U Šibeniku se vole hvaliti da žive u gradu sporta. I u pravu su. Jer, gotovo da nema sporta u kojem Šibenik nema nekog predstavnika s kojim se može pohvaliti svugdje u svijetu. Ruku na srce, ima i onih u kojima smo tanki. Recimo – ženski tenis. Osim Ana Marije Banić ne možemo se podičiti nekom ozbiljnijom igračicom. Za razliku od muškaraca Škugora, Zaninovića, Jurića, Grubišića... Možda "rupu" u šibenskom ženskom tenisu popuni Marta Dobrić. Riječ je o djevojčici koja će u listopadu napuniti devet godina pa je prerano prognozirati kakvu će karijeru napraviti. Ali, "zasik" je dobar! I više nego dobar, budući da je Marta trenutačno prva na rang listi dalmatinskih tenisačica do 10 godina. A Dalmacija ima najviše tenisačica od svih regija u Hrvatskoj.
Marta je u svojoj mladoj karijeri osvajala turnire u Stobreču, Kaštelima, dvaput u Šibeniku, a najveći uspjeh ostvarila je prije nekoliko dana, pobijedivši na turniru održanom u Šibeniku u povodu Međunarodnog dječjeg festivala. Šibenka je pomela konkurenciju od 44 curice, izgubivši u šest mečeva samo tri gema! Taj podatak govori da je praktički već sada prerasla svoju generaciju i da se može nositi i sa starijim djevojčicama. O njezinoj kvaliteti svjedoči i činjenica da je dobila i pozivnicu za svjetski masters turnir u Umagu!
A što Marta kaže o sebi:
Počela sam igrati prije tri i po godine. Igram od svoje pete godine. Međutim, praktički do prošle godine nisam znala brojati poene i što znači koja crta na igralištu. A kada sam počinjala reket je bio veći od mene - iskrena je Marta.
Logično da u svojoj dobi ima uzore:
Sviđa mi se kako igra naša Ana Konjuh. Volim gledati i Mariju Šarapovu. Ali, najdraža mi je Španjolka Garbine Muguruza. Ona je lani osvojila Wimbledon i ove godine ću opet navijati za nju. I ja bih jednog dana voljela zaigrati na Wimbledonu - kazuje nam Marta.
Pitamo je za Čilića.
- A on mi je "nako"... Nije baš - odgovara Marta.
Osim na teniskom terenu, Marta se odlično snalazi i u školi. Drugi razred osnovne škole "Faust Vrančić" završila je s peticom u svjedodžbi. To nije ništa čudno s obzirom na to da Marta u sebi očito ima ugrađen gen velikog radnika. Zamislite samo curicu koja svakog ljetnog popodneva od tri do šest uporno trenira. Doduše, ima sreću što joj djed Dragan Jurić ima tenisko igralište u dvorištu obiteljske kuće u Zablaću:
- Ne da joj nije teško trenirati, nego se nerijetko ne da "potjerati" s terena. Ona vam sama uzme reket, pa servira, ili udara forhend i backhand i onda sama poravna teren - ubacuje se u razgovor baka Zorica Jurić.
Stvarno mi nije teško trenirati. Za sve se ima vremena. Tako se ja i prijateljice svaki dan stignemo i okupati nakon treninga. A osim redovitih školskih obveza idem i na engleski, a volim i rolanje - priča nam Marta.
O njezinoj sportskoj karijeri brinu treneri Vedran Štrkalj i Ivica Kljajić, koji s Martom radi dvaput tjedno isključivo na kondicijskoj spremi:
- Sve prognoze govore da Marta može u budućnosti napraviti nešto vrlo dobro - govori djed Dragan.
U pirju Martinoj karijeri sigurno ide i činjenica da joj je cijela obitelj inficirana tenisom. Nema onoga u užoj obitelji tko ne zna baratati reketom. Ipak, najjače ime je ujak Josip Jurić. Oni koji su dublje u bijelom sportu sigurno će se sjetiti Šibenčanina iz generacije Marina Čilića i Franka Škugora:
- Josip ima tenisku akademiju u američkom Houstonu. Planiramo da Marta već ovu zimu ode kod ujaka u SAD, kad bude imala školske praznike. Nadalje, jedan od ciljeva za iduću godinu je odlazak na Orange Bowl - neslužbeno svjetsko prvenstvo za igrače od 12 godina - zaključuje Dragan Jurić.
