Reprezentacija i Tucak su izgubili medalju u Budimpešti, hoće li vaterpolisti Crnice izgubiti sjajnog vratara?

Ništa od priželjkivanog hrvatskog, pa posredno i šibenskog slavlja u Budimpešti. Neovisno o tome što bi svjetska bronca u Mađarskoj bila veliki pothvat ili medalja zlatnog sjaja. Zašto posebno potenciramo "priželjkivano šibensko slavlje"!? Komad propuštene brončane medalje imao bi nemali šibenski pečat. Ne samo zbog izbornika Ivice Tucka, već i njegovih pomoćnika Jure Marelje i (bivšeg vratara Solarisa i šibenskog zeta) Zorana Bajića, odavno stasalog Andrije Bašića, te šibenskih gena nadarenog Luke Bukića, sina legendarnog Perice.

Nada u medalju nije se skrivala poslije pobjede nad Srbijom, kad je bilo lako prepoznati trenerski rukopis Ivice Tucka, no prije borbi za medalju nismo mogli zatomiti u sebi paralelu sa zimom 2004. godine, kad je jednako pomlađenu Hrvatsku preuzeo legendarni Ratko Rudić. Na prvom ručku u vodičkom hotelu "Punta" najstariji igrač bio je 28-godišnji Riječanin Igor Hinić, koji se zbog lijepog, gotovo dječačkog lica nije izgledom razlikovao od tek pristiglih "poletaraca". Koji mjesec poslije Rudić je svojim iskustvom i znanjem motivirao hrvatsku mladost na Svjetskom prvenstvu u Montrealu na plasman u polufinale. No, dalje nije išlo. I prije 18 godina ostali smo bez medalje. Razlika je samo u tome što su nam u Mađarskoj presudili Španjolska i Grčka, a u Kanadi Srbija i Crna Gora.

Polupani lončići

Poslije Budimpešte posve je jasno kako je izborniku Tucku i svima na čelu Hrvatskoga vaterpolskog saveza potrebno nemalo strpljenje. I jednako klupskim čelnicima. Nije lako zalijepiti sve polupane lončiće. Od zagrebačke Mladosti, koju već godinama, zbog financijskih teškoća, napuštaju igrači, do riječkog Primorja, koje, kao bivši viceprvak Europe, ima sličnu sudbinu. Da ne govorimo o splitskom Mornaru i POŠK-u, koji su nekad predstavljali ne samo hrvatske, već i europske perjanice, a koji danas, blago rečeno, životare.

Ako se vratimo dobroj staroj Crnici, željnoj šibenskog komadića hrvatskog slavlja, nameće se ozbiljno pitanje može li Solaris s lakoćom prebroditi odlazak u inozemstvo iskusnog Antuna Gorete, te nadarenih Roka Pelicarića, Eugena Koprčine i Domagoja Bulata!? Nisu, naime, predsjednik Slaven Bogut, neumorni Tomislav Cico Ninić i njihovi suradnici nesalomljivi kad je riječ o popuni igračke križaljke i klupske blagajne. Pogotovo što je jasno da ozbiljan sponzor nije na vidiku, a očigledna je praznina nastala zbog propalih sezona u radu s mladima.

Stručna politika

– Odlaske ključnih igrača pokušat ćemo nadomjestiti više s nadarenim juniorskim reprezentativcima, a manje s prokušanim igračima iz drugih klubova – više nego jasno najavio je Cico Ninić stručnu politiku u novoj sezoni.

Što kriti da postoji i mogućnost odlaska sjajnog vratara Marina Šparade!? Teško je kunama "kontrirati" inozemnim ponudama u tisućama eura. U cijeloj ne baš zavidnoj situaciji slatko nas je nasmijala samo jedna prilično nerealna kombinacija iz vaterpolskih kuloara. Da Solarisovu kapicu odjene 23-godišnji reprezentativac Franko Lazić, čime bi se automatski pojačao i šibenski ženski prvoligaš Viktoria. Franko, naime, ne skriva svoju vezu s godinu dana mlađom Petrom Bukić, lijepom kćerkom slavnog Perice i hrvatskom reprezentativkom!