StoryEditorOCM
Nogometnevjerojatna priča

Ukrajinac u izbjeglištvu čuva vrata Zagore: ‘Žena mi je rodila dijete dok su u Kijevu padale granate, pobjegli smo i eto nas sada u Unešiću‘

Piše Toni Veljača
15. studenog 2022. - 18:23

- Pazi što ćeš napisati o našem Igoru, jer ako ovako nastavi braniti, Hajduk će nam ga ukrast. Zato, nemoj ga puno hvaliti, eto ti Jakobušića s ponudom dok kažeš keks, a onda smo tek u problemu – gotovo u glas će nekolicina simpatizera NK Zagore iz Unešića, koje smo, čekajući završetak treninga Crvenih, zatekli ispred klupskog kafića, tik do stadiona.

Zagora ove sezone igra fantastičan nogomet. Pogled na tablicu to i dokazuje – Crveni su još uvijek bez poraza, u samom vrhu poretka. Statistički, imaju najbolji napad, te iza najvećeg rivala, Zadra, najbolju obranu u ligi. Za ovo potonje, ponajviše je zaslužan novi golman, koji je na Borovištu, glavna nogometna tema posljednjih mjeseci.

Ukrajinac, Igor Lytovka, neočekivano je pojačanje Zagore za ovu sezonu, koji, da nije nesretnog rata u Ukrajini, vjerojatno nikada ne bi zaigrao za momčad iz Unešića. Nogomet doista piše nevjerojatne priče, a Lytovkina bi se svakako mogla svrstati u tu kategoriju.

- Početak rata sam dočekao u Turskoj, gdje sam bio na pripremama s momčadi za koju sam tada nastupao, Desna Černihiv. Žena je bila u visokom stupnju trudnoće, ubrzo je rodila, u Kijevu, koji je baš u to vrijeme bio bombardiran. Tražili smo način kako pobjeći iz zemlje, javio mi se moj veliki prijatelj, Hrvoje Spahija, predložio da dođem u Hrvatsku, i eto, tu sam već nekoliko mjeseci – u dahu nam prepričava Lytovka, koji se tako s obitelji smjestio u Danilu, u kući Hrvojevih roditelja, Mladena i Ljilje.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Vječno zahvalan

- Ne mogu tim ljudima dovoljno zahvaliti što su nas primili. Priskočili su nam u pomoć s papirologijom, ugostili nas, pomogli koliko god su mogli. Bit ću im vječno zahvalan zbog toga. Tako napiši – kazuje nam Lytovka – Mladen redovito čita Slobodnu, bit će mu drago – dodaje.

Nakon što se smjestio, Igor je uskoro krenuo i s treninzima, računajući da mora biti spreman za novi, potencijalni angažman. Preko Hrvoja, koji inače igra za NK Vodice, je došao u kontakt s predsjednikom Zagore, Marijom Paićem, koji je u Igoru prepoznao rješenje za vratarsku poziciju.

- Shvatio sam jednostavno da mi trening u teretani nije dovoljan. Ne može teretana zamijeniti osjećaj prave, natjecateljske utakmice. Odradio sam par treninga s momčadi, otvorila se prilika da zaigram za prvu ekipu i presretan sam što se tako na kraju sve odvilo – kazuje nam Lytovka.

Ima ponuda

Inače, ugovor sa Zagorom ga veže do prosinca ove godine. Ponude od klubova, tvrdi nam Igor, ima iz Europe, Azije, ali i iz Ukrajine u koju se za sada, ipak ne bi vraćao. 

- Još uvijek je opasna situacija, tako da povratak kući trenutno nije opcija. Plan je ostati ovdje do prosinca, a onda tko zna gdje ću nastaviti karijeru – kazuje nam Lytovka.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Postoji li mogućnost da ostaneš u Zagori ili da prihvatiš ponudu nekog od naših prvoligaša? 

- Sve su opcije otvorene, pa i te dvije. Volim vašu zemlju, ljudi su nevjerojatni, puni podrške prema meni, ali i prema cijelom ukrajinskom narodu. Nogomet je nepredvidljiv, možda Zagoru odvedemo u prvu ligu, na dobrom smo putu – kakva bi to tek priča bila – kazuje nam Lytovka, inače oduševljen atmosferom unutar kluba. 

- Nevjerojatno je koliko ovdje ljudi vole Zagoru, nogomet općenito. Atmosfera u momčadi je sjajna, pogotovo nakon što pobijedimo na domaćem terenu. Imamo dosta talentiranih, mladih igrača, i tu je nas nekolicina iskusnijih, poput legende, Drage Gabrića i mene. Znaš, nije ovo velik klub, ali ima veliko, ogromno srce – ističe Igor koji je pun hvale i za predsjednika kluba.

