Odakle početi priču o 75-godišnjem Miljenku Raku, nekad sjajnom atletičaru, a potom izuzetno uspješnom kondicijskom treneru, koji je dio novog stručnog stožera na Šubićevcu, a koji se diči svojim šibenskim korijenima!?
– Moj je dida Krste Rak iz Rakova Sela, dok mi je baba Tonka Juras iz Bilica. Druga je baka, Jela Ćaleta Car, također bilička. Moja je majka Frana djevojački Mikulandra, pa se samo iz Bilica preselila u susjedstvo, kod moga oca Ante u Rakovo Selo. Ne čini li vam se to dovoljnim da se smatram zakletim Šibenčaninom? – krenuo je Miljenko Rak u ugodnu ćakulu.
Naš je sugovornik rođen u Osijeku, postao je juniorski prvak Jugoslavije u skoku u dalj u riječkom Kvarneru, dok je pravu atletsku karijeru, što kriti, napravio u beogradskoj Crvenoj zvezdi.
Cimer Mate Parlov
– Bilo je to doba kad su se u beogradskom sportskom centru Košutnjak okupljali sportski talenti iz cijele bivše države. Rado ističem podatak da je moj cimer u Košutnjaku bio legendarni boksački prvak Mate Parlov, koji je korijenima također bio Dalmatinac. Preci su mu iz Imotske krajine. Košutnjak je bio presudan i za moj prelazak u redove Crvene zvezde. Kako zaboraviti rivalstvo s Nenadom Stekićem, koji je također skakao u dalj!? Nas dvojica smo sedam puta jedan drugom rušili državne rekorde. No onda je on skočio daleko ili do srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Meksiku. Nisam uspio preskočiti nekad magičnu granicu od osam metara, ali mogu se pohvaliti brončanom medaljom na Prvenstvu Europe održanom 1972. godine u francuskom Grenobleu, mediteranskim zlatom te podatkom da sam triput bio prvak Balkana – izdvojio je samo dio svojih atletskih pothvata naš sugovornik.
Rak je nakon povratka iz Beograda u Osijek kao trener odgojio niz atletskih zvijezda, poput Slobodanke Čolović i Siniše Ergotića. No odjednom je, gotovo "preko noći", s atletske staze skrenuo na nogometnu.
– Presudno je bilo moje prijateljstvo s poznatim nogometnim trenerom Ljupkom Petrovićem. No nismo se zadržali u gradu na Dravi. Vratili smo subotički Spartak u Prvu ligu, s novosadskom Vojvodinom osvojili smo prvenstvo Jugoslavije, no sve me je opet vodilo u Crvenu zvezdu. Kao kondicijski trener bio sam član stručnog stožera tog beogradskog kluba kad je 1991. godine postao prvak Europe. S momčadi u kojoj je bio i kasniji hrvatski reprezentativac Robert Prosinečki. Bio je to uspjeh za pamćenje – rado se prisjeća Rak.
Rad s Ivom Majoli
Naš je sugovornik radio sa sjajnom tenisačicom Ivom Majoli kad je osvojila Roland Garros, te je bio član stručnog stožera rukometne reprezentacije Hrvatske kad je prije 18 godina osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni. Zanimljiv je i podatak da je u posljednjih dvadesetak godina vrlo rado i uspješno surađivao sa stručnjacima koji su (ne)izravno vezani uz šibenski kraj.
– Guštao sam sa Šibenčaninom Nevenom Spahijom u Ciboni, ali i u slovenskom Novom Mestu. U doba kad je Krka bila ne samo prvak Slovenije, nego i Novo Mesto najmanji grad u kojemu se igrala košarkaška Liga prvaka. Bio sam i u Spahijinu stručnom stožeru kad je reprezentacija, blago rečeno, pokradena protiv Španjolske na Europskom prvenstvu u Beogradu. No priznajem da mi je nogomet poslije atletske karijere bio i ostao najveća okupacija – priznaje Miljenko.
