Iskusni vaterpolist Andrija Komadina o neriješenom rezultatu sa Šapcem u Crnici i gostovanju u Nišu: Nažalost, nemamo naviku pobjeđivanja

Što bi vaterpolisti Solarisa da nemaju dvojicu Andrija?! Vjerojatno bi, nakon dvoboja sa Šapcem u Crnici, dodali novi poraz na ljestvici A-2 regionalne lige. Mlađi od te dvojice, Vlahović, nosio je njihov napad, postigao četiri od pet Solarisovih pogodaka. Stariji, Komadina, bio je temelj dobre obrane, čvrstog presinga koji je donio njegovoj momčadi značajnu prednost u prvome dijelu utakmice (3:0, 5:2).

Imali smo i sreću

No, velikim se problemom ispostavilo to što je Komadina već početkom druge četvrtine dobio drugo isključenje. Još značajnijim kad mu je, pred kraj treće četvrtine, svirano i treće isključenje, što je značilo kraj utakmice za njega. U tom trenutku je još uvijek (od kraja druge četvrtine) na semaforu svijetlilo 5:2 za Solaris, a završilo je 5:5! Momčad trenera Renata Vrbičića je, dakle, napadački utakmicu završila krajem druge četvrtine – do kraja su ostali bez postignutog pogotka.

- Odakle pretvorba iz moćne, goropadne momčadi, u obrambeno pasivnu i napadački bezidejnu?!
- Falio nam je baš taj jedan gol da definitivno prelomimo utakmicu na svoju stranu. Neke nam stvari nisu išle, neke nisu prošle. Možda je stvar i u glavama, pošto još nemamo naviku pobjeđivanja, pa tako ni privođenja kraju ovakvih utakmica. Na koncu smo imali sreću da nismo izgubili, jer je Jukić u zadnjoj minuti obranio zicer s igračem manje - pokušava objasniti Andrija Komadina, Solarisov najiskusniji igrač.



Priznaje da je i njemu puno lakše od povratka imenjaka Vlahovića, koji je motor Solarisove momčadi.
- Dobili smo fizički moćnog igrača, dominantnog u oba smjera, koji može igrati na više pozicija. Itekako nam je nedostajao ruski sidrun Kintsurashvili, koji je zbog kazne propustio ovu utakmicu. Da smo ga imali, pobjeda ne bi bila upitna.

Sve mi je teže

- Pobjeda Solarisa nad trećeplasiranom momčadi lige se doimala neupitnom u prve dvije četvrtine, kad su, presingom, suparnika učinili potpuno nemoćnim, čak i preplašenim. No, (ne)objašnjivo pasivnija igra u kasnijoj fazi je omogućila gostima da izbjegnu poraz. Pogotovo ona napadačka, koja je postala potpuno bezidejna, sterilna. U čekanju bljeska (zaustavljenog i umornog) Vlahovića i neuspjelom guranju lopti sidrašu Bulatu, praktički se pretvorila u čuvanje rezultata!
- Osim ruskog sidraša, nismo za ovu utakmicu u momčadi imali ni trojicu juniora, što nam je bitno smanjilo mogućnosti držanja jakog ritma. Baš ti mladići ukazuju da imaju potencijala, pa treba vjerovati da će oni, a i naša igra, ići uzlaznom putanjom - veli Komadina.

- Hoće li tako biti već od subote, i gostovanja u Nišu?!
- Sa svježim uspomenama na odluke koje su nas uništile u Novom Sadu, neće biti nimalo jednostavno tamo igrati. Čeka nas teška atmosfera, pune tribine starog kompleksa Čair, nabrijana domaća momčad, koja ima odličnog trenera starog kova. Ali, dokazali smo u zadnjim utakmicama da nas nije lako slomiti.

- Zagazili ste u peto desetljeće života i najavljujete da bi vam ova sezona mogla biti oproštajna...
- Vrlo vjerojatno će tako biti, jer mi je sve teže fizički pratiti ovaj ritam. Utakmice nekako i izdržim, nemam maksimalnu minutažu, ali su mi ubitačna beskrajna putovanja, poput ovoga u Niš, a ove sezone ih ima kao nikad prije. Čak pet je gostovanja u Srbiji.