Zadranin Lovre Rogić spasio je Šibenčane od poraza – bio je jedan od novinskih naslova poslije malog prvoligaškog derbija Šibenik – Dinamo (1:1). Naslova koji je vrlo vjerodostojan glede sjajne Rogićeve intervencije u posljednjim sekundama susreta. No, netočan je podatak da je riječ o Zadraninu.
Riječ je o momku iz Vrane, mjesta u biogradskom zaleđu, koji je bio i vratar u mlađim uzrastima na Šubićevcu. A Rogić je samo nastavak zanimljive (sportske) priče, koja sugerira da sportaši iz Biograda i okolnih mjesta već desetljećima radije hrle u pedesetak kilometara udaljeni Šibenik nego dvostruko bliži Zadar.
Iz NDH u partizane
Sve je zapravo počelo prije više od 80 godina, kad je nadareni nogometaš biogradskog Primorca Ratko Kacian odjenuo dres (zaboravljenog) šibenskog Osvita, a potom i splitskog Hajduka.
– Nećemo u našim redovima državnog neprijatelja. Reprezentativca Pavelićeve NDH – reagirali su zadrti šibenski komunisti kad se Kacian poslije završetka Drugog svjetskog rata htio vratiti na Šubićevac. Pritom su, začudo, ignorirali činjenicu da je Kacian poslije deset susreta, odigranih za NDH, u jesen 1944. godine, otišao u partizane!
Srećom, poput zadrtih šibenskih ljevičara, nisu jednako razmišljali u Zagrebu i Beogradu. Tako je "državni neprijatelj" kao član Dinama odigrao utakmicu protiv Čehoslovačke za reprezentaciju Jugoslavije! I vjerojatno bi još koji put nosio dres bivše države da ga u tom nije spriječila teška bolest i rana smrt u 31. godini. No, šibenski Biograđanin nije zaboravljen u Maksimiru. Pomoćno igralište i Škola nogometa Dinama nosi imena Ice Hitreca i Ratka Kacijana, dvojice modrih legendi.
U prvim desetljećima poslije Drugog svjetskog rata iz Biograda su se na šibensku adresu preselila dva sjajna obrambena igrača Ante Jelenković i Ivica Šangulin. Prvi je pokrivao sva mjesta u obrani, a ponekad i lijevo krilo, te je bio sudionik nezaboravne utakmice kad su Šibenčani u odlučnoj, kvalifikacijskoj utakmici s Varaždincima na Šubićevcu slavili s čak 7:0, uz pet pogodaka Sinjanina Miodraga Zambate, starijeg brata nedavno preminulog Dinamova reprezentativca Slavena.
E moj Splite...
Ivica Šangulin ostavio je dubok trag na šibenskom travnjaku. Kao igrač i trener. Vjerojatno bi se taj nogometaš jamačno više zadržao na Šubićevcu da ga kao nadarenog stopera nisu redom lako uočili zagrebački Dinamo, Rijeka i berlinska Hertha. Iz Berlina je otišao zbog incidenta, koji i nije baš svakodnevni u (europskom) nogometu.
– Ne znam zašto, ali ondašnji trener berlinske Herthe nije nikako trpio igrače iz Jugoslavije. Mene nije dirao, ali se okomio na Kiša, koji je u Berlin stigao iz beogradskog Radničkog. Juniorskog reprezentativca bivše države iz generacije hajdukovaca Cuzzija, Ilića i Zvonka Bege. U jednom trenutku trener je toliko pretjerao u vrijeđanju Kiša na nacionalnoj osnovi da sam Nijemca ošamario, napustio trening i vratio se kući – pričao nam je svojedobno Šangulin.
Sjajno su igrali Šibenčani u doba kad je Šangulin bio trener. Kucali su na vrata Prve lige, no za ostvarenje tog cilja bila je presudna utakmica Split – Čelik (Zenica), koja je završila pobjedom gostiju od 1:0. Na način koji ne služi na čast dijelu ondašnjih splitskih prvotimaca.
– Pola Splićana "tankiralo" je cijelu utakmicu u korist Zeničana, dok su (kasniji reprezentativac) Tonči Gabrić, Frane Obilinović i još neki gotovo "krvarili" za pobjedu ne bi li pomogli šibenskim susjedima – sjeća se stari šibenski nogometni djelatnik Marko Slavica, koji ne krije da je bio spreman i stimulirati splitske "crvene" za pobjedu ili remi, koji bi značili vizu Šibenčana za ulazak u "onu" Prvu ligu.
