Alarm je, što kriti, na diskretan način upaljen u šibenskom nogometnom prvoligašu. Zbog očitog nesklada između neprestanih pitanja Funcuta i ostalih prijatelja šibenskog sporta u stilu "Što ima novo na Šubićevcu" i neizravnih, pomalo dvosmislenih odgovora novog sportskog direktora Marija Brkljače glede potencijalnih pojačanja.
Pitanje je, dakako, i gdje leži raskol između obećanja o skorim pojačanjima, danog još tijekom slavlja na Poljani, i mlakog, da ne kažemo neku težu riječ, popunjavanja igračke križaljke!? Je li novi sportski direktor Mario Brkljača previše izbirljiv ili je njegova suradnja sa stručnim stožerom nešto slabija nego (dojučerašnja) kooperacija Hrvoja Kulušića i trenera Marija Carevića!? Konačno, ne smije se bježati ni od pretpostavke da Šubićevac nema dovoljno financijske moći za nogometno tržište, koje baš i ne nudi poseban izbor kvalitetnih igrača.
U potrazi za preciznim odgovorom na spomenuta pitanja i dvojbe ne želimo pobjeći od dojma kako strpljenje oko dolaska vrijednih pojačanja ne gube samo navijači, već i trener Mario Carević, čiji su ostanak u sedlu na Šubićevcu svi (ili gotovo svi) sa zadovoljstvom pozdravili. Kao svojevrsno olakšanje poslije pomalo isforsiranih, pa dijelom i zlonamjernih kuloarskih priča o odlasku (povratku) nadarenog stručnjaka u matični Poljud.
Repriza "slučaja Labrović"!?
Šibenski prijatelji nogometa s duljim stažem i dobrim sjećanjem pribojavaju se ponavljanja "slučaja Labrović". Točnije, zime 2016. godine, kad je Šibenik kao premoćni drugoligaški lider s ambicioznim trenerom Mirkom Labrovićem, umjesto očekivanih pojačanja, dočekao proljeće u oslabljenom sastavu. Sa Šubićevca su u Veliku Goricu onomad pobjegli Mario Marina i Toni Španja, dok je Nigerijac Alyiu Okechukwu ispao iz momčadi zbog teške nezaliječene ozljede. Istodobno, s nekim časnim izuzecima, pojačanja su zapravo bila "pojačanja", pa je vinkovačka Cibalia, kojoj su Narančasti u jednom trenutku bježali čak 11 bodova, prestigla Šibenik, a Labrović smijenjen još ranije.
Spomenuti sinjski trener nije se puno bunio u zimskoj stanci, iako je dobro znao kako, primjerice, pristigli Grković i Plazonić ne mogu popuniti nemale rupe u veznom redu, nastale bijegom Marina i Španje. Javno ne prosvjeduje ni aktualni trener Mario Carević, ali mu je, baš kao i drugim nogometnim znalcima, posve jasno da, jednako kao Labrović, nema prava rješenja za sredinu travnjaka. Da ono što mu se nudi nije baš rješenje za praznine nastale odlascima Cvijanovića i Dujmovića, a kamoli za bitno pojačati sastav koji želi opstati u prvoligaškom društvu.
- Meni su posebno potrebna pojačanja u veznom redu - kazao nam je Carević neposredno poslije uspješna završetka drugoligaške utrke. Ako je trener Šibenika i dalje istog stava, a nema pametnog razloga da u to ne vjerujemo, onda njegovu zadovoljstvu glede (ne)pristiglih igrača zaista nema mjesta.
- Mi računamo na mladog Luku Vrbančića u novoj sezoni. Zasad ne dolazi u obzir njegova posudba u Šibenik ni u bilo koji drugi klub - izjavio je Sanjin Španović, predstojnik ureda Dinamova predsjednika Velimira Zajeca, te tako prebrisao nemalu šibensku nadu kako bi spomenuti mladi reprezentativac mogao ublažiti Carevićeve probleme u veznoj liniji. Odgovor na pitanje hoće li na Šubićevac iz Velike Gorice stići iskusni internacionalac Filip Mrzljak također je bliže negativnom. Iz više razloga. Ne samo zbog oklijevanja spomenutog nogometaša da odjene šibenski dres, nego i zbog dvojbe stručnog stožera u stilu "Ima li taj igrač dovoljno tjelesne moći da pokrije osjetljivu poziciju šestice ili zadnjeg veznog". Pozicije, za koju konkurira Vodičanin Ivan Roca, koji, ruku na srce, nije dosad uživao preveliko povjerenje Marija Carevića.
