Iako ima dogovorene brojne nastupe, pjevačica Colonie će božićne blagdane uspjeti provesti u rodnim Miljevcima, u krugu obitelji: evo i kakve još planove ima nova zvijezda našeg estradnog neba

Da je živ Oliver Dragojević on bi mnoge snimke i spotove Ivane Lovrić, solistice grupe Colonia vjerojatno popratio riječima „Lipo piva, a jema je ča i vidit! “. Dalmatincima je, posebice stanovnicima šibenskog kraja, stasita i atraktivna Ivana dodatno draga, što nikad ne propušta spomenuti svoje miljevačke korijene. Baš kao što to godinama čine Stipe Pletikosa i Ivan Aralica. Kao što ih nikad nije krio pokojni nogometni mag Tomislav Ivić. Zov zavičaja je vjerojatno i glavni razlog, što je Ivana vrlo brzo odgovorila na naša pitanja.

Posebice se raspričala o novom nosaču zvuka Colonije, koji je zapravo kompilacija starih hitova u novom glazbenom ruhu. Bolje rečeno CD, kojim je Ivana Lovrić gotovo izbrisala sjećanje na svoju prethodnicu Indiru.

- Snimili smo album znakovitog naslova „C’ est la vie“ s 15 najvećih hitova Colonije u akustičnom izdanju. Kad mi je Boris Đurđević spomenuo tu ideju bila sam skeptična, jer nisam te pjesme mogla ni zamisliti u drugom glazbenom ruhu. Međutim, kad sam poslušala sve aranžmane i kad sam probala pjevati, shvatila sam da mi se to sve skupa jako sviđa. Skepse je nestalo gotovo za tren - počela je Ivana jednostavan i ugodan razgovor.
 

Ideja za takvu posebnu vrstu kompilacije, znači, nije bila vaša?
- Ona je stara zamisao Borisa Đurđevića, „oca i majke“ grupe Colonia. Želja za snimanjem takvog albuma javila mu se prije 5-6 godina, kad se nismo ni poznavali ili dok nisam ni sanjala da ću zamijeniti Indiru. Kad mi se grupa Colonia doimala dalekom svemirskom zvijezdom. Očito je vjerovao da je sa mnom dočekao pravi trenutak za svoj projekt.
 

Dojam je da je Borisova namjera bila da snimljenim pjesmama stvori ugođaj cabareta!? Kabaretski duh je gotovo opipljiv u skladbama ‘Deja vu’, ‘Oduzimaš mi dah’, ‘Lažu oči moje’...
- Mislim da su vaša zapažanja na mjestu. Album se rodio u suradnji s Draganom Brnasom Fudom i drugim ponajboljim glazbenicima na našim prostorima. Svaka pjesma donosi neku drugu atmosferu i svaka je na svoj način posebna. To je i bio cilj autora, producenta i aranžera. Svih nas, koji smo sudjelovali u projektu.
 

Trenutačno je ‘C’est la vie’ jedan od najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Izazvao je, nema nikakve sumnje, veliko zanimanje prijatelja glazbe. Ne samo glazbenih stručnjaka i kritičara…
- Ne bježim od tih ugodnih podataka i procjena. U samo par dana od izlaska album je zasjeo na 2. mjesto službene hrvatske top-liste prodanih nosača zvuka. To me dodatno uvjerilo da smo uspjeli iznenaditi mnoge prijatelje glazbe, ne samo naše fanove. Da smo donijeli nešto već poznato na jedan potpuno novi način. Trebam li Vas uvjeravati da mojoj sreći nema kraja!?
 

Ipak, koja vam je najdraža od tih 15 pjesama?
- Nije mi se baš lako odlučiti, ali jedna od najdražih mi je svakako ‘Sve oko mene je grijeh’ koja je prva predstavljena spotom. Jako mi je draga i ‘Budi mi zbogom’, kao i ‘Deja vu’, ‘Dio nje’... Teško je odlučiti se za samo jednu. Konačno, presudan će biti sud publike, koja je, po meni, najvažnija. Zbog nje sve i radimo, stvaramo. Zašto se, primjerice, ne bi pohvalila porukom jedne starije gospođe, koja mi je kazala da sam je posve rasplakala, kad je čula moju interpretaciju pjesme „Sve oko mene je grijeh“ !? Takvom porukom i meni je natjerala suze radosnice.

Idemo na “Doru”

Ima li u budućim planovima i projektima Colonije dovoljno mjesta i za nastup na „Dori“?
- Ja sam Doru i Eurosong pratila još od malih nogu i uvijek sam se nekako zamišljala na tim pozornicama. Boris i ja smo zadnjih dana itekako pričali o tome. Oboje smo zaključili isto. Idemo na „Doru“ ako se dogodi nova pjesma. Mislim da je pjesma najvažnija i ne bih išla tamo samo da se pojavim.
 

I bez „Dore“ vam nastupa sigurno ne fali. Gdje svirate za Novu godinu? Ima li među najavljenim koncertima neki posebno zanimljiv?
- Velik je broj dogovorenih nastupa. Posebno sam zadovoljna činjenicom da stižem u moju Dalmaciju. Da ću se za Božić družiti s Trogiranima. Neće biti zakinuti ni Istrani. Zasvirat ćemo i zapjevati u Puli, Žminju … Ruku na srce i ne znam što je sve dogovoreno. Sve obavijesti oko nastupa možete, uostalom, naći na našem Facebooku i Instagramu. Veselim se svakom nastupu kao da je prvi, tako da ne bih mogla nijedan posebno izdvojiti.
 

Šibenik ne spominjete, a u ranijim razgovorima bila su vam puna usta Krešimirova grada!?
- I dalje moje srce kuca za najstariji hrvatski grad na Jadranu. Šibenskim se kalama nadam u relativno brzom roku. Što prije. Pamtim podatak da sam zadnji šibenski nastup imala prije 13 mjeseci u klubu „Inside“. Neskrivena želja za češćim šibenskim koncertima ne temelji se samo na mojim korijenima. Riječ je i o posebnim glazbenim motivima, vezanim za velikih broj šibenskih velikana na estradi. Morate mi vjerovati, kad kažem da obožavam nastupati u Šibeniku. Kao da šibenska publika izvlači iz izvođača maksimum, stvori poseban je ugođaj. A nisam jedina, koja tako zbori o gradu, u kojemu su rođeni Mišo, Vice, Arsen, Đani Stipaničev, Marko Škugor…
 

Uži zavičaj ili Miljevce nismo stigli ni spomenuti. Ako ste za Božić u Trogiru, gdje ste za Badnjak i poslije Božića?
- Suvišno je to pitanje. Naravno da stižem u svoje Miljevce. Blagdani su tu da ih provedemo u krugu obitelji. Ili, kako kaže pjesma, koju sam čula negdje usput: - Božić je najlipši na moru, kada si svoj na svom – završila je Ivana.