Ne vjerujemo kako će nam prijatelji sporta, pogotovu fetivi Šibenčani zamjeriti što aktualna rubrika “ glava u balunu” predstavlja u praktičnom smislu “glavu u veslu”.
Prije 70-tak godina, kad su šibenska košarka i vaterpolo bili praktički u povojima, dječaci i mladići Krešimirova grada imali su prilično sužen izbor bavljenja sporta. U praksi se to svelo na dvojbu, otići na veslački ponton u Docu ili igrati nogomet “kod šjor Stoje”. Šjor Stojan Mileta je bio “šibenski” Luka Kaliterna, pa je njegova karizma značila više nego “obično” upisivanje u pionire na Šubićevcu. A časnik za vezu dva najstarija šibenska kluba bio je nezaboravni Filip Babić, koji je iz talijanskog Zadra pod velom noći doveo na šibensku rivu armove za utemeljenje VK Krka”, a istodobno inicirao izgradnju nogometnog stadiona na Šubićevcu.
Na stari šibenski veslački poklič “Upri Krka nek pucaju vesla dobili smo novoga četverca” u doslovnom smislu podsjetili su nas nadareni šibenski momci, koji su lani upravo u toj disciplini postali juniorskim prvacima Hrvatske. Istodobno, bili su i najbolji među mladim hrvatskim veslačima u dvojcu na pariće.
Nadarena ekipa
- Riječ je o izuzetno nadarenoj skupini momaka, čiji je talent popraćen i toliko potrebnom upornošću u treninzima. Stoga, držim da zaista zaslužuju ne samo pohvale klupskog vodstva, već i medijsku pozornost – kazivao nam je ne tako davno šibenski veslački trener Milan Radečič.
Što kriti da su nas na ovaj tekst potaknula i prezimena dijela mladih šibenskih veslača!? Jakov Slavica je unuk Jere Slavice, nekadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik, koji je kazao odlučno “ne” beogradskim moćnicima kad se od slavne Šibenke tražilo da, poslije poništene titule prvaka, putuje na na ponavljanje utakmice u Novom Sadu. Među onima, koji vježbaju 12 puta tjedno je i Franko Dobra, sin poznatog žirajskog aktivista i političara Antona, koji se stalno “lomi” između Šibenika i školja svojih predaka. Jakov i Franko su zajedno s Markom Martinovićem i Dujom Garmom postali državni prvaci u četvercu, a Dobra je zajedno s Martinovićem spomenuti uspjeh dodatno zasladio naslovom juniorskog prvaka u dvojcu na pariće, baš kao i Nikola Knežić i Vito Jakoliš u “običnom” dvojcu.
Dakako, bilo bi nepravedno ne spomenuti i gotovo jednako nadarene članove Krke Franku Zorčić i Bartula Medića. Uz napomenu da su mladi “krkaši” uz pripomoć dubrovačkog vršnjaka Nikole Šutala imali zapažene nastupe i na Balkanskom prvenstvu u Bukureštu te Svjetskom prvenstvu u Parizu. Na stazi, na kojoj će se upravo ovog ljeta održati Olimpijske igre.
Nezapažena obljetnica
Varaju se oni, koji drže kako spomenutim podacima samo zakašnjelo želimo podsjetiti na uspjehe nadarenih “krkaša”. Jednaka nam je nakana da podsjetimo na 100. obljetnicu trajanja šibenskog veslanja, koja je prošla manje zapaženo nego, primjerice, 50. obljetnica “Krke”, kad su u šibenskoj luci zaveslali članovi čuvenih engleskih osmeraca Oxforda i Cambridgea. Istodobno, novi mladi četverac nas je (ne)izravno vratio u doba više nego uspješnog šibenskog arma (Despot, Grbelja, Macura, Huljev), koji je, među inim, osvojio i šesto mjesto na svijetu. I na mnoge druge slavne šibenske veslače poput Trlaje, braće Guberina, Škarice, Vrčića, Gracina… Među uspješne “krkaše” možemo mirne duše ubrojiti i našeg kolegu (i šibenskog kroničara) Ivu Jakovljevića, koji je bio štroker četverca, što se okitio petim mjestom na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Napulju.
Zbog svega ne možemo prešutjeti podatak da je za uspješno stoljetno trajanje Krke šibenski veslački klub dobio “samo” Grb grada Šibenika, a ne i Nagradu grada Šibenika. Ta odluka uvelike nas je podsjetila na vrijeme “jednoumlja”, kad je jedan od čimbenika minirao prijedlog da se Šibenska bolnica za 100 godina trajanja počasti Nagradom grada Šibenika uz “mudro” obrazloženje “kako mu se ne sviđaju dvojica liječnika”. Šarmom ne plijeni ni aktualni predsjednik “Krke” Dražen Crnogaća, ali on je, baš kao svi zaljubljenici u šibensko veslanje, listopadan u odnosu na zimzeleni veslački klub.