Lip je šibenski bokun hrvatskog olimpijskog srebra, osvojenog na Olimpijskim igrama u Parizu. Zaslužili su ga vaterpolski treneri Ivica Tucak i Jure Marelja, a ni u snu se ne odričemo spretnog strijelca i vrsnog plivača Luke Bukića, koji je šibenske gore list. Baš kao što se njegov otac, legendarni Perica, iako desetljećima na zagrebačkoj adresi, nikad nije odrekao rodnog Šibenika. Naprotiv, kao da je matičnoj Crnici više na raspolaganju od dijela onih, kojima je to u Krešimirovu gradu službena zadaća. Gotovo jednako kao Hrvatskom vaterpolskom savezu, gdje je i logistika, zahvaljujući dobrim dijelom starijem Bukiću, rezultirala brojnim uspjesima.
Ne, nisam nimalo sitničav, kad u trenucima velikog sportskog zadovoljstva misli nehotice hrle k staroj boljci nas, Šibenčana - da smo iz nekog posve iracionalnog razloga spremni dovoditi u pitanje stvarnu kvalitetu naših istaknutih sinova. Kad bi se u mladim danima Vice Vukov pojavio na ulicama rodnog grada za njim bi dovikivali „Arsene“, ali i obrnuto. Ivo Brešan nije, po tim sumnjičavcima, stvarao samostalno svoja djela, nego mu je uvelike suflirao stari skradinski zajebant Marko Perišić. U toj ne baš simpatičnoj navadi nisu prošli lišo ni Ivica Tucak, ni Luka Bukić.
"Vraga bi njih dvojica bili u reprezentaciji da ih ne štiti Lukin otac i Tuckov suigrač Perica Bukić!“ To je bio „zajednički nazivnik“ šibenskih sumnji i podbadanja, adresiranih na dva kovača olimpijskog srebra, čime smo podilazili ružnim razmišljanjima u vaterpolskim središtima južnijim od Šibenika. U cijeloj priči je najgore što su za takvim zaključkom posve paušalno posezali i oni, koji su okusili sportsku slavu, te znadu kako je teško prohodan put do nje. U vaterpolu, košarci, rukometu… Svejedno.
Zato se sa zadovoljstvom sjećam načina kojim je spomenute šibenske sumnjičavce u jednoj ćakuli uz kavu na Jadriji matirao Pero Kuterovac, najbolji hrvatski trener za kondicijsku pripremu. Stručnjak, koji se izbliza uvjerio u kvalitetu rada Ivice Tucka i nesporan talent Luke Bukića.
- Ratko Rudić je željezna ruka i najveća legenda svjetskog vaterpola, ali, vjerovali ili ne, Ivica Tucak je najbolji taktičar među vaterpolskim trenerima u cijelom svijetu – utišao je na jednostavan, ali uvjerljiv način Kuterovac šibenske skeptike.
Uostalom, šibenski vaterpolo nije repa bez korijena. O tome svjedoči sedam sjajnih reprezentativaca koji su narasli u Crnici: Siniša Belamarić, Perica Bukić, Renato Vrbičić, Dado Perčinić, Antonio Petković, Andrija Komadina i Andrija Bašić. Slast izborničkog posla prije Ivice Tucka uvelike je na trenerskim klupama u četiri zemlje(Jugoslavija, Grčka, Iran, Slovačka) osjetio i gorostasni Ante Mile Nakić. Kao dokaz da je Tucak logičan nastavak šibenske trenerske vrste, koju su činili (ili još uvijek čine) i Jure Marelja, Grgo Renje, Danko Jerković, Marijo Čaleta… S nemalim izgledima da će se u visine vinuti i aktualni trener Solarisa Denis Seferović, i izbornik ženske vaterpolske reprezentacije Hrvatske Bruno Sabioni.
Možda se ne bih toliko okomio na spomenute šibenske grintavce i sumnjičavce da Tucak u jednoj godini nije ubrao čak tri odličja visokog sjaja. U Zagrebu, Dohi i Parizu. Drugi je razlog osobni, ali je zapravo pozitivnog šibenskog predznaka. Do kraja života držat ću se „postulata“ moje pokojne bake, žestoke Šibenke Vicule Belamarić, koja je bila uporna u svojoj lokal-patriotskoj tezi: - Sinko moj, budi uvik za svoga, pa da je i gori!
Uostalom, ako parafraziramo stari Robićev hit „Sedamnaest ti je godina tek“, onda vrijede dvije poruke: „Solarisu“ je 71. godina tek, a Ivici Tucku druga olimpijska medalja tek!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....