Dobra, plemenita i korisna zamisao ili utopija!? Kako nazvati tihu, pomalo sramežljivu inicijativu popularnog zadarskog ugostitelja i glazbenika Erika Pavina (op.p. riječ je o vlasniku restorana i hotela ‘Niko‘), koju svim snagama podržava i vitalni primoštenski umirovljenik Rino Jurić, jednako upamćen kao direktor ‘Zagrebačkih terminala‘ i po uspjesima u turizmu. Inicijativa je o tome da se pripadnici splitske Torcide, zadarskog Tornada, šibenskih Funcuta i sinjskih Maligana okupe na nogometnom turniru dalmatinskih navijača različitih klupskih boja!? Dakako, sa ciljem smanjenja nepotrebnih tenzija među dalmatinskim sportskim pukom, posebice nogometnim.
- Ja sam spreman financirati i dobar dio troškova takvog jednog dalmatinskog sportsko-navijačkog ‘samita‘. Ne bih žalio novac, ako bi takva manifestacija značila prestanak, po meni, iracionalnog antagonizma između susjeda. Sukoba, koji nema nikakvog, ama baš nikakvog smisla. Pogotovu, nama starim navijačima Hajduka, koji smo se oduvijek radovali uspjesima dalmatinskih susjeda – podebljao je svoj prijedlog, potenciran pripadnosti Dalmaciji i njezinim sportašima, Primoštenac Jurić.
Potpora takvoj inicijativi stiže i iz daleke Kalifornije od predsjednika Krovne udruge Hrvata u tom dijelu Sjedinjenih Američkih Država i žestokog hajdukovca doktora Mirka Giaconija, koji živi za bijelu boju, a koji je ne tako davno poželio brzi povratak Šibenika u društvo najboljih.
Kako se kraj takve plemenite zamisli ne sjetiti davne šibenske ćakule s preminulim europskim košarkaškim stručnjakom Dušanom Dudom Ivkovićem, kad je kao ondašnji trener beogradskog Partizana na pitanje o mogućoj suradnji Beograđana i Šibenčana odgovorio izravno i pomalo oštro:
- Što, bre, bulaznite!? Naša je zadaća surađivati s klubovima iz Čačka i Kraljeva, a vi potencirajte suradnju s prvim susjedima, Zadranima i Splićanima.
Valja priznati kako su čelni ljudi Hajduka i Šibenika u minulim godinama ignorirali nemali antagonizam, da ne kažemo neku oštriju riječ, šibenskih Funcuta i splitske Torcide. Da je plod suradnje Poljuda i Šubićevca bilo potpuno osposobljavanje posuđenih Emira Sahitija, Marina Jakoliša i Ivana Dolčeka za povratak u bijeli dres.
Kao svojevrsni podsjetnik na uspješno ‘kaljenje‘ u šibenskom dresu Slavena Bilića, Nikole Kalinića, Tomislava Ercega, Šime Luketina… I na nemali broj Šibenčana koji su odjenuli ‘bijeli‘ dres, a od kojih bi se mogla sastaviti vrlo ozbiljna momčad: Slavica (Pralija), Pauk, Lemešić, Bulat, Žaja – Cukrov, Računica, Aralica – Rukavina, Nadoveza, Jurišić.
Očito, pritisnuti navijačkim antagonizmom čelnici splitskog Hajduka su ovog ljeta svoje nadarene igrače rasuli po Sloveniji i Bosni i Hercegovini, te, što ima smisla, u susjednom Solinu. Suprotno tome, Šubićevac je za novog kormilara izabrao bivšeg hajdukovca Marija Carevića, te u svoje krilo prigrlio nemali broj dalmatinskih igrača Zadranina Kolegu, braću Bruna i Roka Brajkovića, Solinjanina Duju Dujmovića i Benkovčanina Josipa Majića… Istodobno, u je svom taboru zadržao Splićanina Ivana Delića i Skradinjanina Marka Điru.
Vrijeme će, dakako, pokazati tko je (i zašto) pogriješio u slaganju igračkih rostera u dva najuspješnija dalmatinska nogometna kluba.
Kao i to ima li smisla benevolentna zadarsko-primoštenska inicijativa zakletih Dalmatinaca Nike i Rina. Inicijativa, koja je jamačno vrijedna pozornosti, ali, što kriti, i upitna glede ‘pravog stanja stvari‘.