Bolan je vapaj najpopularnijih šibenskih klubova za domaćim, mladim i nadarenim igračima...

Težak je, gotovo bolan vapaj najpopularnijih šibenskih klubova za domaćim, mladim i nadarenim igračima. On se, pak, doima još bolnijim autoru rubrike, koji je već „debelo“ plovio novinarsko-sportskim vodama u doba, kad je Krešimirov grad istodobno imao tri, u tom trenutku, najveća europska talenta. Nezaboravnog Dražena Petrovića, „vječnog“ Pericu Bukića i silno nadarenu košarkašicu Daniru Nakić. Uostalom, da ne bismo dodatno elaborirali o mogućnostima i dometima spomenutog trija dovoljno je kazati kako su i Dražen, i Perica, i Danira dospjeli u Kuću slavnih, te bili proglašeni najboljim europskim pojedincima u svojim sportovima.

Dražen je sa Šibenkom osvojio (otetu) titulu prvaka Jugoslavije, dok se Perica kao član Solarisa domogao zlatne medalje na Olimpijskim igrama, odigranim prije 40 godina u Los Angeleseu. Danira se, pak, osladila olimpijskim srebrom u Seulu, također kao članica šibenskog Elemesa, s kojim je proslavila tri seniorske titule: prvaka države te dvije pobjede u Kupu Jugoslavije.

Uz svo poštovanje atletičarki Danieli Jelić i borcu Josipu Teskeri, ovogodišnjim sportskim laureatima Šibensko-kninske županije, sportskim djelatnicima Krešimirova grada ostaje kao kost u grlu da je mladost iz Knina trenutačno nadarenija od šibenske.

Valja, naravno, što prije naći odgovor na sporiju proizvodnju u sportskim inkubatorima na Baldekinu i Šubićevcu, te u Crnici. Jesu li zaista naišle generacije, kojima nedostaje talenta, pa i interesa za ozbiljnim bavljenjem sportom, ili je ta problematika šira, složenija.

- Tko sretniji od nas da možemo u udarni sastav ubaciti nekog od domaćih momaka!? Ovako nam se čini da ćemo se morati malo strpiti dok ne stasaju sinovi šibenskih veterana Mira Jurića i Jose Šarina, koji od malih nogu demonstriraju košarkaški talent – gotovo unisono su nam kazivali Nikola Grubić, Tino Lokas i Hrvoje Zekanović, koji gotovo svakodnevno vode brigu o „muškom“ dijelu Baldekina.

U „ženskom“ segmentu šibenskog košarkaškog hrama nije lako zaboraviti ne samo Daniru Nakić, već i cijelu njezinu petorku (Petković, Antić, Crljen, Nakić, Baranović), koja je stigla do državnog naslova u mlađim kategorijama. Nazočnost u prvom sastavu više nego mlađahnih Perine Vlaić i Josipe Milković je preslaba utjeha „vječno“ ambicioznom treneru(izborniku) Stipi Braliću.

Na Šubićevcu je, kažu, dolaskom Marka Kartela na čelo Škole nogometa počeo puno organiziraniji, kvalitetniji rad s dječacima i mladićima svih uzrasta. Ganac Morrison i sve uočljiviji Lovre Kulušić su samo, kažu dobro upućeni, prvi ozbiljni proizvodi jednako ozbiljnog rada s mladima. Emocije budi i podatak da su u juniorskom sastavu sinovi nekadašnjih prvotimaca Ivice Matasa, Ive Grgasa Granda, Hrvoja Slavice… Zato držimo kako je dodatni grijeh sportske politike Šubićevca što šibenskim mladcima prvoligaške minute kradu ne baš perspektivni nogometaši, dovedeni kao pojačanja, a zapravo je riječ je o „pojačanjima“. Sitni interesi i loše procjene moraju, jednostavno, ustuknuti pred šibenskom mladosti.

Malo je koji šibenski klub u posljednje vrijeme učinio tako ozbiljne korake kao VK Solaris. Na organizacijskom, pa i stručnom planu. No, opravdanje „kako je proizvodnja igrača ozbiljno dovedena u pitanje svojedobnom podjelom kluba na Šibenik i Adriatic“ polako gubi na težini. Puno je više istine u neslužbenoj izjavi jednog od trenera mladih u Crnici, koji nam se izjadao rečenicom: - Palo je zanimanje mladih za bavljenje sportom, ne samo vaterpolom. Pa, mi u relativno brojnim mlađim kategorijama teško sastavljamo momčad, a nekad smo imali i po tridesetak petnaestogodišnjaka.

Usuđujemo se kazati kako je taj „vaterpolski“ odgovor indikativan za cijeli šibenski, pa i hrvatski sport. Da su mobiteli, portali i još neka „sredstva“ (čitaj: pošasti), koja je bolje i ne spominjati odvukli mlade od sporta. U tom smislu je odgovornost roditelja i prosvjetnih radnika gotovo i veća od trenera i sportskih djelatnika.