Čovječnošću protiv starenja i umjetne inteligencije

Najgore je uspoređivati, ali gledajući sinoć Damira Urbana na tvrđavi sv. Mihovila stalno nam se u glavi vrtio lanjski koncert TBF-a. Povod obaju koncerata bio je isti – Noć tvrđava, a i publika je bila ista, ona potencijalno problematična s besplatnim ulaznicama, kad na tribinama nisu nužno fanovi, već svi oni koji su dobili karte na ovaj ili onaj način. TBF-ovci nisu znali izaći na kraj s takvim auditorijem, bili su nervozni, sastavili su prilično upitnu setlistu i donekle je prearanžirali po unplugged principu, izazvavši mlaku povratnu reakciju i isporučivši, zapravo, osrednji koncert koji je odmah drugi dan pao u zaborav.

Urban s druge strane, nije imao jučer takvih problema. I on je došao pred „besplatnu“ publiku, i on je odlučio napraviti nove aranžmane dovukavši na pozornicu cijeli gudački orkestar, no imao je sreću što su se sve te violine prirodno uklopile u većinu pjesama s albuma „Lipanj, srpnja, kolovoz“. Ustvari, malo tu što ima veze sa srećom. Ako je njegov album „Žena dijete“ prepoznat kao krucijalna domaća ploča devedesetih, „Lipanj, srpanj, kolovoz“ je jedan od autorskih vrhunaca ovdašnje scene ovog stoljeća. Nikakav aranžman to ne može upropastiti.

A pogotovo to nije mogao upropastiti sinoć iznimno raspoloženi Urban i njegova Četvorka. Emotivni koloplet, od čega je u potpunosti sazdan njegov aktualni album, počeo je puzati tribinama od samog početka. „Nitko osim nas“, „Biram ptice“ i „Div“ otvorile su koncert na sv. Mihovilu, pružajući jasan uvid kakvu je Urban strategiju razvio u vlastitoj borbi protiv starenja, umjetne inteligencije i reelsa. Generacijske jazove i tehnološke napretke tuče čovječnošću i bliskim kontaktom, stvarajući na tvrđavi intimni balon, gotovo poput druge dimenzije, iz kojega nitko u iduća dva i pol sata nije htio izaći. Gotovo nitko, osim onog jednog koji je uporno tražio „Black Tattoo“ i na kraju ga nije dobio.

Pogledajte kakvu je atmosferu Damir Urban napravio na tvrđavi sv. Mihovila

Nije ni ovaj potpisnik dobio „Susjeda“ niti „Pseću oluju“, ali to bi, između svih onih „Talijaneza“, „Kundera“, „Iskra“ ili „Kuća sjećanja“, bilo nepotrebno cjepidlačenje. Prilično je lako odrediti vrhunce koncerta. U prvom dijelu svakako „Odlučio sam da te volim“, fenomenalna „Sama“, po sredini je začinio s „Moja voda“, a onda je ušao među publiku, onu „besplatnu“ i samim time navodno problematičnu, i izazvao delirij „Mjestom za mene“ i „Malom trubom“. Na prvom bisu ih je dodatno razoružao „Nebom“ i „Astronautom“, a na drugom se mirno odjavio s „Kasno je za ljubav“.

Ma vraga je kasno, tko ga nije volio do jučer, predomislio se. Osim onog „Black Tattoo“ tipa.