Jedino pojačanje - Morrison!
U takvoj konstelaciji snaga teško je pobjeći od dojma što smo ga stekli na prve dvije pripremne utakmice, kako je zasad jedino "pravo" pojačanje prvom šibenskom sastavu dojučerašnji junior 20-godišnji Ganac Agyemang Morrison. Zbog čvrstine u duelima, više nego "pristojne" brzine i dobrog čitanja igre vrlo je vjerojatno da će se on pridružiti iskusnima Robertu Punčecu i Stefanu Periću u zadnjoj obrambenoj liniji. Drugo je veliko pojačanje ostanak napadača Ivana Božića, u kojega Mario Carević vjeruje od prvog dana. Pružao mu je povjerenje i u prvim kolima, kada je Božića izdala efikasnost, koja se itekako probudila u završnici sezone te kulminirala odlučnim pogotkom u "majstorici" s osječkim Zrinskim.
U dosadašnjim pripremnim utakmicama trener Šibenika osigurao je kakvu-takvu minutažu i ostalim (dojučerašnjim) juniorima. Ne samo već spomenutom Morrisonu. Prije svih, Diegu Sekuliću i Lovri Kulušiću, pa i manje apostrofiranim Mučiću, Šaljiću, Miševiću, Baturini…Sa zanimanjem se prati rad na probnim treninzima nadarenog Katića, koji je prošle sezone igrao na poziciji "šestice" u susjednom Dugopolju, no kod svih mladih igrača postoji dvojba jesu li oni već ovog ljeta spremni za prvoligaške okršaje ili je, dugoročno gledajući, korisno poslati ih na "kaljenje" u neki od susjednih drugoligaša. S izuzetkom Lovre Kulušića, koji ima još jednu sezonu pravo igranja za juniore, pa bi tako (ne)izravno po potrebi bio na raspolaganju i prvoj momčadi.
Trebaju vezne, a dovode napadače!
Što kriti da dolazak bivšeg reprezentativca Ivana Santinija mnogi šibenski poznavatelji nogometa doživljavaju tek kao utješnu nagradu!? Iako šibenskim nogometnim navijačima nije baš do zajebancije, jednom se od starih Funcuta oteo "štos" iz njegovih školskih dana. Kao asocijacija na dosadašnji tijek nogometnog mercata na Šubićevcu.
- Nama trebaju stoperi, win-bekovi i vezni igrači, a mi stalno dovodimo ili najavljujemo napadače! Podsjećaju me na mom školskog druga, kojemu je zaključena dobra ocjena iz matematike, a sutra je trebao odgovarati za završnu ocjenu iz hrvatskog, no on je svejedno cijelo popodne i dalje rješavao matematičke zadaće - s neizbježnim okusom gorčine pričao je stari Funcut. Stara funcutska zajebancija ima itekako temelje u prošlosezonskoj statistici, koja govori o 68 golova šibenske momčadi u 33 utakmice ili više od 2 pogotka po utakmici. Mnogi govore da je i mladi napadač Zdunić, koji je kao već spomenuti Katić, prošle sezone nosio dres Dugopolja, zaista nadaren nogometaš. Talenta ne manjka ni Dinamovu Antoniju Vasilju, ali su, kako već rekosmo, Carevićeva nasušna potreba igrači koji su vičniji defenzivnim zadaćama. U veznoj liniji i obrani, svejedno.
Za kraj ćemo biti brutalno iskreni. Priča o alarmu, koji je diskretno upaljen na Šubićevcu, nije nimalo isforsirana. Ne "kuha" samo među navijačima, već i, što kriti, među članovima stručnog stožera. A bilo bi šteta da se obezvrijedi sjajan prošlosezonski uspjeh, temeljen na neviđenom jedinstvu klupskog vlasnika (i menadžmenta), stručnog stožera i navijača. Uz napomenu da je nova prvoligaška sezona dodatno izazovna zbog vraćanja starih propozicija natjecanja koje govore kako će za prvoligaško trajanje morati strahovati ne samo "fenjeraš", nego i pretposljednja momčad, koju će čekati kvalifikacijski susreti za ostanak s drugoplasiranim sastavom iz Druge lige. Tko sretniji od potpisnika ovih redaka da nas idući dani zaniječu u tezi o "upaljenom alarmu"!?