnosti mogao bih nadugo pričati. Imam dovoljno iskustva u tom smislu. Iza mene je i suradnja s Milom Kekinom, Divasicama, Soulfingersima, ENI-om…
Za kraj, u svakom razgovoru ističete kako ste apolitični, no zato vas slušaju političari. Točnije, novi šef šibenskog SDP-a Tonči Restović. On ne skriva da je vaš obožavatelj!?
- Tonči i ja se znamo sto godina. Mi smo generacijska, šibenska, a odnedavno i obiteljska veza! No, zanimljivo, nije mi nikad priznao da voli Mayales! - sa smiješkom na licu će za kraj Vlado Mirčeta.
Thompson za zdravo društvo
Tvrdite da je za zdravo društvo dobro da na glazbenoj sceni postoji Thompson, koji je desnica, kao i lijevo orijentirani bendovi.
- Pa, zar ne bi trebalo tako biti!? Nemojmo zaboraviti da postoje ponuda i potražnja. Forsiranje samo jedne strane nikad nije donijelo ništa dobroga - smatra Mirčeta.
Članovi Mayalesa
Petar Beluhan (vokal), Nikolina Kovačević (vokal), Luka Geček (vokal, gitara), Vladimir Mirčeta (gitara), Pavle Miholjević (gitara), Roni Nikolić (bas gitara), Juraj Ferina (klavijature), Edi Grubišić Cipal (bubnjevi).