U Zagrebu je umro Nenad Radić, najuspješniji šibenski rukometaš svih vremena. Rukometni veteran, koji je zajedno s jednakom pokojnim Boškom Bujasom nastupao za momčad Zagreba, te bio na završnim priprema za Olimpijske igre u Munchenu, kad se reprezentacija bivše države okitila zlatom.
- Tko zna možda bih se i ja dokopao zlata da nisam u prijelomnim trenucima stao na stranu sjajnog Zlatka Žagmeštra, kojega je, unatoč nespornim kvalitetama, ondašnji izbornik Vlado Stenzel izbacio iz reprezentacije – otvarao nam se Radić u ljetnim ćakulama na Jadriji, koja mu je bila najčvršća emotivna veza s rodnim Šibenikom.
Slavni dani
Radićeva smrt nas je podsvjesno vratila u najsjajnije dane šibenskog rukometa. Na rukometne utakmice na Poljani, te posebice one u dvorištu Biskupskog sjemeništa, kad su se rukometaši šibenskog Galeba borili s jakim Splitom za primat u Dalmaciji i plasman u prvoligaške kvalifikacije. Na vrijeme, kad su u Šibeniku postojala tri ozbiljna kluba (Galeb, Metalac, Autotransport, te se igrala Općinska liga, u kojoj su participirali i rukometaši iz Pirovca, Knina, Drniša i Čiste Male, te srednjoškolske momčadi.
Da ne govorimo o „vječnoj“ tradiciji rukometa u Vodicama, koja se održala i do danas. Kako zaboraviti utakmicu Vodičana s bjelovarskim Partizanom, bivšim prvakom Europe, za koji je igrao i Hrvoje Hrvat-Cveba, otac aktualnog hrvatskog izbornika!? S istim imenom i prezimenom.
- Rukometni klub Vodice traje ponajviše zahvaljujući neviđenom entuzijazmu njegova predsjednika, poznatog šibenskog urologa dr. Daniela Reljića, te njegova dopredsjednika Marija Petrovića. Nije samo riječ o prvoj momčadi, koja nastupa na razini Dalmacije. Gotovo veća vrijednost kluba je rad s mladima. U tom smislu nemali poticaj vodičkom rukometu bit će nova dvorana, čije se konture već naziru – pričao nam je vodički dogradonačelnik Marin Mikšić, koji je silno vezan za nogomet, ali nemalo podupire i rukometaše.
Rasipanje snaga
A gdje je u cijeloj priči rukometni Šibenik? To pitanje posebno će potencirati stariji prijatelji sporta, koji se sjećaju da su se s rukometnom loptom družili i vaterpolski reprezentativac Siniša Belamarić, i nogometna legenda Petar Nadoveza.
Šibenski rukomet u ovom trenutku „krasi“ nemala razdvojenost. Teško se može vratiti na stare staze slave, kad su rukometni zanesenjaci (do jučer bili) razdvojeni na tri kluba. Na „Adriatic“, „Kontru“ i „Šibenik 2015“. Potonji se ugasio, dok je neizbježni dojam o dva preostala kluba kako se ozbiljnije, sustavnije radi u „Adriaticu“, u kojemu je u naslovnoj ulozi nadareni trener Ivan Nakić.
- Šteta je zbog te razdvojenosti. Šibenski savez sportova je spreman podržati rukomet, ali smeta to rasipanje snaga. U cijeloj problematici dobro je, međutim, što je u prvom planu rad s mladima. S nadom da će kad-tad to rezultirati i seniorskom momčadi. Za rukomet, uostalom, ima dovoljno termina u sportskoj dvorani osnovne škole na Meterizama – otkrio nam je Dario Kulušić, tajnik Šibenskog saveza sportova.
Na kraju rukometne priče vrijedi se vratiti na početak. Pokojnog Radića je kratko vježbao već spomenuti Vlado Stenzel, kojemu je već tri godine stalna adresa u Todorovićima pored Skradina. Možda Vladek više nije za „duboko oranje“ na parketu, ali ne vjerujemo da bi ikome loše došao savjet stručnjaka, čiju riznicu krase dva zlata. Olimpijsko (s Jugoslavijom) i svjetsko (s Njemačkom)!