Kad se priča o upravo završenoj sezoni nogometaša Šibenika, u potpunosti vrijedi ona stara poslovica, koja kaže da konac djelo krasi! Minula se drugoligaška utrka Šibenčana ne može nazvati uspješnom, posebice u usporedbi sa sezonom prije. No, nema prostora ni za pretjerano nezadovoljstvo, ako se zna gdje su "narančasti“ bili početkom proljeća. Pogotovo, ako se u prvi plan stavi razdoblje u kojemu je kormilo preuzeo Zoran Slavica. Šibenik je sezonu okončao nizom od deset utakmica bez poraza, koji je začinjen pobjedom nad prvakom Rudešom u posljednjem kolu. Zato vječni optimisti žale što sezona nije potrajala još nekoliko kola, pa da se "narančasti“ uključe u borbu za vrh.
Makar nije skrivao osmijeh na licu dok je palio cigaretu poslije dvoboja s novim prvoligašem, Slavica je spustio loptu na zemlju, naglašavajući da su njegovi igrači u zadnjih deset kola dali maksimum.
- Možda je nekima krivo što se moramo prisilno zaustaviti, no dečki su iscrpljeni i zaslužili su odmor. Možemo biti zadovoljni krajem sezone. S pet pobjeda i pet remija završili smo je u pozitivnom tonu. Sada se već okrećemo idućoj sezoni. Moramo je dočekati što spremniji, što jači. Ne smijemo dopustiti da ponovno moramo čekati kraj prvenstva, kako bismo počeli ostvarivati dobre rezultate. Na početku iduće sezone moramo biti jači nego što smo danas – podcrtao je trener Šibenika.
O opasnim ovosezonskim turbulencijama možda i najbolje svjedoči podatak da je Slavica jedan od četiri trenera koji su vodili Šibenik.
Krenulo je s iskusnim Ivanom Katalinićem. Šibenski su prijatelji nogometa vjerovali da je u ljetnoj stanci klub prošao katarzu i da je iskusni Splićanin idealno rješenje za novi pohod prema vrhu. No, već je poslije početnih nekoliko kola bilo jasno da Kate nije pohvatao konce na Šubićevcu. Da je s tadašnjom klupskom upravom u prijelaznom roku radio gotovo harakiri poteze, potpuno lutajući u procjeni kvalitete nogometaša. Kad se Katalinićev učinak usporedi s onim njegovih nasljednika Godinića i Balajića, to na papiru i ne izgleda toliko loše. Međutim, Šibenik se nakon prošle sezone nije mogao zadovoljiti prosjekom. Pogotovo ne s postignutih šest golova u deset susreta!
Nakon što su na gornjem katu Šubićevca Kataliniću napokon pokazali izlazna vrata, unisoni je stav svih u klubu i oko njega bio da se gore ne može. Nažalost, svi smo se grdno prevarili! Uprava i Nadzorni odbor dali su momčad u ruke domaćem čovjeku, Anđelku Godiniću. On je izdržao svega pet utakmica, a jasno je i zašto. Goda je doživio čak tri domaća poraza u četiri utakmice na Šubićevcu. Padalo se praktički bez ispaljenog metka, primali su se golovi iz jednog protivničkog udarca na šibenska vrata.
Čelni ljudi Šubićevca odlučili su ponovno posegnuti u sinjsko dvorište. Izbor je pao na Stipu Balajića, kojeg su "krasili“ čudni porazi u sudačkim nadoknadama. Igra je kod Balajića, nema sumnje, bila bolja od rezultata. Činilo se da je samo pitanje trenutka, kad će se "narančastima“ sve posložiti. Zato su neki imali dojam da je klupsko vodstvo potpuno izgubilo kompas, nakon što je smijenilo i trećeg trenera u sezoni. No, i ovaj put su se prevarili!
Još jedno okretanje vlastitom trenerskom kadru pokazalo se bingom. Zoranu Slavici trebalo je samo dvije utakmice da posloži momčad, uhvati ritam u kojemu su nogometaši Šibenika ostali do kraja prvenstva. Fascinantan je podatak da je Lav u 12 kola osvojio jednak broj bodova (21) kao Katalinić i Balajić zajedno u 16 utakmica! Da je kojim slučajem Godinić izgubio od Novigrada, tada bi Slavica imao jednaki bodovni saldo kao svi njegovi prethodnici zajedno!
Šibeniku je krenulo kad se oslonio na domaće snage. U završnici su sezone dvije trećine zapisnika činili nogometaši ponikli na Šubićevcu. U napadačkom su dijelu proradili Josip Maleš i Miro Slavica, bespoštedni ratnik Ivan Roca čvrsto je ugrabio poziciju u manevru. Ne smije se preskočiti ni Marija Bartulovića, kojeg, s obzirom na staž u narančastom dresu, već možemo zvati domaćim. On je odigrao vjerojatno najbolju polusezonu otkad je stigao u Šibenik.
Sve navedeno samo je znak da Šibenik i u idućoj sezoni treba više vjerovati vlastitom kadru. To, dakako, ne znači da treba okrenuti leđa pouzdanom partneru, hrvatskom prvaku Rijeci. Dapače, Šibenčani, po riječima direktora Novice Ljubičića, neće biti samo u kontatku s Rujevicom, već i s osječkim Gradskim vrtom.
Koliko će igrača trebati Šubićevcu ovisit će, naravno, i o (mogućim) odlascima onih, na koje se računa. Prema posljednjim informacijama Nigerijac Musa bi trebao postati novi igrač Sheriffa. No, Slavica i Ljubičić će se zasigurno truditi da zadrže njegove sunarodnjake Collinsa i Diyokea. Nogometaše, koji uz Vukorepu i Rocu čine okosnicu momčadi. Već sad se zna da neke od njih na radaru imaju neki prvoligaši.
Ostanu li, međutim, Slavičine trupe na broju, jasno je da bi se, uz jedno pojačanje u obrani, kreativnog veznjaka, brzo krilo i napadača, Šibenik mogao ponovno uključiti u borbu za Prvu ligu.
UČINAK PO TRENERIMA (ukupno utakmica/pobjede/remiji/porazi/gol-razlika)
Katalinić 10 4 2 4 6:9
Godinić 5 1 0 4 5:8
Balajić 6 2 1 3 9:10
Slavica 12 5 6 1 12:6