Dakako, nisu svi nogometaši s biogradskog područja ostavili šibenski trag sličan Šangulinu i Kacianu. Samo žestoki Funcuti pamte Banđena, Budanovića, Banića, Lokina…
Banđen i Banić
Splitski trener Vinko Begović, koji je slavu (i devize) stekao u Aziji, itekako je vjerovao u Biograđanina Roberta Banđena, spretno i brzonogo lijevo krilo. No, nakon odlaska sa Šubićevca Banđen se prosto izgubio. Nije nigdje potvrdio nadarenost u koju su vjerovali treneri Šibenika. Baš kao ni što ni njegov sugrađanin, vezni igrač Stipan Banić nije imao strpljenja dočekati pravu priliku u šibenskom dresu.
Suprotno njima, poput Joba bio je strpljiv vratar već spomenuti Lovre Rogić. Prije dvije i pol godine počeo je kao prvi vratar "narančastih", ali je poslije neugodne ozljede prepustio mjesto nešto mlađem Nedjeljku Labroviću. No, bez imalo zavisti. Gotovo dvije sezone u svlačionici je kao pričuvni vratar vodio pjesmu poslije uspjeha Šibenika, radovao se kao da je upravo on riješio utakmicu.
– U mojoj Vrani svi su odreda hajdukovci. No, kad Šibenik igra protiv nekog drugog kluba, svi su odreda na strani Šibenčana. Kao što poljoprivrednici iz našeg kraja rado odlaze prodati svoje povrće upravo na šibensku tržnicu – jednostavno nam je objasnio Lovre Rogić.
Svoje domoljublje aktualni vratar šibenskog prvoligaša izražava na specifičan način. Rođen je 27. kolovoza ili tri tjedna poslije sjajne braniteljske akcije "Oluja", pa kao vratar ne nosi uobičajenu jedinicu na svom dresu, već u spomen na taj ratni uspjeh majicu s brojem 95!
– Ako budemo hrabri kao hrvatski ratnici, a tako smo djelovali u sjajnoj utakmici s Dinamom, nema nikakvog straha da ćemo ostvariti svoj temeljni cilj: opstanak u Prvoj ligi – još jednom se oglasio Rogić.
Priča iz bazena
Varate se ako mislite da priča o (sportskoj) ljubavi Biograda i Šibenika završava nogometom i Šubićevcem. U tom smislu nema bitne razlike između baluna i vaterpola. Šibensku vaterpolsku kapicu nosili su Biograđanin Deni Šarić, Toni Santini iz Turnja i Ivica Eškinja iz Svetog Filipa i Jakova, a zadnje dvije sezone u momčadi Solarisa su udarne igle Biograđanin Eugen Koprčina i Filipjanac (op.p., tako sebe nazivaju žitelji Sv. Filipa i Jakova) Roko Pelicarić.
– Mi smo se lako adaptirali na Šibenik. U šibenskom smo bazenu gotovo od malih nogu. Kao plod uspješne i dogovorene vaterpolske suradnje Biograda i Šibenika. Imali smo i privilegij da nam na treninzima vaterpolske vještine demonstriraju izbornici Ivica Tucak i Neven Kovačević. Prvi operativac kluba Tomislav Ninić je na gotovo svim treninzima. Znamo i da veliki Perica Bukić nije zaboravio svoj matični klub. Uostalom, Šibenik ima veliku vaterpolsku tradiciju – kažu Roko i Eugen.
Izbornik Tucak uzvratio je na komplimente, na svoj suzdržan način:
– Nije to još uvijek reprezentativni domet, ali malo je koji šibenski igrač napredovao tako brzo u zadnje vrijeme kao Roko Pelicarić.
Vezuje ih i pisma
Na neskrivenu sportsku ljubav Biograđana prema Krešimirovu gradu, Šibenčani su uzvratili na svoj način – pismom. Ako niste znali, šibenski je glazbenik autor skladbi "Tebi pivam, Biograde moj", "U Filip Jakov moram poć" i "Pakoška noć". Kustosi Šibenskog muzeja kažu da je normalna suradnja između Biograda i Šibenika, kao dva najstarija autohtona grada na hrvatskoj obali. Ako objašnjenje i nije baš najuvjerljivije, priznajte da lijepo zvuči!