Koliko je izvan tatamija zgodna, toliko je na svom borilištu nezgodna - tako su nam opisali Brunu Cvitanović, članicu Karate kluba Šibenik 1066, prije nego smo se susreli s njom.
I zaista, mlada je Šibenka još jedna u nizu sportašica Krešimirova grada kod kojih se sportski uspjeh spaja s lijepim licem.
Brunina ljubav s karateom traje već cijelo desetljeće, ali je 18-godišnja učenica šibenske gimnazije na tatamiju bila posebno uspješna prošle godine. Redala je priznanja i medalje, a kruna na kraju sjajne sezone bio je nastup na ekipnom Prvenstvu Hrvatske.
- Teško mi je na prvu izdvojiti neko od natjecanja, na kojima sam sudjelovala - počela je pomalo skromno Bruna.
No, onda se "otvorila":
- Gotovo na svakom turniru sam uzimala medalje. Definitivno, bilo ih je više nego u 2017. godini. Nastup na Prvenstvu Hrvatske, svakako, ima najveću težinu, vrijednost. Makar, tu sam srebrnu medalju osvojila kao članica ekipe. U Zagrebu sam branila boje zagrebačkog Karate kluba Hercegovina. Na sva ostala natjecanja išla sam s mojim klubom - objašnjava Bruna Cvitanović.
Šibenka je, među inim, bila i najbolja seniorka "Mostar opena", dok se na još jednom međunarodnom turniru, "Rudolf Perešin kupu" u Križu, plasirala u dva finala. Zlato je osvojila u seniorskoj, a srebro u juniorskoj konkurenciji.
No, s obzirom na to da Bruna nije tip cure koja se voli hvaliti i pričati bajke o svojim postignućima, morali smo "prevrnuti ploču". I krenuti od njenih početaka u sportu koji su izmislili Japanci.
- U karateu sam već jedanaest godina. Kad sam imala sedam, utuvila sam sebi u glavu da pošto-poto moram početi trenirati neki sport. Moj je prvi izbor, zapravo, bilo plivanje. No, koliko sam brzo donijela odluku, toliko sam brzo i odustala od bazena. Otišla sam potom na trening karatea i shvatila da je to - to. Kad sam pohvatala osnove, bila sam zadovoljna kako sve to izgleda. I ostala na tatamiju. Do danas - kaže Bruna.
Za sobom je uskoro povukla i dvije godine stariju sestru Ivu. U tom je trenutku šibenski karate imao dva para sestara: Ivu i Brunu Cvitanović, te Petru i Luciju Čatlak.
- Iva se zagrijala kad je vidjela mene, ali se brzo i ohladila. Ja sam bila upornija. Puno upornija - smije se mlađa sestra Cvitanović.
Iako Brunini roditelji nemaju posebnu poveznicu sa sportom, posebno ne s karateom, nisu joj bili prepreka u namjeri da se bavi borilačkim sportom.
- Oni su me oduvijek podržavali. Nisu se ni najmanje prepali što treniram takav sport. Štoviše, bilo im je drago - naglašava mlada šibenska fajterica.
Bruna je u nešto više od deset godina stigla do smeđe-crnog pojasa u karateu.
- Do pojasa se, za one koji ne znaju, dolazi bez borbi. Treba položiti ispite, na kojima se testiraju vještine, potezi. Ja sam do smeđe-crnog pojasa došla u roku od deset godina. Ako želite do crnog, potrebno vam je deset, jedanaest godina, uz uvjet da redovito polažete. Dakle, crni mi je pojas sada vrlo blizu - optimistično najavljuje Bruna.
Dosadašnje je uspjehe Bruna "kovala" s trenerom Ivanom Zoričićem. Čovjekom, koji je odgojio velik broj mladih i uspješnih šibenskih karataša.
- Zajedno smo već osam godina. S njim je gušt raditi. Zahvalna sam mu na svemu što sam postigla. Prošli smo silna putovanja, natjecanja. Bude razdoblja u kojima svaki vikend idemo na turnir. A nama to ne predstavlja opterećenje, nego gušt, čak i odmor, jer se uvijek dobro zabavljamo. Među nama vlada lijepa atmosfera - otkriva Bruna.
Članica KK Šibenik 1066 je, zahvaljujući svojim klupskim rezultatima, već imala priliku nastupati i u hrvatskoj reprezentaciji. Bilo je to prije nekoliko godina na Balkanskom prvenstvu, kad je Bruna Cvitanović još bila kadetkinja.
Na pitanje "ima li u minulom razdoblju posebno drag meč, koji pamti?", Bruna odgovara:
- Ma, jednostavno ne volim pričati na taj način, jer me svaka moja borba i pobjeda gotovo jednako veseli. Bilo da se radi o meču s nekom Zagrepčankom, protiv kojih se često borim, ili predstavnicom iz Bosne i Hercegovine, Italije…
Na sreću, ne pamti ni neku tešku ozljedu. Iz vrlo jednostavnog razloga: dosad ih nije ni imala.
- Ako govorimo o razbijenom nosu i krvi, toga uvijek bude. No, to su za mene sitne ozljede, na koje sam naviknula. One idu u opis posla – nonšalantno će Bruna, kao da govorimo o odlasku po kruh!
Bruna je s takvim stavom vrlo opasna za protivnice. No, izvan dvorane ne koristi svoje posebne vještine.
- Nikad nisam imala priliku da se tučem na ulici, niti je želim! Ne tražim vraga, a ni ne dajem nikome do znanja čime se bavim - rezolutno poručuje Bruna.
Česte dijete
S obzirom da se karatistice dijele prema kategorijama ovisno o kilaži, vrlo je bitno voditi uredan život, odnosno imati pravilnu prehranu.
- Nerijetko odem na dijetu. To se obično dogodi prije državnog natjecanja. A za dobru je spizu, inače, zadužena mama - govori Bruna Cvitanović.
Kineziološki fakultet
Šibenska je karatistica trenutačno učenica četvrtog razreda Gimnazije, što će reći da će uskoro srednjoškolske klupe zamijeniti fakultetskima.
- Planiram upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu. Polako se već pripremam za maturu i prijemne testove, ali mi nije lako sve uskladiti s treninzima. Jedina je sreća što u sljedećem razdoblju nema velikih natjecanja - priznala je Bruna.
Slobodno vrijeme, kaže, najčešće provodi s društvom.
- Posebno uživam u ljetima na Jadriji - ističe prava šibenska cura, s Gorice.