- Čim sam došao, dao mi je dresove za djecu i ženu s njihovim imenima – te sitnice čovjeku mnogo znače, dokaz su da je ljudima stalo do tebe. Mislim da nije prošao dan da čovjek nije pitao kako sam i treba li mi što. Znaš, u nogometu sam prošao svašta, viđao predsjednike koji nisu ni poznavali svoje igrače. Ovdje je drugačije – cijeli klub je kao jedna velika obitelj – iskreno će najbolji vratar treće lige.

Spomenimo i to da je Zagora nedavno postavila rasvjetu na Borovište, dugogodišnja želja je i gradnja novog terena koji bi služio za treninge prve momčadi ali i mlađih kategorija. Dobar rad kluba donio je rezultate i na terenu – Zagora je hit ove sezone. 

- Za ovaj rang natjecanja, uvjeti su odlični. Klub je posložen, što je važno ne samo za nas, prvotimce nego i za mlađe kategorije, djecu koja će danas-sutra možda početi trenirati. Također, tribine su uvijek dobro popunjene na domaćim utakmicama, a zbog toga i igraš – nogomet bez navijača nema smisla – naglašava Lytovka, koji je na naše pitanje o najljepšem stadionu na kojem je zaigrao, bez razmišljanja rekao – Donbass Arena.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Pancetu ne suše, nego sole

- Nevjerojatan stadion, Šahtara je ondje nemoguće pobijediti. Ali dobro, u pogledu toga, ni Borovište ne zaostaje mnogo, i mi smo ove sezone neosvojiva utvrda – sa smiješkom će Ukrajinac, koji se, primjećujemo, jako dobro uklopio u klub, ali i način života ovog podneblja. 

Prilagodba je očito kratko trajala kada je u pitanju i hrana. Nismo ni sumnjali da su ga Unešićani uputili u domaće specijalitete. 

- Čim sam se smjestio odveli su me na večeru, kako se zove ono jelo, peka! Čovječe, što je to dobro. Peka i panceta, te dvije stvari su me oduševile. U Ukrajini imamo nešto slično panceti, ali za razliku od vas, mi je držimo u soli, ne sušimo je – objašnjava nam Lytovka. 

Inače, naš Ukrajinac s privremenom adresom u Unešiću, gotovo cijelu karijeru je proveo u Ukrajini. Okušao se kratko i u inozemstvu, igrao je za latvijsku Rigu, rumunjski Voluntari. Prisjetio se i naših, Nikole Kalinića, Nikice Jelavića, i njihove ukrajinske epizode. 

- Imali ste dobrih igrača koji su igrali u ukrajinskoj ligi, Kalinić, Jelavić, Srna – koji je ostavio neizbrisiv trag u Šahtaru. Ali dobro, imali smo i mi jednog Ukrajinca koji je zaigrao kod vas – Mile Viski – kroz smijeh će Lytovka, koji je i nas, priznajemo, s ovim komentarom, poprilično nasmijao. 

image
Nikša Stipaničev/Cropix

- Šalu na stranu, Artem Milevski bio je jako dobar igrač, izniman talent. Nitko ne zna gdje je, koliko čujem, sakrio se negdje od rata, zbog svojih ruskih korijena. Mislim da sam mu čak obranio jednom i jedanaesterac – prisjeća se Lytovka, koji slobodno vrijeme koristi za – učenje. 34 su mu na leđima, za golmana, najbolje godine, ali valja misliti i na budućnost. 

- Polažem licencu za trenera, kroz karijeru sam stvorio dosta kontakata, tako da vjerujem da će biti posla i nakon igračke karijere. Ostatak vremena odmaram s obitelji, uživam u ovom vremenu – meni je ovo ljeto – kazuje nam Lytovka, kojeg za vikend očekuje utakmica s kaštelanskim GOŠK-om, a onda i veliki derbi protiv Zadra. 

- Dobra smo ekipa i vjerujem da možemo do dobrog rezultata ove sezone. U ovo kratko vrijeme što sam tu, Klub mi je baš prirastao srcu, nije sve ni u novcu. Igrao sam u klubovima i s većim budžetima, ali nisam se ni približno ovako dobro osjećao. Tko zna, možda dogodine budemo u višem rangu – poželio je Lytovka

- S tobom među vratnicama – dodajemo.

- Nikad ne znaš,  i to je moguće – zaključuje Lytovka.

image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
20. studeni 2024 17:00