Deveterostruki državni prvak, najtrofejniji mladi biciklist u povijesti Hrvatske Vodičanin Roko Fržop nedavno je pobijedio u još jednoj utrci. U izboru Zajednice sportova Šibensko-kninske županije proglašen je najboljim sportašem u prošloj godini. Neki bi kazali kako je to i logično, s obzirom na to da se na biciklu, ipak, nešto brže stiže do cilja! No, šalu na stranu, Roko je već niz godina daleko od anonimca u hrvatskim okvirima, pa i šire. Krenuo je u brdskom biciklizmu, nastavio na cesti. S istim uspjehom.
A tko zna u kojem bi sportu završio ovaj 17-godišnjak i kakve bi uspjehe postizao da ga kao mladca pod svoje nije uzeo poznati hrvatski biciklist Vladimir Miholjević, danas organizator popularne utrke Tour of Croatia!?
- Kako sam istovremeno vozio bicikl i trenirao rukomet, nisam se mogao odlučiti koji ću sport odabrati. Za toplijih vremena sam vozio bicikl, a zimi bih se posvetio rukometu. Nakon nekog vremena sam shvatio da ne mogu ići s jednog treninga na drugi. Baš u to vrijeme se pojavila opcija da mi Miholjević postane trener. Za mene više nije bilo dvojbe. Nažalost, naša suradnja nije predugo trajala, jer je Vladimir nedavno postao sportski direktor momčadi Bahrain Merida – započeo je svoju priču Roko Fržop, član Biciklističkog kluba Orlov krug iz Vodica.
Bicikli su tradicija u Rokovoj široj obitelji. Krenulo je od djeda, koji je popravljao bicikle, nastavilo se preko oca Joška, do Roka i njegova starijeg bratića Marka.
- Oca sam praktički od rođenja pratio po utrkama. On se rekreativno bavio biciklizmom, a majka i ja bili smo mu vjerna pratnja. Tako je i mene inficirao. Već sa osam godina sjeo sam na bicikl i počeo se utrkivati sa starijima. Ni majka, ni otac nisu me trebali gurati. Naprotiv, morali su me sprječavati da vozim! Bio sam potpuno zaluđen, pa sam čak i kod kuće simulirao vožnju, padove – priča nam vrlo komunikativni mladi biciklist.
Iako je Roko već devet godina u ovom sportu, tek je u posljednje tri godine biciklizam u potpunosti postao dio njegove svakodnevice.
- Prije su mi treninzi bili samo gušt, nisam ih shvaćao toliko ozbiljno. No, kad sam se uključio u cestovni biciklizam počeo sam trenirati svaki dan, paziti na broj sati spavanja, promijenio režim prehrane, vježbi, istezanja... Doslovno sve. To su, zapravo, sitnice s kojima možete napraviti veliki iskorak – kaže 17-godišnji biciklistički prvak.
Roko vjeruje da mu i neke druge sitnice, točnije rituali pomažu u ostvarivanju vrhunskih rezultata.
- Sve ovisi o kojoj je utrci riječ, koliko traju putovanja prije nje... No, bez rituala, čak i praznovjerja ne mogu! Imam neke, koje prakticiram prije svake utrke, ali nikom ne otkrivam što radim. Ponekad počnem "gatati“ za vrijeme utrke, između etapa. Jednom sam u Austriji, nakon dvije odlično odvožene etape, do kraja ostao u istim čarapama - priznao je Roko.
Nije fraza da mlađahni Vodičanin u posljednje vrijeme biciklizam i sport živi 24 sata na dan. I kad nije na treningu, kaže, i dalje razmišlja o biciklu. Uostalom, dovoljno je reći da bicikl visi poviše kreveta u njegovoj sobi!
- Ako mi utrke i bicikl nisu glavna tema o kojoj razmišljam, onda su barem u podsvijesti. Ostatak dana, kad ne treniram, provedem u školi ili u druženju s prijateljima. Kod mene vlada maksimalna disciplina, pa nema noćnih izlazaka. Pratim praktički sve sportove, jer kao dijete nisam trenirao samo rukomet, već i taekwondo, nogomet – ističe ovaj učenik Medicinske škole.
Svjestan da će se uskoro naći na životnoj prekretnici i da mu za uspjeh neće biti dovoljan samo talent, o svojim sportskim ciljevima Roko Fržop priča prilično staloženo. Bez pompoznih najava u stilu osvojit ću Tour de France ili Giro d Italia:
-Glavna mi je želja da se nastavim baviti biciklizmom i kad prijeđem u seniorski rang. Da od biciklizma mogu živjeti. Bitno je pronaći dobar, kvalitetan klub, koji će me poduprijeti u svakom smislu. A to vrlo vjerojatno znači odlazak u inozemstvo - najavljuje talentirani biciklist.
Talijani me znaju
Roko sve češće nastupa na utrkama po Italiji, gdje su ga domaći biciklisti zapamtili po dobrim rezultatima, pa mu se već javljaju kad se pojavi s druge strane Jadrana.
- Na "čizmi" jedan veći grad poput Torina ima više licenciranih biciklista nego cijela Hrvatska! Zato je zaista kompliment kad te priznaju poslovično prepotentni Talijani, koji su na tim utrkama u velikoj većini – kaže Roko.
Novac diktira uspjehe
Malo ljudi u Hrvatskoj zna da je biciklizam jedan od najgledanijih sportova na svijetu. Na zadnjih deset kilometara jedne etape Giro d' Italia stoji doslovno čovjek na čovjeku! Biciklizam je postao veliki biznis. Zbog toga novac diktira i nastupe, odnosno uspjehe na većim utrkama. U Hrvatskoj nema dovoljno ozbiljnih, financijski jakih klubova, a da bi te uzela neka strana momčad moraš biti 50 posto bolji od njihovih vozača. Zbog toga se krpamo, surađujemo s drugim klubovima. Šibenskom Forticom, Zadrom, Istranima, Vinkovčanima... Bez toga ne bi bilo napretka – otkriva Rokov otac Joško.
'Navikla sam na njegove padove'
Kuriozitet je cestovnog biciklizma da se u njemu događa više padova nego u brdskom. To je na svojoj koži puno puta osjetio Roko Fržop. No, on je, pa i njegovi roditelji, kao u Gibonnijevoj pjesmi "na sve friži spreman“!
- Bitno mi je samo da se Roko s utrke vrati živ i zdrav! Navikla sam na njegove padove, pa se ne uzrujavam ako završi na šivanju. Često kažem da je dobro dok je šivanje, makar te rane znaju izgledati gadno. Više me uznemiri kad mi se ne javi nakon utrke i kaže da je sve u redu. Onda najčešće o njegovu stanju saznam iz druge ruke – kroz smijeh govori Rokova majka Marina.
