Teško se opredijeliti koji nam je neslužbeni razgovor "u prolazu" (ili uz piće!) bio ugodniji, zanimljiviji. Sa sjajnim hrvatskim nogometnim trenerom Goranom Tomićem ili njegovim ocem Žarkom, koji je svoj nogometni put počeo u rodnom Siveriću, a ostao zauvijek zaljubljen u Šubićevac, gdje je godinama svojim znojem natapao narančasti dres u doba Ivana Ninića, Branka Bakmaza, Jere Lovrića, (pokojnog) Bože Podruga, Cike Grubišića...
Kad je Žare, kako su ga obično zvali spomenuti suigrači, u pitanju, onda se nema potrebe razbacivati velikim riječima ili isforsiranim emocijama o njegovoj privrženosti narančastom dresu. Bolje je posegnuti za starom šibenskom: "Nisu važna ila, nego dila!"
Devizna odšteta
A Žarko Tomić svojedobno je na najočigledniji način zaštitio interese HNK-a Šibenik, kad je talijanska Vicenza posegnula za njegovim sinom, onomad nadarenim napadačem Goranom. Tom prilikom Žare je nagovorio mlađeg Tomića da naknadno potpiše ugovor sa Šubićevcem kako bi se nemala devizna odšteta slila u, blago rečeno, tanku klupsku blagajnu.
Deviza, nema sumnje, neće manjkati Goranu Tomiću poslije novog, dvogodišnjeg trenerskog ugovora s prvoligašem iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali, očito, nema tih dolara koji bi mogli zatomiti njegovu ljubav prema matičnom klubu.
– Pokušat ću u pauzi između priprema skoknuti do Šibenika kako bih odgledao prvoligaški susret sa Slavenom – kazivao nam je Goran.
Samo nas je podsjetio na kvalifikacijski susret s pulskom Istrom, kad je potpisao ugovor sa Šibenikom na jednu kunu da bi bio barem nakratko kao trener na raspolaganju matičnom klubu.
– Vi nemate pojma koliko je mom Goranu na srcu Šubićevac. Možda griješim dušu, ali iz svakog kontakta s njim izvire želja da se kao trener kad-tad vrati u matični klub. Da zaboravi devizne angažmane. Da se s cijelom obitelji usidri u šibenskoj luci – povjerio nam se otac Žare.
Što kriti da priča o Tomićima i Šubićevcu uvelike podsjeća na NBA košarkaša Darija Šarića i njegovu "vječnu" ljubav prema Baldekinu i rodnom Šibeniku uopće, o čemu je najizravnije svjedočio i Darijev nedavni odlazak na nogometnu "majstoricu" u Osijek.
"Kao zakleti Šibenčanin teško se mirim s činjenicom da nikad nisam nosio seniorski dres Šibenke. Zato ne krijem želju da karijeru završim u matičnom klubu." Tako otprilike glasi misao kojom se mlađi Šiši povjerio iskrenom šibenskom prijatelju sporta Bori Bogdanoviću, a u vjerodostojnost koje, poznavajući kapetana hrvatske košarkaške reprezentacije i njegovu privrženost zavičaju, ne smijemo nimalo sumnjati.
Spomenuti emotivni izričaji dvojice Tomića i mlađeg Šarića itekako podsjećaju na povratak na matični Šubićevac Jose Bulata, Gordona Schildenfelda i Stipe Bačelića Grgića. Kad su posljednje igračke sezone poklonili matičnom klubu. Dio starih šibenskih prijatelja nogometa očekivao je (i još uvijek očekuje!) sličan potez od Arijana Ademija. Neovisno o njegovu ne baš nježnom rastanku s matičnim klubom prije odlaska u Dinamo.
I autor ovog teksta pobornik je Isusove "da je oprost najbolja osveta". Ona je u šibenskim nogometnim krugovima odavno na snazi kad je riječ o Ademiju. Uostalom, sjajni šibenski nogometaš i nesuđeni hrvatski reprezentativac dobio je više nego "pristojan" prostor u knjizi "Lipo stoji narančasta boja". Još da dogodine dobije "pristojnu" minutažu u narančastom dresu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....