Ako uvažimo podatak da je Slaven Bilić podrijetlom iz Pakova Sela, a Ante Čačić preko supruge vezan uz skradinsko zaleđe, preciznije Gračac, onda je naš sugovornik posve na tragu pjesme nezaboravne Zlarinke Vesne Parun "Ljudi moga kraja".
– Čačić je ugodan i korektan čovjek. Zato se i rado prisjećam naše suradnje tijekom Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, kad je igra "vatrenih" bila puno uvjerljivija od konačnog plasmana. Sa Slavenom me veže puno toga, jednako u reprezentativnom i klupskom nogometu. Bio sam, vjerujem, pouzdani Bilićev suradnik na europskim prvenstvima u Austriji i Poljskoj. Zajedno smo ostavili trag u moskovskoj Lokomotivi i turskom Besiktasu. Najradije se sjećam zajedničkog rada u engleskom West Hamu. Sedmo mjesto u Premiershipu najveći je uspjeh tog londonskog kluba u povijesti, a potpisuje ga stručni stožer sa Slavenom Bilićem na čelu – rado Rak spominje suradnju s Hajdukovom i hrvatskom zvijezdom, koji je prvu afirmaciju stekao u Šibeniku.
Poslije, blago rečeno, impresivne Miljenkove karijere logično je pitanje kako je tako veliko ime završilo na Šubićevcu!?
– Opet su gotovo presudni bili moji šibenski korijeni. Naravno da su prvi kontakt sa mnom napravili vlasnici kluba, ali onda je slijedilo uporno nagovaranje moje rodbine: "Ajde dođi u Šibenik. Pomogni našem klubu." Tim su me riječima salijetali moji najbliži rođaci. Poput Nikice Slavice, vlasnika motela "Panorama" na Šibenskom mostu, koji se također u mladosti bavio nogometom – objasnio nam je Rak.
Lokomotiva i Pivarić
Baš kao i novi trener Šibenika Damir Čanadi, stari sportski meštar bježao je od pitanja koja nisu domena njegova rada kao vrag od tamjana, no svejedno smo iščupali nekoliko rečenica vezanih uz početak rada na Šubićevcu.
– Sviđa mi se projekt koji su osmislili vlasnici kluba. Uz napomenu da se on ne odnosi samo na prvu momčad, nego i na mlađe kategorije, gdje se očekuje jedno prokušano trenersko ime. A momča? Sve su to odreda mladi, nadareni i, što je važno, funkcionalni igrači. Malo je njih koji imaju teškoća s brzinom i izdržljivošću. To je dojam koji sam stekao poslije uvodnog rada na Šubićevcu. Naš trener Damir Čanadi dobro je zasukao rukave, te rado spominje kao formulu uspon Lokomotive. U tom bi smislu i Šibeniku vjerojatno dobro došao barem jedan iskusni igrač, poput Pivarića – jedva se otvorio naš sugovornik.
Teško je oteti se dojmu da je Miljenko Rak ne samo član nemalog stručnog stožera "narančastih", nego i svojevrsni mentor kondicijskom treneru Frani Cinottiju.
– Nemam potrebe soliti pamet Cinottiju. On je poput brata, koji u svakom klubu prati Gorana Tomića. Frane je nadaren i dobro obrazovan kondicijski stručnjak. U tom smislu Šibenik može biti itekako miran – završio je Rak.
Čanadi kao komičar
Novi trener Damir Čanadi vratio je mir na Šubićevac, poljuljan brojnim smjenama, suspenzijama i odlascima minulog proljeća.
– Čanadi ima sjajnu komunikaciju s igračima. Spreman ih je, kad nekog vidi zamišljenog ili bezvoljnog, nasmijati poput stand-up komičara – unisoni su Čanadijevi bliski suradnici.
Plazibat podržava Čanadija
- Puno pozdravite Damira Čanadija. On je kvalitetan i iskusan trener - javio nam se Splićanin Mate Plazibat, koji je nosio šibenski dres osamdesetih godina minulog stoljeća, kad su "narančaste" vodili Stipe Kedžo i Ivica Šangulin.
- Uzvratite pozdrave Mati, koji je bio moj prvi trener kad sam počinjao nogometnu karijeru u Austriji - uzvratio je Čanadi.